Dok se traži rješenje za provedbu uredbe o minimalnoj plaći, sve se glasnije bojkotiraju trgovine i zahtijeva snižavanje cijena, a u međuvremenu stiže najava o novom rastu cijena u Bosni i Hercegovini – veljačkom poskupljenju kruha. Pekari u Semberiji, gdje je kruh trenutno najjeftiniji u Republici Srpskoj, najavili su poskupljenje za drugu polovicu veljače. S druge strane, u siječnju je poskupjelo i brašno, a mlinari ne isključuju mogućnost daljnjeg rasta cijena, prenosi BHRT.
Sadržaj se učitava…
Iako je poskupljenje kruha bilo najavljeno za 1. veljače, barem u Semberiji, ono je pomaknuto za drugu polovicu mjeseca. Očekuje se da će kruh poskupjeti između 10 i 15 posto, no točan iznos poskupljenja bit će poznat nakon 20. veljače.
“Još nije poskupio, trebalo je 1. veljače, ali smo to prolongirali za dvadesetak dana jer moramo pokriti novonastale troškove. Najveći problem je najavljeno povećanje poreza i doprinosa, a znamo da su plaće radnika najveće opterećenje u formiranju cijene pekarskih proizvoda”, kaže predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina, Radenko Pelemiš.
Građani Bijeljine i dalje kupuju kruh koji je, u usporedbi sa Sarajevom, Banjalukom ili Tuzlom, gdje cijena štruce doseže i 2,5 marke, jeftiniji i do 20 posto. S druge strane, mlinari su cijene brašna već korigirali početkom ove godine. I to nije kraj.
“Konkretno, u siječnju je vreća brašna od 25 kg poskupjela s 22 marke na 22,5, za pola marke. Pšenica poskupljuje, troškovi rada rastu, gorivo također poskupljuje – sve ide jedno po jedno, ali još nismo napravili konačnu računicu koliko bi poskupljenje trebalo iznositi. Ako do njega dođe, bit će postupno”, pojašnjava predsjednik Udruženja mlinara Republike Srpske, Zoran Kos.
Za građane je i trenutna cijena kruha previsoka.
Nezadovoljni su i poljoprivrednici, koji su u jesenskoj sjetvi zasijali 20% manje pšenice.
“Uvijek je problem s cijenom i uvijek je problem s proizvođačima. Zašto? Zato što se špekulira i država ne stoji iza nas, a na kraju će ceh platiti građani”, kaže Savo Bakajlić iz Udruženja poljoprivrednika sela Semberije i Majevice.
U lancu od polja do stola, na kraju, nitko nije zadovoljan. Dok građani odmahuju rukom i prazne džepove, ni nadležni ne poduzimaju mnogo.
