Gotovo dvije trećine radnika u BiH radi za minimalnu plaću, gospodarstvo je na koljenima, uvoz je preplavio sve sektore, tisuće ljudi odlaze. Ovo je trenutna gruba slika bosanskohercegovačkog društva. Poslodavci sve više uvoze radnike, dok domaći zbog malih plaća traže bolje prilike u inozemstvu.
Posljedice odlaska radne snage iz BiH možda se najbolje vide u sektoru građevinarstva, gdje je potreba za stranim radnicima postala sve izraženija. Međutim, stručnjaci u ovoj oblasti kažu da je i tu potreban oprez, jer se domaćoj privredi može pomoći jedino ako se pri dovođenju tih radnika ispoštuju sve zakonske procedure, prenosi BHRT.
“Mijenja nam se struktura radne snage. Problem je što nam se svake godine smanjuje broj radnika, a na gradilištima je neophodno da uvijek radi isti broj ljudi jer je gradnja stalna. Sve je više stranih radnika, a naši su radnici uglavnom pred odlaskom u mirovinu i onda ih ne možemo nadomjestiti iz domaćih resursa, jer su mladi nezainteresirani za ovu vrstu posla”, kazao je Mile Petrović, Udruženje građevinarstva Privredne komore RS.
Ekonomisti navode da je došlo do određenog disbalansa, jer se veliki broj radnika vodi na zavodima za zapošljavanje u BiH, a u stvarnosti radi u inozemstvu. Dovoljno govori i podatak da je u posljednjih 12 godina BiH napustilo 200 tisuća ljudi, mahom radno sposobne snage.
“Problem nije nastao jučer, traje već 12–13 godina. Sindikati se, naravno, bune jer dolazak stranih radnika predstavlja problem – smanjuje se pritisak na poslodavce da povećaju plaće postojećim radnicima. Ipak, mi ćemo ih morati uvesti, jer je veliki dio kvalitetne radne snage otišao”, govori Marko Đogo, ekonomist.
Da su migrantski radnici na zapadnom Balkanu već realnost, pokazuju i podaci Međunarodne organizacije rada.
“Došlo je do porasta izdanih radnih dozvola od 2018. godine, kada ih je izdano oko 40.000, dok je 2023. i 2024. godine taj broj premašio 100.000. To pokazuje da su migrantski radnici već realnost”, kazali su iz Međunarodne organizacije rada (IOM).
Ako se izuzme građevinski sektor, resorni ministar u RS-u kaže da su kvote za uvoz stranih radnika povećane, ali ni pola njih nije popunjeno, te da taj problem nije izražen kao u zemljama u okruženju.
“Nisam siguran na temelju kojih parametara smo imali megalomanske zahtjeve naših poslodavaca, jer ni pola kvota nismo ispunili. To su uglavnom radnici iz realnog sektora. Mislim da je vrijeme da se pozabavimo radnicima sa zavoda za zapošljavanje, koji na poziv poslodavaca ne žele raditi”, ističe Danijel Egić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS-a.
Uzevši u obzir visinu plaća u realnom sektoru, potpuno je jasno zašto je tu i najveći problem, jer u više od 80 posto poduzeća gotovo svi radnici primaju minimalac.
“I dalje dvije trećine radnika u RS-u ne mogu dosegnuti iznos prosječne plaće u RS-u. I dalje ta prosječna plaća ne može dosegnuti ni pola iznosa sindikalne potrošačke košarice. Plaće se moraju povećavati, minimalci se moraju podizati, ali nama je problem nedostatak posebnih kolektivnih ugovora u gospodarstvu”, smatra Goran Stanković, predsjednik Saveza sindikata RS-a.
Dok su političari trenutno okrenuti sami sebi, ciljanih strategija nema – ni demografskih ni socio-ekonomskih. Dovoljno je pogledati banalnu statistiku: BiH nema ni točne podatke o tome koliko ljudi odlazi iz zemlje.
