Gost specijalnog izdanja podcasta “Hercegovina” bio je dr. Sandi Dizdarević, profesor kriminologije i kriminalistike te stručnjak za sigurnosne studije i rad policijskih struktura.
U razgovoru koji otvara niz neugodnih, ali nužnih pitanja, Dizdarević analizira slučajeve podvođenja maloljetnica u Tuzli i Sarajevu, curenje informacija iz policijskih istraga, akciju Black Tie, povezanost kriminala i politike, te pitanje povjerenja građana u sustav.
“Slučaj Tuzla pokazuje moralno dno društva”
– Profesore, slučaj u Tuzli šokirao je javnost. Policijski službenici, sveučilišni profesor i lokalna “elita” osumnjičeni su za podvođenje maloljetnica. Kako objašnjavate taj fenomen?
Ako promatramo sticaj kaznenih djela koji se dogodio u Tuzli, vidimo da su u to uključene osobe koje su zlopotrijebile svoj položaj, čin, uniformu, pa i svoje akademske titule. To pokazuje da smo kao društvo dosegnuli jako nizak stupanj svijesti.
S druge strane, treba istaknuti da su u istom slučaju policijski službenici iz iste institucije profesionalno, precizno i bez curenja informacija proveli istragu – što je iznimno teško u složenim predmetima. To govori da unutar sustava ipak postoje čestiti i stručni ljudi koji svoj poziv shvaćaju ozbiljno i žive ga.
“Dužina istrage nije dokaz sporosti, već ozbiljnosti”
– U javnosti su se pojavile kritike na račun dužine istrage. Ima li u tome opravdanja?
Ne. Sama dužina trajanja istrage potpuno je irelevantna onima koji ne razumiju kako se vodi ozbiljan predmet. Javnost ne mora znati kada je istraga počela ni koje su metode korištene. Možda su istražitelji došli do saznanja koja u početku nisu uključivala djecu, već su na temelju tih spoznaja otvorene posebne istražne radnje.
Nažalost, često se ovakvi slučajevi koriste za jeftine političke poene, a ne za traženje istine. U konačnici, ono što je važno jest da su dokazi prikupljeni na zakonit način i da se pravda može ostvariti.
“Svaki grad ima svoj slučaj – pitanje je samo hoće li ga itko otvoriti”
– Koliko su ovi slučajevi u Tuzli i Sarajevu izolirani, a koliko sustavni?
Nisu izolirani. Svaki grad u ovoj zemlji ima svoj slučaj, samo je pitanje hoće li biti otkriven. Mi koji živimo u Bosni i Hercegovini znamo tko ima vikendice, tko održava veze s policijskim službenicima, tko odlazi u iste hotele i sastaje se na istim mjestima.
Sustav se raspao jer su u njega ušli politički podobni i nestručni kadrovi, koji su 30 godina uhljebljavani u institucijama. Oni danas oblikuju našu stvarnost.
Zato i ne treba čuditi da dio građana, pa i onih koji nisu kriminalci, s vremenom postaje dio tog lanca – bilo kroz korupciju, bilo kroz pristajanje na “dealove” i nemoralne ponude. To je moralno dno koje sada gledamo u živom prijenosu.
“Objavljivanje iskaza maloljetnica je sekundarna viktimizacija“
– Mediji su objavili dijelove iskaza maloljetnica. Je li to opravdano?
Nikako. Objavljivanje bilo kakvih detalja koji bi mogli otkriti identitet djeteta je neprihvatljivo.
Na taj način svi mi – i mediji, i javnost – postajemo sudionici sekundarne viktimizacije. Umjesto da štitimo djecu, mi ih ponovno izlažemo traumi i otežavamo istragu.
Ono što je sada najvažnije jest očuvanje njihovog mentalnog i fizičkog integriteta. To je minimum ljudskosti koji dugujemo tim djevojčicama.
“Treba provjeravati imovinu policijskih službenika”
– Treba li provoditi javne imovinske provjere policajaca, poput sudaca i tužitelja?
