Danas, 18. travnja, Veliki je petak, a cijela Crkva zajedno u žalosnom i pokorničkom Duhu slavi spomen Muke i Smrti Gospodnje. Današnja liturgija u svom svom bogatstvu nudi nam intenzivne trenutke u kojima možemo dublje proniknuti u otajstvo Kristove žrtve.
Diljem kršćanskog svijeta provode se različiti izrazi vjere: mole se postaja križnog puta. Sluša se “Propovijed od sedam sedam riječi” – razmišljanje o riječima koje je Krist izgovorio na križu – i održavaju se slične javne procesije ili liturgije, kojima općenito predsjeda lik Krista patnika i njegove žalosne Majke.
Na Veliki petak ne slavi se Sveta Euharistija niti bilo koji drugi sakrament, osim naravno sakramenta pomirenja i bolesničkog pomazanja u slučajevima nužde ili hitnosti.
Dan kada Crkva tuguje
Poslijepodne Velikog petka održava se slavlje Muke Gospodnje, sjećanje na razne trenutke kroz koje je Spasitelj prošao u satima prije pogubljenja. Ovo putovanje boli prisjeća se korak po korak kroz čitanje Riječi, klanjanje križu i euharistijsku pričest – posvećenu prethodnog dana, na Veliki četvrtak.
Ujedno nas Sveta Majka Crkva poziva da kao majka pratimo Djevicu Mariju u njezinoj patnji. Nikada nije napustila svoga Sina i, za razliku od velike većine učenika, nije pobjegla i ostala je postojana u podnožju križa.
Pred kraj slavlja Muke Gospodnje, nakon klanjanja križu, Rimski misal kaže: “Prema uvjetima mjesta ili pučkim tradicijama i prema pastoralnoj pogodnosti, može se pjevati Stabat Mater ili neka prikladna pjesma koja se prisjeća žalosti Blažene Djevice Marije” .
Noću vjernici meditiraju o putu Isusa Krista na Kalvariju ili Golgotu kroz križni put. Zatim, prije kraja dana, u mnogim se mjestima slavi “Ured tame”, u kojem se prisjeća tame u koju je svijet pao nakon Otkupiteljeve smrti. Ovo slavlje, koje se obično održava unutar crkve i u atmosferi sve veće tame, završava znakom nade: nakon što crkva postupno blijedi u tami, na oltaru se pali svijeća kao podsjetnik da će Isus uskrsnuti.
Svi ovi oblici pobožnosti pokazuju da Crkva, kao dobra majka, daje potrebna sredstva da nas približi Bogu i bolje razumijemo otajstvo njegove žrtvene ljubavi, koja je beskrajna. Nikada ne zaboravimo da Krist ništa nije zadržao za sebe, nego je sve dao za naše spasenje.
Mi, vjernici, moramo odgovoriti održavanjem ‘šutnje’ – vanjske i unutarnje – ili njegovanjem refleksivnog duha. Moramo se pridružiti žalovanju za smrću Isusa Krista. Moramo učiniti osjećaje Crkve našima. Ovoj svrsi iznimno doprinosi to što se toga dana pridržavamo propisa posta i nemrsa.
Sv. Brigita prima detalje muke kakvi se ne mogu ni zamisliti: ‘Onesvijestila sam se’
Najveća pobjeda u povijesti
Na Veliki petak slavimo Isusovu smrt, koji je umro za svakoga od nas i za cijelo čovječanstvo da nas pomiri s Ocem. Naime, danas slavimo izuzetnu ljubav, božansku ljubav, koja je jedina sposobna platiti najskuplju otkupninu za naše spasenje: život Sina. To bi trebalo imati goleme implikacije na naš svakodnevni život: zahvaljujući Kristu, vrata koja su bila zatvorena zbog naših grijeha ponovno su otvorena i više se nikada ne zatvaraju. Tko bi, znajući tu istinu, mogao nastaviti živjeti na isti način?
Važno je, dakle, ispoznati da je Isus dao sebe na križu za svakoga. Ta obveza je osobna: za mene, za vas, i nije učinjena na “masovnoj” osnovi. Zato je križ znak pobjede: po križu ‘umire smrt’. U njemu nestaje grijeh, njegova sila i njegove posljedice; Isus je slobodno odlučio ‘umrijeti svojom smrću’. Nije li ovo najveća pobjeda u povijesti?
Molite jedinstveni križni put kojem je autor Isus Krist: Na svakoj postaji govori čovječanstvu
