Britanski će porezni teret dosegnuti najveću razinu od neposredno nakon Drugog svjetskog rata, neto dug je gotovo jednak godišnjoj gospodarskoj proizvodnji, životni standard je pao, a javne službe škripe, posebice toliko cijenjena Nacionalna zdravstvena služba koju prate štrajkovi.
Već je morao ublažiti neke od ambicioznijih planova laburista, kao što su njihova glavna obećanja o zelenoj potrošnji, dok je obećao da neće povećavati poreze za “radne ljude”. “Ne obećavam vam da će biti lako”, rekao je Starmer. “Promjena zemlje nije kao pritiskanje prekidača. To je težak posao. Strpljivost, odlučnost, rad i morat ćemo se odmah pokrenuti.”
Jačanje desničarske Reformske stranke UK
Velik dio teške štete konzervativcima je nanijela desničarska populistička Reformska stranka UK, na čelu sa zagovornikom brexita Nigelom Farageom, koji se snažno zalagao za suzbijanje imigracije.
Starmer je obećao da će odustati od kontroverzne politike konzervativaca o slanju tražitelja azila u Ruandu, ali s obzirom na to da je migracija ključno izborno pitanje, on će sam biti pod pritiskom da pronađe rješenje za zaustavljanje desetaka tisuća ljudi koji malim brodicama stižu preko La Manchea iz Francuske.
Unutar Konzervativne stranke odmah su započeli predbacivanja i rasprava o njezinom budućem smjeru, pri čemu su neki govorili da je njezin neuspjeh proizašao iz napuštanja centra, dok su drugi tvrdili da je Reformska stranka UK pridobila birače koji su smatrali da je stranka napustila svoje korijene.
Reformska stranka UK je osvojila četiri mjesta, a sam Farage konačno je izabran u parlament iz svog osmog pokušaja i osvojio je više glasova od konzervativaca u mnogim dijelovima zemlje. “Postoji ogromna praznina na desnom centru britanske politike i moj je posao popuniti je, a to je upravo ono što ću učiniti”, trijumfalno je rekao Farage. “Vjerujte mi, ljudi, ovo je samo prvi korak nečega što će vas sve zaprepastiti.”
Rast potpore populističkoj alternativi reflektirao je nedavne slične rezultate u Europi, gdje je krajnja desnica u porastu. Ali, za razliku od Francuske u kojoj je stranka Nacionalno okupljanje Marine Le Pen ostvarila povijesne uspjehe na izborima prošle nedjelje, britanska javnost općenito je birala stranku lijevog centra koja će donijeti promjene.
Starmer je obećao poboljšati odnose s Europskom unijom kako bi riješio probleme nastale brexitom. Međutim, unatoč protivljenju laburista brexitu, ponovni ulazak u EU nije na dnevnom redu. Starmer će možda također morati surađivati s Donaldom Trumpom u Sjedinjenim Državama ako pobijedi na predsjedničkim izborima u studenom. Trump je već poslao čestitke svom prijatelju i simpatizeru Farageu, putem svoje društvene mreže Truth Social.
Iako je obećao donijeti promjene unutar zemlje, Starmer je obećao da će nastaviti nedvosmislenu potporu Londona Ukrajini u njenom ratu protiv Rusije. U mnogim vanjskim pitanjima njegova je politika slična Sunakovoj.
Preokret laburista
Izborna pobjeda predstavlja nevjerojatan preokret za Starmera i laburiste, za koje su kritičari i pristaše rekli da se suočavaju s egzistencijalnom krizom prije samo tri godine kada se činilo da su izgubili svoj put nakon teškog poraza 2019.
Ali niz konzervativnih skandala potkopao je tadašnjeg premijera Borisa Johnsona. Katastrofalni šestotjedni premijerski mandat Liz Truss, koji je uslijedilo nakon što je Johnson bio prisiljen otići krajem 2022., zacementiralo je pad, a Sunak nije uspio napraviti nikakav trag.
Sunak je zaprepastio Westminster i mnoge u vlastitoj stranci raspisivanjem izbora u svibnju, ranije nego što je trebalo, dok su konzervativci zaostajali za laburistima za nekih 20 bodova u anketama javnog mnijenja, a njegova se kampanja pokazala katastrofom.
“Zaslužili smo izgubiti. Čini se da je Konzervativna stranka iscrpljena i bez ideja”, rekao je za Reuters Ed Costello, predsjednik organizacije Grassroots Conservatives, koja predstavlja redovne članove stranke. “Ali nije za sve kriv Rishi Sunak. Boris Johnson i Liz Truss su ti koji su doveli stranku do katastrofe”, dodaje.
Krah konzervativne ere u Britaniji? Kreću u potpuno drugom smjeru od ostatka Europe
