U četvrtom nastavku „povijesnog govora“ Viktora Orbana održanog krajem srpnja na 33. Ljetnom studentskom kampu „Balvanios Sveučilišta“ u Rumunjskoj, donosimo njegova manje poznata stajališta o opasnostima i prilikama za Mađarsku u „novom svijetu“; o poukama „američke klopke“ u koju se upecala Poljska; o sudbini Europske unije i šansama za njen opstanak; o obnovi duhovnih temelja Mađarske kao preduvjeta njenog suverenizma; o liberalima i nacionalistima, te o prednostima velike mađarske strategiji za novi svjetski poredak.
Opasnosti i prilike za Mađarsku u “novom svijetu”?
„U vezi s novom promjenom globalnog poretka koja je u toku, Mađarska ima dvije mogućnosti: da prihvati da je ovo prijetnja za Mađarsku; ili da prihvati da je to prilika.
Ako je prijetnja – onda moramo voditi politiku zaštite statusa quo: moramo plivati zajedno sa SAD-om i EU, a moramo i identificirati naše nacionalne interese sa jednom ili obje grane Zapada.
Ako ovo ne tretiramo kao prijetnju, nego kao priliku – moramo iscrtati vlastiti put razvoja, napraviti promjene i preuzeti inicijativu. Uvjeren sam da će nam se isplatiti vođenje nacionalno orijentirane politike, osobno vjerujem u ovo drugo, i pripadam ovoj drugoj školi. Aktualna promjena svjetskog sistema nije prijetnja – makar primarno nije prijetnja, više je prilika.
Ako, međutim, želimo voditi našu nezavisnu nacionalnu politiku, pitanje je posjedujemo li neophodan manevarski prostor. Drugim riječima, bi li bili u opasnosti da nas nagaze, ili pregaze. Stoga je pitanje posjedujemo li manevarski prostor za vlastiti put u odnosu na SAD, EU i Aziju. I hoće li nam se isplatiti da vodimo nacionalno orijentiranu politiku?
Prema svemu što trenutno znam mogu reći da se razvoj situacije u SAD kreće u našu korist. Pritom, ne vjerujem da ćemo od SAD-a dobiti ekonomsku i političku ponudu koja će stvoriti za nas bolju priliku nego što je članstvo u EU. A ako je dobijemo, trebalo bi je razmotriti…
Orban zagrmio u svom povijesnom govoru: ‘Stvara se novi svijet, evo što moramo napraviti’
Pouke „američke klopke“ u koju se upecala Poljska
Naravno, poljsku klopku koju sam ranije opisao, treba svakako izbjegavati: mnogo toga su Poljaci stavili samo na jednog konja. Demokratska vlada u Americi im je pomogla u njihovim strateškim nacionalnim ciljevima, ali Poljaci su podvrgnuti nametanju politike izvoza demokracije, politici nametanja LGBTQ ideologije, migracijama i unutarnjoj društvenoj transformaciji – što sve zajedno nosi sa sobom rizik od gubitka nacionalnog identiteta. Ponavljam: ako dobijemo sličnu ponudu od Amerike, morat ćemo je vrlo pažljivo razmotriti.
Ako se osvrnemo na Aziju i Kinu, moramo reći da manevarski prostor postoji s obzirom na to da smo od Kine već dobili ponudu. Dobili smo najveću moguću ponudu i nećemo dobiti bolju. Ta se ponuda može sumirati na sljedeći način: Kina je daleko od Europske unije i za njih je članstvo Mađarske u EU od značaja. Za razliku od toga, Amerikanci nam uvijek govore da bismo možda trebali izaći.
Kinezi misle da smo dobro pozicionirani iako nas članstvo u EU ograničava jer ne možemo voditi neovisnu politiku s obzirom na to da članstvo u EU nosi sa sobom zajedničku trgovinsku politiku.
