Danas se navršavaju 33 godine od početka opsade Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana. Bila je to jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednoga glavnog grada ikada.
Opsada Sarajeva počela je 5. travnja 1992. godine, a okončana je 29. veljače 1996. godine. Trajala je gotovo četiri godine.
Oko 350 tisuća stanovnika Sarajeva bilo je izloženo svakodnevnoj vatri pripadnika nekadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA) i paravojnih formacija, a kasnije pripadnika tadašnje Vojske Republike Srpske, iz gotovo svih vrsta naoružanja, s položaja smještenih na okolnim brdima. Grad nisu uspjeli zauzeti zahvaljujući ogromnoj volji, odlučnosti i naporima branitelja – većinom građana koji su se odazvali pozivu na obranu te, isprva gotovo nenaoružani, u tenisicama i trapericama, stali na branik grada.
Na Sarajevo je dnevno, u prosjeku, ispaljivano 329 projektila. Ukupno je na grad ispaljeno oko 50.000 tona artiljerijskih projektila.
Tijekom opsade poginulo je 11.541 građana Sarajeva, među kojima i 1.601 dijete. Prema poslijeratnim istraživanjima, najveći broj stradalih, gotovo četiri petine ukupnog broja, poginuo je u prve dvije godine rata, prenosi BHRT.
Prve civilne žrtve
Prve civilne žrtve opsade Sarajeva bile su Suada Dilberović i Olga Sučić, koje su ubijene 5. travnja na mostu Vrbanja, nedaleko od zgrade tadašnje Skupštine Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, ispred koje su se odvijale demonstracije građana koji su tražili očuvanje mira, a na koje je otvorena vatra. Ovaj most danas nosi njihovo ime – Most Suade i Olge.
Posljednja žrtva opsade Sarajeva bila je Mirsada Durić, koja je poginula u napadu na tramvaj 9. siječnja 1996. godine, kod Zemaljskog muzeja. Počinitelji napada koji se dogodio prvog dana pokretanja tramvaja nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu nikada nisu otkriveni.
Tijekom opsade svakodnevno su granatirani kulturni, vjerski, obrazovni i stambeni objekti, ali i tržnice, redovi za kruh i vodu.
Potpuno su uništeni i spaljeni Nacionalna i sveučilišna biblioteka, poznatija kao zgrada Vijećnice, Glavna pošta, Olimpijska dvorana Zetra, Olimpijski muzej, Orijentalni institut, zgrada dnevnog lista Oslobođenje u Nedžarićima te Gradsko rodilište “Zehra Muidović” u naselju Jezero.
Tržnica i zatvorena pijaca Markale granatirane su u dva navrata. Prvi put, 5. veljače 1994. godine, u eksploziji granate na tržnici Markale ubijeno je 68, a ranjena su 144 civila. U masakru pri kraju rata, 28. kolovoza 1995. godine, kod Gradske tržnice Markale poginulo je 43, a ranjena su 84 civila.
Od artiljerijskih projektila stradavali su građani i u redovima za kruh. Punkt na koji je dovožen kruh iz Velepekare nalazio se u Ulici Vase Miskina (današnja Ferhadija), nasuprot Gradske tržnice. U tom masakru poginula su 22 civila, a 144 je ranjeno.
Neki objekti, poput zgrade Radiotelevizije Bosne i Hercegovine, gađani su tzv. modificiranim aviobombama teškim i do 250 kilograma, o čemu postoje svjedočanstva i izvješća balističara sa suđenja za zločine počinjene tijekom rata u Bosni i Hercegovini pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.
Tijekom cijele opsade rijetki su bili trenuci kada je u Sarajevu bilo električne energije. Vode gotovo nije ni bilo.
Posebne strahote građani Sarajeva proživljavali su tijekom zime, kada su, uz sve patnje i nedostatak hrane, struje i vode, trpjeli i zbog nestašice ogrjeva. Zbog toga su tijekom rata u Sarajevu posječena brojna stabla, a mnoge obitelji ostajale su bez namještaja, odjeće i knjiga koje su se koristile za bilo kakvo grijanje.
Mnogi građani ubijeni su ili ranjeni snajperskim hicima, prelazeći gradska raskrižja ili u svojim domovima.
Optužnice i presude
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio je Stanislava Galića, nekadašnjeg zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), na doživotni zatvor zbog teroriziranja građana Sarajeva. Na 29 godina zatvora osuđen je i Galićev nasljednik na čelu istog korpusa, Dragomir Milošević.
Zbog teroriziranja civila u Sarajevu snajperskim i artiljerijskim napadima, bivši predsjednik Republike Srpske i vojni vođa VRS-a Radovan Karadžić osuđen je na doživotni zatvor.
Na istu kaznu, u prvostupanjskoj presudi Haškog tribunala, osuđen je i zapovjednik VRS-a Ratko Mladić, između ostalog, i zbog teroriziranja civila u Sarajevu.
U presudama MKSJ-a utvrđeno je kako su jedinice Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a namjerno gađale civile, provodeći kampanju terora koja je imala za cilj izvršiti pritisak na vlasti u Sarajevu.