Da, ali sustavno i profesionalno. Policijski službenici već prolaze redovite i izvanredne sigurnosne provjere koje obuhvaćaju i članove njihovih obitelji.
Ipak, vjerujem da bi proces trebao biti transparentniji. Policija je javna institucija, a ne tajno društvo. I sam sam spreman da se objavi moja imovinska kartica – moja, suprugina, svi prihodi koje ostvarujem kroz posao, fakultet, vještačenja i međunarodne projekte.
Transparentnost gradi povjerenje, a povjerenje je temelj sigurnosnog sustava.
“Akcija Black Tie otkrila je vezu sustava i kriminalnih grupa, ali i uništila ljude koji su je vodili”
– Kada govorimo o pristupu tajnim podacima i predmetima poput Black Tie, koliko je taj slučaj zapravo ogolio unutarnje odnose u policiji i tužiteljstvu?
Kad govorimo o pristupu povjerljivim podacima, treba reći da je u kontekstu predmeta Black Tie i rada Tužiteljstva Bosne i Hercegovine bilo mnogo propitivanja – ne samo prema službenicima Federalne uprave policije nego i prema ljudima iz drugih policijskih agencija.
Mnogi od njih su, između ostalog, bili predmet provjera koje su rezultirale neslaganjima i posljedično gubitkom posla. Cijela akcija Black Tie otvorila je mnoge slojeve – i u javnosti, i unutar pravosudnog sustava Bosne i Hercegovine.
– Dobro je što se, recimo, dokazi iz Sky aplikacija sada priznaju na Sudu BiH kao relevantni – to je dugo bila javna dilema. U okviru predmeta Black Tie izuzeti su telefoni nekih vrlo visokih dužnosnika Federalne uprave policije, što je kasnije dovelo i do afere koju su mediji nazvali “spengavanje”. Tada su se u javnosti pojavila dopisivanja visokih policijskih i političkih službenika, pa i samog federalnog premijera.
Koliko mi je poznato, predmet Black Tie još uvijek je aktivan, i vjerujem da će u narednom razdoblju donijeti konkretne posljedice. On je, uz to što je otkrio jednu od najvećih narkokriminalnih mreža u zemlji, razotkrio i vezu pojedinaca i sistema s tim grupama, kao i metodologiju zataškavanja unutar institucija.
Moram reći i nešto što do sada nisam isticao – mnogi ljudi koji su još 2016., 2017. i 2018. godine bili direktno uključeni u otkrivačku fazu tog predmeta, danas su potpuno degradirani i profesionalno devalvirani. Nisam u poziciji navoditi imena, ali vrijeme će pokazati koliko su bili u pravu.
Prekretnica koju je ta akcija donijela pokazala je razliku između onoga što smo mislili da znamo prije i onoga što smo doznali nakon. Veliku zahvalnost treba uputiti i stranim službama – Europolu i francuskoj policiji – jer da njih nije bilo, mnogo bi se toga vjerojatno zataškalo.
A najveću zahvalnost, iskreno, dugujemo ljudima iz srednjeg i višeg menadžmenta Federalne uprave policije koji su tada odradili ogroman posao, a danas su degradirani. Isto vrijedi i za nekoliko državnih tužitelja koji su u posljednje dvije-tri godine doslovno prošli pakao, i zato zaslužuju svaku čestitku na hrabrosti i profesionalnosti.
“Tetovaže ne čine policajca manje profesionalnim, zastarjeli propisi to čine”
– U javnosti se raspravlja o tetovažama kod policijskih službenika. HNŽ, primjerice, ima pravilnik koji zabranjuje tetovaže ispod podlaktice. Treba li takva pravila mijenjati?
Kroz postojeći etički kodeks propisana su i pravila koja se odnose na vanjski izgled policajaca, uključujući i tetovaže. Po sadašnjim normama one nisu dopuštene prilikom prijema u službu.
No vremena se mijenjaju. Moj stav je da se i policija mora mijenjati s njima. Postoje odjeli, poput jedinica za posebne namjene ili borbu protiv narkokriminala, u kojima se službenici često infiltriraju u kriminalne mreže i moraju se izgledom prilagoditi sredini u kojoj djeluju. Takvi izuzeci trebali bi biti zakonski propisani.