Na takvu našu poziciju Kinezi odgovaraju ponudom da sudjelujemo u uzajamnoj modernizaciji. Naravno, kad lav uputi pozivnicu mišu, morate biti obazrivi, jer na kraju krajeva realnost i veličina jesu bitni. Ali ova kineska ponuda da sudjelujemo u uzajamnoj modernizaciji – koja je iskazana tokom posjeta kineskog predsjednika Mađarskoj u svibnju – znači da su voljni da investiraju veliki dio svojih resursa i razvojnih fondova u Mađarsku, kao i da su spremni ponuditi nam prilike za sudjelovanje na mađarskom tržištu.
Za Europsku uniju manevar sve uži
Kako ja to vidim, zapadni dio EU više nije na kursu povratka u model dobrovoljne zajednice zasnovane na članicama suverenih, nacionalnih, država. Taj dio Europske unije će nastaviti ploviti kroz ono što za nas predstavlja nepoznate vode. Centralni i istočni EU – dakle mi – može braniti svoje: manevarski prostor nacionalne države. Za to smo sposobni.
U tom kontekstu treba imati u vidu da je EU već izgubila tekući rat u Ukrajini. SAD će se povući iz ove uklete zemlje. Europa ne može financirati taj rat, ne može financirati ni obnovu Ukrajine, niti može financirati upravljanje Ukrajinom ni sada ni poslije rata. Dok Ukrajina traži od nas još pozajmica, paralelno teku pregovori za otpis ranije date pomoći. Danas se vode oštre rasprave između kreditora i Ukrajine oko toga bi li Kijev trebao vratiti 20 ili 60 posto duga. To je realnost situacije. Drugim riječima, EU mora platiti cijenu svoje vojne avanture. Ova cijena će biti vrlo visoka i utjecat će na sve nas, i na razne načine.
Što se manevarskog prostora tiče, posljedica za nas – za Europu bit će to da će EU morati prihvatiti koncept ostanka centralnoeuropskih zemalja u Uniji kao suverenih nacionalnih država, sa njihovim vanjskopolitičkim prioritetima i ciljevima. Možda im se to neće dopasti, ali morat će se pomiriti s time pošto će se broj takvih zemalja vremenom neminovno uvećati.
Orbanov traktat o renesansi nacionalnog identiteta, europskim sukobima, agresivnim patuljcima i LGBTQ ideologiji
Veliki izazovi pred Mađarskom
Sve u svemu, mogu reći da postoji manevarski prostor za nezavisnu nacionalno orijentiranu politiku prema Americi, Aziji i Europi. To će definirati granice našeg postupanja. Taj prostor je širok, širi nego što je ikada bio u posljednjih 500 godina.
Sljedeće pitanje je što moramo učiniti kako bismo postojanje tog prostora iskoristili. Ako se pred našim očima odvija promjena svjetskog poretka, to znači da nam je potrebna strategija dostojna jednog takvog momenta. Ovdje je bitan čak i redoslijed riječi: nama nije potrebna strategija za veliku Mađarsku, nego velika strategija za Mađarsku. To znači da smo do sada imali male strategije, uglavnom do vremenskog horizonta od 2030. godine. To su akcijski planovi, politički programi koji su imali za cilj krenuti od onoga s čim smo počeli 2010. godine – što nazivamo kurs nacionalne izgradnje. I takvi se planovi svakako moraju ispunjavati.
Ali u vremenu globalne promjene svjetskog poretka, to nije dovoljno. Za to nam je potrebna velika strategija na duži vremenski okvir, naročito ukoliko pretpostavimo da će ova promjena globalnog sistema dovesti do stabilnog, dugoročnog stanja stvari koje će postojati vijekovima. Hoće li ovo zaista biti slučaj, ostaje na našim unucima da to kažu na ovom istom mjestu, recimo, 2050. godine (misli se na lokaciju ovogodišnjeg Orbanovog susreta sa studentima Otvrorenog univerziteta Balvaniosi u Rumunjskoj, prim. a.).
Ima li Mađarska „veliku strategiju“?
