Svjetska banka je nedavno objavila svoju posljednju referentnu vrijednost realnog BDP-a, po kojoj je ono američko vrijedno 27,360,935 dolara, kinesko 17,794,782 dolara. Međutim, usporedba specifičnih kategorija između ove dvije države, s fizičkim pokazateljima potrošnje, sugerira da je veličina kineskog gospodarstva doista uvelike podcijenjena, čak i u smislu PPP-a (zbroja vrijednosti svih dobara i usluga proizvedenih u zemlji, uparenog s cijenama koje prevladavaju u SAD-u tj. omjera cijena u nacionalnim valutama iste robe/usluge u različitim zemljama, što čini točniji odraz komparativne ekonomske snage od jednostavnog BDP izračuna).
Primjerice, navodi se da građani Amerikanci troše 1.085,3 milijarde dolara godišnje (prema PPP-u) na hranu, a Kinezi 1.146,5 dolara. Dakle, po ovome bi trebalo vjerovati da kineska potrošnja hrane po glavi stanovnika – pošto ih ima 4,24 puta više – iznosi 25 posto američke potrošnje hrane.
Doduše, ako bacimo oko na potrošnju kalorija, Kinezi ih prosječno dnevno konzumiraju 3406, što je 88 posto potrošnje u SAD-u, koja iznosi 3911 kalorija. Što se tiče mesa, kineska potrošnja, s oko 61 kilograma, otprilike je polovica one američke od 125 kilograma. Stoga, ako bismo uzimali samo meso, kao možebitno kvalitetniji izvor proteina, kao referentnu točku, kineska potrošnja hrane po glavi stanovnika bi bila otprilike 50 posto SAD-a. Sukladno s tim, možemo zaključiti da je Svjetska banka precijenila potrošnju hrane Amerikanaca za 100 posto u odnosu na Kineze.
Vozila, nekretnine, komunalije…
Sljedeća stavka koju možemo razmotriti jest otkup vozila. Naime, on u SAD-u iznosi 623,6 milijardi dolara, a Kini 319,2 milijardi dolara. Ipak, u Kini ih se prodaje daleko više: 26.314.263 naspram američkih 15.408.565. Vidimo da je, u ovom slučaju, Svjetska banka očito precijenila potrošnju vozila u SAD-u za 200 posto u odnosu na potrošnju u Kini.
Pogled na stambenu potrošnju kaže da je ona u SAD-u 2.472 milijarde dolara, a u Kini 3.370 milijardi dolara. No, procjena stambenog fonda u milijardama četvornih metara pokazuje da ih ona američka broji 22.742, a kineska 51.538. Opet, izgleda da je i ovdje Svjetska banka precijenila potrošnju nekretnina u SAD-u u odnosu na Kinu za 65 posto.
Zatim, tu su i komunalije (voda, struja, plin i druga goriva), čija potrošnja u SAD-u broji 397,3 milijardi dolara, a Kini 727,2 milijardi dolara. Kineska proizvodnja električne energije u 2022. iznosila je oko 215 posto one Sjedinjenih Država. Međutim, budući da kineska proizvodnja troši mnogo više električne energije – a u ovom slučaju je električna energija posredno, a ne konačno dobro – tada ova relativna razina potrošnje komunalnih usluga izgleda otprilike točno procijenjena.
Ozbiljno podcjenjujuće
Što se tiče stvarnih troškova obrazovanja, oni u SAD-u iznose 1.369,7 milijardi dolara, dok su u Kini 1.779,5 milijardi dolara. No, jesu li stvarni američki izdaci za obrazovanje uistinu vrijedni 77 posto onih kineskih? U Kini je 2021. bilo 44,3 milijuna studenata, dok ih je u SAD-u 2022. bilo 16,2 milijuna. Korištenje ovoga kao zamjene za vrijednost rashoda za obrazovanje sugerira da su izdaci za obrazovanje u SAD-u bili precijenjeni u odnosu na Kinu za 110 posto.
Dodavanjem svih ovih kategorija rashoda i uključivanjem prilagođenih kineskih brojki u američkim PPP dolarima razmjerno njihovoj podcijenjenosti, dobivamo sljedeće stavke: Amerikanci troše 5.947 milijardi dolara godišnje, a Kinezi – umjesto procjene Svjetske banke od 7.342 milijardi dolara godišnje – 13.445 milijardi dolara godišnje.
Ove kategorije zajedno odgovaraju relativnoj razini BDP-a Svjetske banke: kineski BDP po glavi stanovnika iznosi 29 posto američkog. Međutim, prilagodba fizičkim statistikama bi implicirala da je kineski BDP po glavi stanovnika 53 posto onog američkog, što bi značilo da Svjetska banka ozbiljno podcjenjuje veličinu kineskog gospodarstva.
Usporedili smo kupovnu moć Europljana i Amerikanaca: imamo dobre i loše vijesti