– U Hrvatskoj je, recimo, još prije deset godina Ustavni sud odlučio da policajci mogu imati tetovaže na podlakticama, ako nisu uvredljive. Kod nas pravilnici i dalje podsjećaju na one jugoslavenske – doslovno se propisuje i dužina brkova. Zar to nije apsurdno?
Određeni oblici kriminaliteta i socijalnog okruženja u kojima policajci rade često zahtijevaju i određenu razinu prilagodbe, pa i vizualne. Ključno je da se procjenjuje integritet, znanje i učinkovitost – ne izgled.
U konačnici, vrijeme je da se normativni okvir policijske službe modernizira. Policajac s tetovažom nije manji profesionalac – manji profesionalac je onaj koji se skriva iza propisa i radi suprotno zakonu.
“Navijačke skupine su političke produžene ruke”
– Kako komentirate nasilje među navijačkim skupinama i šutnju unutar njih?
To nisu samo navijači. To su poluvojne formacije s političkim pokroviteljima.
Njihova šutnja, tzv. “omerta”, nije posljedica lojalnosti sportu, nego straha i ovisnosti o političkim strukturama.
Država bi mogla suzbiti taj fenomen – ima zakone i tehničke mogućnosti – ali nema volje. Jer su mnoge od tih skupina produžene ruke politike.
“Panteri su kriminalna grupa, a ne narodni heroji”
– Neki građani Pantere vide kao “borce za pravdu” jer su navodno razotkrivali pedofile.
To je potpuno pogrešno. Nijedna grupa nema pravo uzimati pravdu u svoje ruke.
Panteri su organizirana kriminalna grupa s vlastitim interesima. Neki njihovi članovi imaju ozbiljne kaznene dosjee.
Da, možda su djelovali zbog gubitka povjerenja u institucije, ali to ne opravdava zakonito nasilje.
Država je trebala reagirati onog trenutka kad su prvi put ograničili nečiju slobodu. Ali nije – sve dok nisu “taknuli” u političke moćnike.
“Slučaj Faćo otvorio je novu etapu u praksi”
– Kako tumačite slučaj Amira Pašića Faće, optuženog za psihičko nasilje?
Radi se o prvom slučaju po novoj odredbi o psihološkom nasilju, koja je donesena prošlog ljeta. To će biti test za pravosuđe.
Ne opravdavam vrijeđanje i psovanje, ali ne može svaka uvreda postati kazneno djelo.
Fenomen Faćo pokazat će kako će se sudovi postaviti prema granici između slobode govora i kaznene odgovornosti. I paradoksalno, vjerujem da će on iz pritvora izaći jači nego što je ušao.
“Policiju treba depolitizirati, a sustav resetirati”
– Kako bi, prema vašem mišljenju, trebala izgledati stvarna reforma policije?
Policija mora biti odvojena od politike. Ministarstva unutarnjih poslova trebaju imati isključivo administrativnu, a ne operativnu ulogu.
Komesar policije mora biti biran na temelju stručnosti, a ne stranačke podobnosti. Financijski mora biti neovisan i odgovarati vladi, a ne ministru.
Sve komisije za prijem kadeta, sve “nezavisne” odbore, treba očistiti od političkih utjecaja. Danas su oni potpuno zavisni, a sustav vrijednosti truo do temelja.
“Strah mora promijeniti smjer”
– I za kraj, što bi bio vaš apel građanima?
Moramo prestati gledati tuđu djecu kao da nisu naša. Svako dijete u ovoj zemlji zaslužuje zaštitu.
Ako vidite nasilje, prijavite ga. Ako nemate povjerenja u jednu instituciju, postoji druga. Ako šutimo, sutra će netko drugi šutjeti dok se zlo događa nama.
Ova zemlja će se promijeniti tek kad se strah koji su nam nametnuli okrene protiv onih koji ga koriste. Kad građani prestanu strahovati od moćnika, i moćnici počnu strahovati od građana – to će biti početak novog sistema vrijednosti.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