Postoji li velika strategija za Mađarsku u našem radnom stolu? Trebala bi postojati, i zapravo postoji. To je moj odgovor. Tokom prethodne dvije godine, rat u Ukrajini nas je podstakao da je napravimo. Neke stvari su se dogodile, pa smo odlučili stvoriti veliku strategiju iako o tome nismo do sada govorili u ovom kontekstu.
Odmah nakon izbora 2022. godine počeli smo raditi na takvom dokumentu. To nije uobičajeno, ali mađarska vlada ima političkog direktora čiji je posao da pripremi taj strateški dokument. Uključeni smo čak i u tim za pisanje programa predsjednika Donalda Trumpa i u tome smo duboko angažirani. Već neko vrijeme, istraživači Nacionalne banke Mađarske sudjeluju u strateškim radionicama u Aziji, naročito u Kini. A kako bismo našu slabost pretvorili u prednost, stvorili smo i zasebno Ministarstvo za EU sa Jánosom Bókom na čelu. Isto tako ni u Bruxellesu nismo pasivni, nego smo i tamo otvorili “firmu”;. Nećemo se dakle iseliti iz Unije, nego ćemo ojačati svoje prisustvo. Postoji niz takvih institucija meke moći vezanih za mađarsku vladu: think-tankovi, istraživački instituti, fakulteti – i svi oni rade punom parom u posljednje dvije godine.
Prema tome, postoji velika strategija za Mađarsku. U kakvom je stanju? Mogu reći da još uvijek nije u sasvim dobrom stanju pošto je rječnik koji koristi previše intelektualan. A politička i komparativna prednost moje vlade dolazi upravo iz činjenice da smo u stanju da stvorimo jedinstvo sa narodom u kojem svatko može razumijeti što točno radimo, i zašto. To je temelj naše sposobnosti da radimo zajedno. Narod će jedino braniti plan ukoliko ga razumije i vidi da je dobar za njega. U protivnom, ako je zasnovan na briselskom blebetanju, naš veliki plan neće uspjeti.
Viktor Orban: Aktualni traktat o današnjoj Europskoj uniji, ratu i miru
“Otključavanje” Mađarske
Nažalost, ono što danas imamo – velika strategija za Mađarsku – još uvijek nije “probavljena” i široko razumljiva masama. Trenutno je ona, rekao bih, sirova i gruba, mogao bih čak reći da nije pisana penkalom nego dlijetom i da će nam trebati još mnogo brušenja kako bismo je učinili razumljivom. Ali u ovom momentu kratko ću predstaviti ono što imamo.
Dakle, esencija velike strategije za Mađarsku – i sada ću se poslužiti intelektualnim rječnikom – je umreženost. To znači da nećemo dopustiti sebi da budemo zaključani u samo jednu od bilo koje dvije nastajuće hemisfere svjetske ekonomije. Svjetska ekonomija neće biti ekskluzivno zapadna ili istočna. Moramo biti prisutni u obje, kako u zapadnoj, tako i u istočnoj. To će imati posljedice.
Prvo, nećemo se upuštati u rat protiv Istoka. Nećemo se upuštati u formiranje tehnološkog bloka koji je suprotstavljen Istoku, niti ćemo se uključivati u trgovinski blok suprotstavljen Istoku. Okupljamo prijatelje i partnere, a ne ekonomske ili ideološke neprijatelje. Ne pribjegavamo intelektualno daleko jednostavnijem putu vezivanja za nekoga, nego idemo svojim putem. To je teško, ali postoji razlog zašto se politika opisuje kao umjetnost.
Obrana „duhovnih temelja“ Mađarske
Drugo poglavlje velike strategije tiče se obrane duhovnih temelja. U njenoj srži je obrana suvereniteta. Već sam dovoljno govorio o vanjskoj politici, ali ova strategija također opisuje i ekonomsku osnovu nacionalnog suvereniteta.
