Blagdanske gužve su iza nas. U prvom mjesecu nove godine mostarska tržnica je mirnija i slabije posjećena. Ponuda je skromnija nego u prethodnom razdoblju, iako osnovnih namirnica ne nedostaje. Kupaca ima, ali znatno više paze na cijene nego u mjesecu prije., prenosi Federalna
Na mostarskoj tržnici ovih dana nema gužvi. Postavlja se pitanje je li razlog tome hladnoća ili visoke cijene. Prodavači kažu kako su se navike kupaca znatno promijenile.
„Nema više onoga da se nose pune vrećice. Toga više nema. Nekad je to bilo“, kaže jedan od prodavača.
„Sad se uzme jedan luk, jedan češnjak, pola kilograma krumpira. Tako je sve. Težak je život“, dodaje drugi.
„Prodaja ide slabije. Svake godine je gotovo isto. Čim je vrijeme loše, manje je ljudi. Manje se hoda, jedino vikendom se nešto proda“, navodi prodavač.
„Nije baš najbolje. Ljudi kupuju znatno manje količine“, potvrđuju i ostali.
Izo Zlojić, jedan od sugovornika, na tržnici prodaje subotom. Ima vlastite kokoši i prodaje domaća jaja.
„Kad navikneš ljude i znaju da je domaće, može se prodati. Ako jednom prevariš kupca, nema više, više ti ne dolazi. Meni svake subote sve plane, ne mogu pripremiti dovoljno jaja“, kaže Zlojić.
Koliko je povjerenje između kupca i prodavača važno, potvrđuju i sami kupci koji su godinama vjerni istim štandovima.
U ponudi ima svega – od jaja i raznovrsnog voća bogatog vitaminima, do povrća i zeleniša za lakšu i zdraviju prehranu. Nude se i suhomesnati proizvodi. Dražen Pudar sam proizvodi krumpir i luk, a upravo se te namirnice, kaže, trenutačno najviše prodaju. No zeleniš je, priznaje, skup.
„Zeleniš je toliko skup da ga više ni ne proizvodimo. Cijene su otišle u nebo. Na čapljinskoj tržnici cijene blitve, špinata i poriluka na veliko kreću se od pet do sedam maraka. To su ogromne cijene i to se svake godine ponavlja. U prosincu i početkom siječnja su veliki minusi i tada proizvođači dižu cijene“, objašnjava Pudar.
Zlojić dodaje kako se proizvođači i kupci često međusobno ne razumiju.
„Onaj tko proizvodi nema lagan posao. Sve košta – od sjemena do obrade zemlje. Kad sve zbrojiš, nema zarade. A onda dođeš ovdje i čuješ da je skupo. Pa što da radim?“, pita se.
Unatoč svemu, dobra atmosfera i druženje među prodavačima, ali i s kupcima, ostaju važan i neizostavan dio tržnice. Uz malo razgovora, biranje najkvalitetnijeg voća i povrća, svatko ipak uspije pronaći ono što mu je najpotrebnije.
