Izbjegličko-prihvatni centar u Salakovcu kod Mostara od početka rata u Pojasu Gaze primio je ukupno 31 osobu. One još uvijek borave u ovom kampu u kojem, kako kažu, imaju sve što im je potrebno, ali im nedostaje dom. U kamp ih je posjetila i ekipa Federalne televizije.
Obitelj El-Barawy već godinu i pol živi u izbjegličko-prihvatnom centru u Salakovcu pokraj Mostara. Mostar, kao i cijelu Bosnu i Hercegovinu, opisuju kao iznimno lijepu. Ljudi su ih, kako kažu, srdačno prihvatili, no nedostaje im rodni kraj. Sjećanja su bolna.
„Vrlo je teško živjeti daleko od svog rodnog mjesta, tamo gdje si proživio sve i proveo svoje djetinjstvo, gdje su ti prijatelji i obitelj – osobito u vrijeme ramazana, koji ovdje ima drukčiji okus“, priča Samir el-Barawy, izbjeglica iz Gaze.
„Teško nam je jer je tamo ostao rat, a nismo navikli provoditi ramazan sami. U Palestini je ramazan obiteljski blagdan, a ovdje smo sami i stalno mislimo na one koji su ostali tamo“, dodaje Dalila el-Barawy.
Svjesni su, kažu, da se u Gazu neće moći vratiti. Samirova mlađa kći Samira rodila je dijete u Mostaru. U centru im ništa ne nedostaje, ali bilo bi im znatno lakše kada bi imali vlastiti smještaj, kako bi napokon mogli započeti novi život – što neće biti jednostavno.
„Četiri su obitelji ovdje, nemamo privatnosti, cijeli dan je gužva, imamo samo jednu kuhinju za sve. Malo je teško. Kad imaš stan za sebe, muža i djecu – puno je bolje“, kaže Samira.
Unatoč brojnim problemima koje im je život donio, obitelj El-Barawy ostaje pozitivna. Dok su svi članovi obitelji – njih ukupno 16 – na okupu, mjesta za negativnost nema.
„Moraš biti pozitivan i poticati tu pozitivnost, jer drukčije ne ide. Inače će se sve to prenijeti na djecu, a to nije dobro“, poručuje Samir el-Barawy.
Brigu o obitelji El-Barawy, kao i o ostalim obiteljima, vodi ukupno devet zaposlenika Izbjegličko-prihvatnog centra Salakovac. Kažu da situacija za ove ljude nije nimalo laka, no od osnovnih životnih potreba do zdravstvene skrbi – korisnicima centra ništa ne nedostaje. Djeca su također uključena u društveni život.
„Važno je istaknuti da sva djeca korisnika pohađaju redovni sustav obrazovanja na području grada Mostara“, navodi Ahmet Sijamhodžić, stručni suradnik u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
Nije lako započeti ispočetka. Ali mora se. Za kraj, poruka Dalile el-Barawy svima:
„Najvažnije je da smo živi i zdravi, a sve ostalo dolazi postupno. Djeca su krenula u školu, počeo je jedan normalniji život i sve će ovo s vremenom proći.“