Posljednjih godina gradili smo gospodarsku piramidu. Na njenom vrhu su „nacionalni prvaci”. Ispod njih su međunarodno konkurentne kompanije srednjeg gabarita, a ispod su kompanije koje proizvode za domaće tržište. Na samom dnu su male kompanije i poduzetnici. To je mađarska ekonomija koja može biti temelj našeg suvereniteta.
Imamo nacionalne prvake u bankarstvu, energetici, prehrani, proizvodnji osnovnih poljoprivrednih dobara, u informacijskim tehnologijama, telekomunikacijama, medijima, civilnom inženjerstvu, građevinarstvu, razvoju nekretnina, farmakologiji, obrani, logistici, i u nekom obimu – kroz fakultete u industriji znanja.
To su naši nacionalni prvaci. Oni nisu samo prvaci kod kuće, nego su svi oni i u međunarodnoj areni i dokazali su svoju konkurentnost. Ispod njih se nalaze naše kompanije srednje veličine. Mađarska danas ima 15.000 kompanija srednje veličine koje su međunarodno aktivne i konkurentne. Kada smo došli na vlast 2010. godine, bilo ih je 3.000. Danas imamo 15.000. Naravno, moramo proširiti bazu malih poduzetnika i poduzeća. Ako do 2025. budemo mogli sastaviti mirovni budžet – a ne ratni budžet – pokrenut ćemo veliki program za mala i srednja poduzeća.
Ekonomska baza suvereniteta također znači i da moramo ojačati našu financijsku nezavisnost. Moramo spustiti naš dug ne na 50 ili 60 posto BDP-a, nego na 30 posto, i postati regionalni kreditor. Danas već činimo pokušaje u ovom cilju, a Mađarska pruža državne pozajmice prijateljskim zemljama regije koje su na neki način bitne Mađarskoj. Važno je da, prema ovoj strategiji, moramo ostati proizvodno čvorište: ne smijemo se preorijentirati na ekonomiju usmjerenu na usluge.
Uslužni sektor je važan, ali moramo da očuvamo karakter Mađarske kao proizvodnog čvorišta, jer jedino na taj način možemo u potpunosti iskoristiti potencijal domaćeg tržišta rada. Ne smijemo ponoviti grešku Zapada koristeći gostujuće radnike za određene proizvodne poslove, jer tamo, članovi domaće populacije već smatraju određene tipove poslova nedostojnim sebe. Ako bi se ovo dogodilo u Mađarskoj, potaklo bi proces društvenog rastakanja koje bi bilo teško zaustaviti.
Oštri apel iz EU: Ruski špijuni mogli bi kroz Hrvatsku ulaziti u EU, iza svega stoji Orban
Zaustavljanje demografskog pada
Samo središte velike strategije je mađarsko društvo. Ako želimo biti pobjednici, mađarsko društvo mora biti čvrsto i otporno. Mora imati čvrstu i otpornu društvenu strukturu. Prvi preduvjet ovoga je zaustavljanje demografskog pada. Dobro smo započeli, ali smo sada zaglavili. Potreban je novi zamah. Do 2035. godine, Mađarska mora biti demografski samoodrživa. Ne smije se ni pomišljati na kompenzaciju demografskog pada pomoću imigracije. Zapadno iskustvo pokazuje da sada tamo ima više gostiju nego domaćina, pa dom više nije dom. Ovo je rizik u koji se ne smijemo upustiti.
Za obnovu početnog zaleta demografskog poboljšanja, porezne olakšice za obitelji s djecom vjerovatno će se morati udvostručiti 2025. godine. I to u dva koraka, ali unutar jedne godine. „Filter kapije” morat će kontrolirati priljev onih iz Zapadne Europe koji će htjeti živjeti u kršćanskoj nacionalnoj državi. Broj takvih ljudi nastavit će rasti. Ništa neće biti automatski, bit ćemo selektivni. Oni u zapadnoj Europi nisu bili selektivni. Kako bi jedno društvo bilo stabilno i otporno ono mora biti zasnovano na srednjoj klasi: obitelji moraju posjedovati vlastito bogatstvo i financijsku neovisnost. Puna zaposlenost mora se očuvati, a ključ ovoga je očuvanje trenutnog odnosa između rada i populacije. Posla mora biti za sve koji doista vole raditi. To je dogovor i to je esencija onoga što je u ponudi naše velike strategije.
