BIRN prati drsku trgovinu prstacima s jadranskog morskog dna do stolova u restoranima širom Bosne i Hercegovine, unatoč zabrani staroj jedanaest godina koja je uvedena radi zaštite morskog dna od njihova razornog vađenja.
Ronioc se pojavio na površini s pregrštom dugih, uskih, smeđih školjki i predao ih preko boka male barke koja se ljuljala na površini Jadranskog mora, nedaleko od jedinog bosanskohercegovačkog grada na moru – Neuma.
Bila je sredina lipnja, a Neum se pripremao za uobičajeni ljetni val od oko 300.000 posjetitelja, što gotovo stostruko povećava broj stanovnika tijekom samo tri mjeseca, piše BIRN.
„Ove sam našao na dubini od oko 11 metara,“ rekao je ronioc.
„Sve bliže obali već je razbijeno.“
Prstaci su ležali nepomično na dnu barke, zabranjeni ulov koji će roniocu donijeti lijepu zaradu.
Vađenje prstaca zabranjeno je u Bosni i Hercegovini i cijeloj Europskoj uniji zbog štete koja nastaje prilikom razbijanja stijena na morskom dnu kako bi se došlo do njih.
No dok bi ronioc u susjednoj Hrvatskoj ili u Italiji s druge strane Jadrana vjerojatno bio uhićen i kažnjen, uz obalu Neuma slobodno obavlja svoj posao, siguran da ga nitko ne nadzire.
Neum je vjerojatno jedino mjesto u Europi gdje se prstaci još uvijek otvoreno izlažu u restoranima i nalaze na jelovnicima, jedanaest godina nakon što su vlasti Hercegovačko-neretvanske županije – jedne od deset u Federaciji BiH – zabranile njihovo vađenje, posjedovanje i trgovinu.
Zakon predviđa kazne od 150 do 510 eura za fizičke osobe i do 7.600 eura za pravne, no ronioc zna da ga gotovo nitko neće uhvatiti.
Tijekom trosatnog ronjenja može izvaditi pet do šest kilograma prstaca, koje prodaje restoranima za 125 do 150 eura po kilogramu.
„U dobar dan,“ kaže, „izvadim i do deset kila.“
„Nas pet-šest to vadimo u Neumu i svaki od nas opslužuje različite restorane u Neumu i unutrašnjosti,“ kaže anonimno. Tijekom ljeta roni „svaka tri do četiri dana“.
„Mislim da ih ljudi najviše vole zato što su zabranjeni,“ dodaje.
Uništen ekosustav
„Da bi ih se izvadilo, kamen se mora razbiti, čime se uništava supstrat u kojem žive, a time i čitav ekosustav,“ objašnjava morski biolog Nikša Glavić s Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku.
„Uništavanjem stijena za prstace uništava se i stanište algi, dijatomeja i drugih vrsta, dok se istodobno remete životni ciklusi beskralješnjaka, riba i hobotnica koje ondje obitavaju,“ kaže Glavić. „U biti, rušite nečiji dom.“
Gubitak bioraznolikosti
Prstac ili Lithophaga lithophaga vrsta je školjkaša koji vrlo sporo buši stijene i koralje uz obalu, stvarajući sitne šupljine u kojima se zatim nastanjuju druge vrste – male ribe, rakovi, crvi, alge i hobotnice.
Cijeli život provode u tim rupama, a treba im između 18 i 36 godina da dosegnu dužinu od 5 do 7 centimetara – kada postaju jestivi.
Sedamdesetdvogodišnja Mirjana Raič sjeća se vremena kad je kod Kleka ronila i „za goste vadila kilo-dva“.
„Danas ih blizu obale više nema,“ kaže.
