U popodnevnoj šetnji gradom uvjerili smo se da u Splitu ima gostiju i usred zime.
Jedan je mladi Kanađanin, na primjer, u pauzi između Tjedna mode u Londonu i onog Parizu odlučio svratiti upravo ovamo.
“Gdje ću bolje provesti vrijeme nego u Splitu?”, kaže samouvjereno.
Pet dana je uživao u gradu, a sunce koje je obasjalo zadnji tjedan veljače namamilo ga je i u more.
“Ipak je još hladno, šok kad tek uđeš, morao sam izaći nakon dvije sekunde”, otkriva.
Sve mu se zajedno ipak toliko svidjelo da će se sigurno vraćati – i zimi, i ljeti – jer, kako zaključuje: “Zašto ne oboje?”.
Iako su europske metropole bile u fokusu njegova putovanja, za ovog je putnika Split bio savršen “side quest”.
On, međutim, nije bio jedina osoba koju smo upoznali.
Sreli smo obitelj iz Ukrajine koja se uvijek nanovo vraća, par iz Slovenije koji poručuje kako je zima ovdje daleko bolja od ljeta, tek pridošlu ekipu iz Francuske koja je čula da je Split sličan Marseillesu, glazbenika iz Slovačke koji je na ulicu izašao s violinom, kao i dvojicu muškaraca iz Brazila koji baš ovdje žele započeti zajednički život.
Susreli smo dobro raspoložene mlade Španjolce na studentskoj razmjeni, a razgovarali smo i s nekoliko radnica iz Nepala…
U uskim splitskim kalama, čini se, ipak ima mjesta za sve one koji ovdje traže svoje mjesto pod suncem – pa i onim zubatim zimskim.
Moja reakcija na članak je…