Također, povezan sa ovom temom je i sistem mađarskih sela. To je posebna baština mađarske povijesti, a ne simbol nazadnosti. Sistem mađarskog sela mora se očuvati. Urbani nivo usluga također mora postojati i u selima. Financijski teret ovoga moraju snositi gradovi. Nećemo stvarati mega-gradove nego želimo praviti gradiće i ruralne oblasti oko gradića, njegujući povijesno nasljeđe mađarskog sela.
Zaština nacionalne posebnosti
Esencija zaštite suvereniteta je zaštita nacionalne posebnosti. To nije asimilacija, nije integracija, nije stapanje, nego očuvanje našeg posebnog nacionalnog karaktera. To je kulturna osnova obrane suvereniteta: očuvanje jezika i izbjegavanje stanja „bez religije. „Nulta religija” (eng. zero religion; prim. a.) je stanje u kojem je vjera odavno nestala, ali je također nestao i kapacitet kršćanske tradicije da nam pruži kulturne i moralne norme ponašanja koje upravljaju našim odnosom prema poslu, novcu, obitelji, seksualnoj orijentaciji i poretku prioriteta o tome kako da se odnosimo jedni prema drugima.To je upravo ono što su zapadnjaci zauvijek izgubili.
Smatram da stanje bez religije nastupa kada se istospolni brakovi prepoznaju kao pravni institut izjednačen sa brakom između muškarca i žene. To je stanje bez religije, u kojem kršćanstvo više ne pruža moralni kompas i vodstvo. Ovo se mora izbjeći po svaku cijenu!
Kada kažemo da se borimo za čast obitelji, ne borimo se samo za čast obitelji kao takve, nego i za očuvanje države u kojoj kršćanstvo i dalje pruža moralno vodstvo našoj zajednici.
“Velika strategija” za sve Mađare ma gdje bili
Konačno, ova mađarska velika strategija ne smije krenuti od „male Mađarske”. Ova velika strategija za Mađarsku mora biti zasnovana na nacionalnim temeljima, mora uključivati sve oblasti naseljene Mađarima i mora prigrliti sve Mađare koji žive bilo gdje u svijetu. Mala Mađarska sama za sebe – mala Mađarska kao isključivi okvir – neće biti dovoljna. Iz ovog razloga ne usuđujem se davati datume, jer morali bismo da ih se držati. Ali unutar dogledne budućnosti, sva podrška koja služi stabilnosti i otpornosti mađarskog društva poput sistema podrške obiteljima – mora se proširiti u cjelosti na sve oblasti naseljene Mađarima izvan nacionalnih državnih granica.
Ovo ne ide u lošem pravcu, jer ako pogledamo na sume potrošene u ovim oblastima od strane mađarske države od 2010. godine, mogu reći da smo potrošili oko 100 milijardi forinti godišnje. Usporedbe radi, tokom socijalističke vlade Ferenca Gyurcsanya godišnji izdatak u ovom domenu iznosio je devet milijardi forinti godišnje. Sada trošimo stotinu milijardi godišnje. To je više nego desetostruko uvećanje.
Jedino preostalo pitanje za nas glasi: kada budemo implementirali veliku strategiju Mađarske, kakvu politiku ćemo moći koristiti da bismo je učinili uspješnom?
Da bi jedna velika strategija uspjela, moramo poznavati sami sebe veoma dobro. Jer politika koju želimo da koristimo kako bismo našu strategiju pretvorili u uspjeh mora biti prikladna našem nacionalnom karakteru. S tim u vezi, naravno, možemo reći da među nama ima razlikâ. Mi Mađari smo po tome specifični. Ali bez obzira na to, postoje zajedničke esencijalne odlike, i upravo je to ono što strategija mora ciljati i na to se fokusirati. Tada nam neće biti potrebni kompromisi ili konsolidacije, nego čvrst stav.