Njezin brat Ivan Krmek, koji vodi uzgajalište ribe i školjki, dodaje:
„Ribe danas napadaju uzgajalište jer nemaju što drugo jesti. Hobotnicu nisam vidio godinama – sve rupe u stijenama razbili su lovci na prstace.“
Bosna i Hercegovina duguje svoj izlaz na more odluci Dubrovačke Republike iz 1699. godine, koja je Osmanlijama prepustila 22 kilometra jadranske obale kao tampon zonu prema Mlečanima. Taj je aranžman ostao i nakon raspada Osmanskog Carstva, kroz obje Jugoslavije pa sve do neovisnosti Bosne i Hercegovine 1990-ih.
Danas je Neum okružen Europskom unijom, gdje se zabrana strogo provodi – ali ne i u BiH, koja je još daleko od pristupanja EU.
„Obično me restoran nazove dan ili dva unaprijed i kaže koliko im treba,“ kaže ronioc.
On i kolege izravno prodaju restoranima u Neumu, a posredno, preko posrednika, i onima u unutrašnjosti. Dobivaju 50 konvertibilnih maraka po kilogramu, odnosno 25 eura. U restoranima se kilogram prodaje i za 60 eura – luksuzna delicija.
Novinar BIRN-a ih je vidio izložene na ledu u restoranu u Neumu, uz oznaku na računu i u ponudi dana: porcija od 300 grama koštala je 40 maraka (20 eura).
„Obično ih naručuju političari i bogatiji gosti, puno ljudi dolazi iz Hrvatske jer su tamo zabranjeni,“ rekao je konobar, nesvjestan da su zabranjeni i u Neumu.
Od 26 restorana u Neumu navedenih na TripAdvisoru, najmanje devet ih, prema recenzijama, poslužuje prstace.
Direktor Turističke zajednice Neuma Nikola Prkačin krivi „nedostatak inspekcija“.
„Želim naglasiti da je vađenje i konzumacija prstaca u Neumu zabranjena jer to ima trajne posljedice po okoliš. Apeliram na goste da ih ne traže – štetu koju uzrokuje njihovo vađenje nije moguće popraviti 30 do 50 godina“, rekao je.
Ni županijska ni gradska inspekcija nisu odgovorile na upite. Službenici navodno prioritet daju borbi protiv neprijavljenih radnika i sive ekonomije, jer donosi veće prihode proračunu.
Pravna rupa
Zabrana u Bosni vrijedi samo za Hercegovačko-neretvansku županiju, a ne i za drugih devet županija u Federaciji ni za Republiku Srpsku.
Prstaci čak nisu proglašeni „zaštićenom“ vrstom na razini Federacije.
Iako ih se može vaditi samo u Neumu, bez državne zabrane trgovine mogu se slobodno nuditi na jelovnicima širom zemlje – pa je odgovornost svedena isključivo na Općinu Neum.
„To je zapravo neumovski zakon, i njihova inspekcija je nadležna za kontrole“, reklo je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede HNŽ-a.
Općina Neum nije odgovorila na upit.
U Sarajevu, jedan vlasnik restorana priznaje: „Najviše ih naručuju imućniji gosti. Kad ih službeno zabrane, skinut ću ih s jelovnika.“
U Hrvatskoj zabrana vrijedi na nacionalnoj razini – trgovci i ugostitelji koji posluju s prstacima riskiraju visoke novčane kazne.
Inspektorat za zaštitu prirode Hrvatske provodi oko 50 kontrola godišnje na tržnicama i u restoranima kako bi spriječio prodaju prstaca i drugih strogo zaštićenih vrsta.
Od 2020. primili su osam prijava o posluživanju prstaca u Zagrebu i Dalmaciji. Dva vlasnika restorana u Zagrebu kažnjena su s više od tisuću eura svaki.
„Švercere ćemo kazniti – svejedno je imate li kilo prstaca ili kilo kokaina“, rekao je jedan hrvatski granični policajac za BIRN.
U nedostatku državne zabrane, odvjetnica i bivša tužiteljica Jasmina Iftić kaže da bi se mogla primijeniti odredba o „zagađenju okoliša“.
„Ako se radi o vađenju na širem području koje može dovesti do pogoršanja bioraznolikosti i ugroziti morsko dno, to može predstavljati kazneno djelo protiv okoliša“, rekla je Iftić za BIRN.
