U Stocu pet romskih obitelji već više od 20 godina živi u improviziranim barakama, čekajući rješenja. Uvjeti su to koji nisu dostojni života u 21. stoljeću.
Kiše i vjetra najviše se boji šestogodišnja Klara, koja sa svojom majkom živi u trošnoj baraci koja prokišnjava i propušta vjetar, prenosi Federalna televizija.
„Kada puše, kada je vjetar i počne malo kišiti – ja to malo popravim za svoje dijete. Želim sa svojim djetetom novi život, da imamo krov nad glavom, da imamo svoje kupatilo,“ govori Mediha Ibrahimović.
Nijedna od ovih pet obitelji koje žive na Radimlji nema kupaonicu, a svima je to, kako kažu, osnovna potreba. Struju im je na korištenje omogućio Grad. Uz samohrane majke, tu su i mlade, novoosnovane obitelji. Primarno zarađuju skupljanjem sekundarnih sirovina, ali ne libe se raditi i sve druge poslove po pozivu.
„Ima ljudi koji nas pozovu, pomognem, čistim kuće, odradim nešto. Sve radim pošteno, nikada se nitko nije žalio na nas,“ govori Sabahudin Ibrahimović.
Kuće su sami izgradili – od najlona, cerade i drugih improviziranih materijala.
„Kad spavamo i kiši unutra, stavljamo lonce…“
U takvim uvjetima živi i Kemo Ibrahimović, ratni vojni invalid koji mjesečno prima 300 konvertibilnih maraka:
„Što mogu uzeti za 300 maraka? Odeš u trgovinu – sto maraka. Ništa. Ni ručak, ni večera…“
Uz siromaštvo, dodatni problem je i odnos susjeda prema naselju u kojem žive Romi – neposredno uz njihove barake nalazi se divlje odlagalište otpada.
„Ljudi ovdje dovoze smeće. Ne mogu se ja svađati s ljudima i govoriti da to ne čine – ovo nije njihovo,“ priča Kemo.
Ipak, iako se čini da su ovi ljudi potpuno zaboravljeni, postoje udruge koje nastoje poboljšati njihove životne uvjete. Trenutno se provodi velika akcija koja uključuje nabavku stambenih kontejnera, uklanjanje otpada i uređenje prilaznog puta. Međutim, za provedbu su potrebna dodatna financijska sredstva. Zbog malog broja članova u ovim obiteljima, nisu ispunjeni uvjeti za uključivanje u postojeće projekte stambenog zbrinjavanja Roma.
„Oni koji znaju što znače ti projekti i koji su kriteriji za dodjelu sredstava, znaju da jednočlane i dvočlane obitelji nikada ne mogu doći na rang-listu. Prioritetno sada radimo jednu malu akciju za Klarin topli dom, a pozive za suradnju uputili smo svim osnovnim školama i predškolskim ustanovama našeg kantona,“ kaže Nefiza Dautović, predsjednica Udruge Transformator.
Sve to s ciljem da Klara ovu zimu ne dočeka preplašena u baraci zbog koje je razvila strah od kiše i vjetra. Ove godine trebala bi krenuti u prvi razred…
