Svakodnevno slušamo dnevno-političke vijesti koje uzimaju primat nad životom bh. građana, koji je sve teži. Dok se i dalje bilježi trend povećanja potrošačke košarice, u Bosni i Hercegovini je na snazi umjetnost preživljavanja. Cijene svih životnih namirnica konstantno rastu, a meso je za mnoge postalo luksuz. Umirovljenici odavno kupuju na grame, a mnogi samo jednom mjesečno ulaze u mesnice. Život na rubu egzistencije – u prilogu BHRT-a.
Ševala Džambić umirovljenica uzgaja povrće i prodaje ga na pijaci jer, kaže, visina mirovine ne može pokriti sve troškove. Dodaje da ne konzumira mnogo mesnih prerađevina, a nekada je sve bilo povoljnije.
„Sad je skupo, što jest, jest. Ali ne mogu ni reći daj jeftinije, kad i njega košta. Inflacija ide, baš njih jede briga kako će čovjek živjeti“, govori Džambić.
Minimalna mirovina iznosi 599 KM, a cijene mesa su se u pet godina drastično povećale. Tako za kilogram teletine bez kostiju danas treba izdvojiti 33, pa čak i do 40 maraka, dok se 2020. godine mogla kupiti za 10 maraka. Cijena junetine je do 27, a pilećeg filea oko 14 maraka.
Mesar Omer Karić kaže da umirovljenici obično jednom mjesečno dolaze u kupovinu. Potvrđuje da su cijene europske i da konstantno rastu. Prodaje isključivo domaće meso i dodaje da farmeri na selu, od kojih nabavlja, podižu cijene, da je nestašica, ali ponekad i bez opravdanog razloga.
„Radim od ’96., čim sam srednju školu završio. Ove cijene nisam mogao zamisliti da će biti. Što je nekad bila cijena teletine, sad je junetine. Vjerujte, ne znam na što će doći“, kaže Karić.
„Poskupjela je i struja, voda, režije, kirije. Meso samo u nabavi je jako poskupjelo, živa stoka je isto poskupjela“, objašnjava i Samir Hodžić, mesar iz Sarajeva
Građani upozoravaju i na zanimljivu činjenicu u posljednje vrijeme. Naime, u mnogim mesnicama više ne mogu kupiti, kao nekada, 5–10 komada ćevapa. Sada su prinuđeni kupiti najmanje pola kilograma, jer se po komadu ne prodaju. I umirovljenica Nisveta Sejdić tome svjedoči, ističući da sve osnovne namirnice postaju nedostižne za mnoge.
„Ovo je sramota i grehota. Pa da umirovljenici čekaju kad će se ujutro izbaciti, dok nisu kontejneri došli, da kupe iz kontejnera. Ja pratim to s prozora“, govori Sejdić.
Visokim cijenama svjedoči i analiza Deutsche Banke koja potvrđuje da su cijene mnogih namirnica u Banjoj Luci više nego u Madridu i Parizu.
I dok sve češće slušamo o očuvanju zdravlja i prevenciji, postavlja se pitanje – kako sačuvati zdravlje ako i one najneophodnije namirnice postaju luksuz.
