Dok Sjedinjene Države proširuju svoju vojnu prisutnost na Bliskom istoku usred rastućih očekivanja napada na Iran, zemlje diljem Bliskog istoka pripremaju se za još jedan sukob u regiji, prenosi RFE/RL.
Američki predsjednik Donald Trump dao je najoštrije upozorenje do sada 28. siječnja, rekavši Teheranu da “vrijeme istječe” za postizanje dogovora o nuklearnim i raketnim programima ili će se suočiti s “daleko gorim” napadom od zajedničkih izraelsko-američkih zračnih napada koji su uništili nuklearna postrojenja oko Irana. Komentari su uslijedili dok se američki ratni brodovi kreću prema vodama regije.
Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqhchi rekao je da je njegova zemlja spremna “odmah i snažno odgovoriti” na svaki mogući napad.
Zabrinutost u Zaljevu
“Zemlje s prisustvom američkih trupa, poput onih u Vijeću za suradnju u Zaljevu, zabrinute su zbog nekog oblika iranskog [protu]napada”, rekao je Farzan Sabet, glavni istraživač na Ženevskom poslijediplomskom institutu.
GCC (Vijeće za suradnju u Zaljevu) obuhvaća naftom bogate sunitske arapske monarhije Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), Bahrein, Kuvajt, Oman i Katar. Washington ima velike vojne baze u većini zemalja GCC-a, dok druge pružaju pristup i podršku američkim trupama.
Ovog tjedna, Saudijska Arabija slijedila je UAE i objavila da neće dopustiti da se “njezin zračni prostor ili teritorij koriste za bilo kakve vojne akcije protiv Irana”, potez koji analitičari smatraju usmjerenim na pokušaj sprječavanja vojne akcije Washingtona.
“Izravni napadi, bilo od strane Islamske republike ili njezinih posrednika, na energetsku infrastrukturu u regiji bili bi poremećeni za globalno gospodarstvo”, rekao je Sabet.
Desetljećima su većina arapskih zemalja Perzijskog zaljeva (u zaljevskim zemljama ga zovu Arapski zaljev) bila ili suparnici iranskog šijitskog klerikalnog režima ili je imala zategnute odnose s Teheranom. Saudijska Arabija, UAE i Bahrein bili su mete napada Irana ili njegovih posrednika, poput Huti pokreta u Jemenu.
Zemlje GCC-a proizvode četvrtinu svjetske nafte i više od 10 posto globalnog prirodnog plina. Također su ključne za globalnu trgovinu i promet te dom milijunima radnika iseljenika.
Pier Camillo Falasca, voditelj političkih poslova u rimskom think tanku Euro-Gulf Information Centre, smatra da su zemlje Perzijskog zaljeva usredotočene na dva neposredna cilja. “Žele spriječiti širenje krize i zaštititi vlastite zemlje”, rekao je.
Falasca kaže da, unatoč svojim javnim stavovima, zemlje Perzijskog zaljeva nisu protiv promjene režima u Iranu. “Svjesni su cijene moguće kaotične tranzicije”, rekao je. “Njihov je interes upravljana i uređena tranzicija, a ne vakuum”.
Falasca kaže da zemlje Perzijskog zaljeva naporno rade na jačanju sigurnosti svojih luka, zračnih luka i energetske infrastrukture, istovremeno pripremajući svoje stanovništvo za moguća teška vremena. “Ne mogu si priuštiti nikakve posljedice, bilo u obliku milicija, poremećaja na pomorstvu ili šokova na trgovinskim i energetskim tržištima”, rekao je.
Analitičar Sabet se slaže. Rekao je da su na vrhuncu nedavnih prosvjeda u Iranu zemlje zaljeva uspjele uvjeriti predsjednika Trumpa da odgodi napad na Iran usred izvješća o tisućama prosvjednika koje su ubile snage sigurnosti. “Te su zemlje željele da Trumpova administracija osigura odgovarajuću imovinu kako bi se bolje upravljalo bilo kakvim posljedicama”, rekao je.
Prema američkoj novinskoj agenciji Human Rights Activists News Agency (HRANA), potvrđeno je 6373 smrtnih slučajeva na prosvjedima u Iranu, od kojih su većina bili civilni prosvjednici, dok se još uvijek pregledava preko 17 000 smrtnih slučajeva.
Kao znak da Washington želi izbjeći korištenje američkih snaga iz Zaljeva, Trump je rekao da se umjesto toga “ogromna armada kreće prema Iranu”. Washington je ovog tjedna u regiju rasporedio udarnu skupinu nosača zrakoplova USS Abraham Lincoln. Uključuje nosač zrakoplova i druge velike ratne brodove sposobne za precizne rakete i zračne napade, a mogu čak i podržavati kopnene operacije. Američki mediji su jučer izvijestili da je u regiju ušao i dodatni ratni brod, razarač USS Delbert D. Black.
Irak i etničke skupine
Sabet je rekao da bi se iranski susjed, Irak, mogao uplesti u potencijalni sukob Irana sa SAD-om, čak i dok bi njegova vlada i većina stanovništva željeli ostati podalje od takvog uplitanja. “Postoje akteri unutar Iraka koji bi mogli uvući svoju zemlju u taj sukob”, rekao je.
Narodne mobilizacijske snage, službena iračka sigurnosna organizacija, sastoje se od nekoliko naoružanih milicija povezanih s Iranom. Ove su skupine prethodno napadale američke snage.
Strahove da bi Irak mogao stati na stranu Teherana pojačava činjenica da je Nouri al-Maliki, kojeg podržava Iran, postao glavni kandidat za sljedećeg premijera zemlje.
Sabet je rekao da će se Irak pridružiti Azerbajdžanu, Turskoj i Pakistanu u pripremama za dugoročne posljedice sukoba u Iranu, koji bi mogao potaknuti priljev izbjeglica ili potaknuti etničke nemire. Više od 1,5 milijuna Arapa u Iranu pretežno naseljava jugozapadnu pokrajinu Khuzestan, koja graniči s Irakom.
Azeri, najveća etnička manjina u Iranu, žive u sjeverozapadnim regijama Irana koje graniče s Azerbajdžanom. No, odnose između dvaju većinski šijitskih susjeda narušilo je nepovjerenje i neprijateljstvo.
Iranska najnestabilnija jugoistočna pokrajina, Sistan-Balučistan, dijeli granicu dugu više od 900 kilometara s pakistanskom jugozapadnom pokrajinom Balučistan. Obje regije, pretežno naseljene sunitskim Baludžima, desetljećima su upletene u oružane separatističke i islamističke pobune.
U sjeverozapadnom i zapadnom Iranu, sunitski Kurdi dijele veze sa svojim kolegama Kurdima u sjevernom Iraku i jugoistočnoj Turskoj. “Te su zemlje definitivno zabrinute zbog vrste nestabilnosti koja bi proizašla iz militantnosti etno-lingvističkih skupina”, rekao je Sabet.
BBC: 7 mogućih scenarija nakon američkog napada na Iran