Ispod radara: Dok svi gledaju u Ukrajinu, Europa možda juri u novi žestoki ‘rat’
Sloboda nacije i personalne slobode nemaju alternativu
Pored naše raznolikosti, esencija – zajednička srž za koju se moramo držati i na kojoj moramo graditi mađarsku veliku strategiju – jest sloboda koja se također mora graditi ka unutra: moramo ne samo graditi slobodu nacije, nego i osobne slobode Mađara. Jer mi nismo militarizirana država poput Rusije ili Ukrajine. Niti smo hiper-disciplinirani poput Kineza. Za razliku od Nijemaca, ne uživamo u hijerarhijama. Ne volimo nerede, revolucije i bogohuljenje poput Francuza. Niti vjerujemo da možemo preživjeti bez naše države, naše vlastite države, kako to Talijani izgleda misle.
Za Mađare poredak nije vrijednost sam po sebi, nego uvjet neophodan za slobodu u kojoj možemo živjeti živote bez uznemiravanja. Najbliže mađarskom shvaćanju i smislu slobode je iskaz koji sumira život bez uznemiravanja: „Moja kuća, moj dom, moj zamak, moj život i ja – odlučit ćemo što mi pomaže da se osjetim udobno u vlastitoj koži”. Ovo je antropološka, genetska i kulturna karakteristika Mađara, i strategija se mora prilagoditi tome. Drugim riječima, ona također mora biti polazna točka za političare koji žele povesti veliku strategiju ka pobjedi.
Ovaj proces o kojem govorimo – promjena globalnog poretka – neće se dogoditi za godinu ili dvije, nego će trajati 20 ili 25 godina, pa će tokom tih 20 ili 25 godina biti predmet stalnih debata. Naši protivnici će našu strategiju stalno napadati. Oni će govoriti da je proces reverzibilan. Oni će reći da nam treba integracija umjesto zasebnih nacionalnih velikih strategija. Zato će je stalno napadati i raditi na njenom podrivanju. Oni će stalno dovoditi u pitanje ne samo sadržinu naše velike strategije, nego i potrebu za njenim postojanjem. To je borba kojoj se moramo odmah posvetiti, ali tu je vremenski okvir jedan od problema. Jer ako je ovo proces koji će se protezati kroz 20 ili 25 godina, moramo priznati da mi koji to radimo sada ne postajemo mlađi, već starimo i nećemo biti među onima koji će biti u finišu.
Liberali i nacionalisti
Implementacija mađarske velike strategije – naročito njene finalne faze – svakako neće biti naše djelo, nego djelo mladih ljudi koji sada imaju 20 ili 30 godina. A kada razmišljamo o politici, o tome kako da implementiramo takvu strategiju u političkim terminima, moramo shvatiti da će i kod budućih generacija praktično postojati samo dvije pozicije, isto onako kako je to slučaj u našoj generaciji: postojat će liberali i postojat će nacionalisti – samozadovoljni političari s jedne strane i mladi ljudi nacionalističkog sentimenta sa druge strane, koji će čvrsto stajati na zemlji s obje noge.
Stoga moramo da krenemo da regrutiramo mlade ljude, i to sada, za našu stvar. Opoziciju, kao što znamo, konstantno organizira i razmješta na bojište liberalni zeitgeist (njem. „duh vremena”; prim. a.). Njima ne trebaju regrutni napori, jer se regrutiranje događa automatski. Naš tabor je drugačiji: nacionalni tabor se okuplja jedino na zvuk trube i održat će se jedino pod visoko podignutom zastavom. Isto važi i za mlade ljude. Stoga moramo naći hrabre mlade borce nacionalističkog sentimenta. Tražimo hrabre mlade borce koje krase hrabrost i nacionalni duh.
Završio dugački sastanak Orbana i Putina o Ukrajini: Čelnici EU bijesni na Orbana
