Datum 5. srpnja 2025. ostat će zapisan u povijesti. Prepričavat ćemo ga djeci, unucima, i s ponosom svjedočiti kako je taj dan probudio dušu hrvatskog naroda.
Hvala ti, Marko, što si nas na taj povijesni dan podsjetio koliko smo zapravo velik narod – maleni brojem, ali veliki srcem. Veliki zajedništvom. Veliki vjerom u Boga.
Kako je i sam Marko rekao, ostavljamo našu Hrvatsku u dobrim rukama. Unatoč stalnom medijskom blaćenju svega što je autentično hrvatsko, svega što jedino uistinu vrijedi, Boga, obitelji i domovine, taj dan nam je pokazao da hrvatska mladost voli svoju zemlju, vjeruje Bogu i drži do svojih korijena.
Pola milijuna ljudi utihnulo
Vidjeti kako na zagrebačkom Hipodromu, pred pola milijuna ljudi, sve utihne kad se na nebu „ukazala“ Gospa – to se ne zaboravlja. Bio je to neviđeni prizor, ali još više – bila je to duhovna obnova hrvatskog naroda.
Poseban trenutak dogodio se pri izvođenju pjesme „Neću izdat ja, Boga nikada“, dok je Petar Buljan, voditelj molitvene zajednice Božja pobjeda, izgovorio riječi koje su dirnule tisuće srca: „Kad je Božji narod ušao u obećanu zemlju, Jošua, njihov vođa, tražio je od njih da odluče kome će služiti. A za sebe je rekao – i proglasio: ‘Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu’.“
U tom je trenutku nad Zagrebom zavladao mir. Mir koji se ne može opisati riječima. Samo tišina i pogledi prema nebu – pola milijuna ljudi, a jedno srce. Osjetila se Božja prisutnost. Nebo se spustilo k nama.
Zato ti, Bože, hvala.
Zato ti, Marko, hvala.
Jer ono što se dogodilo 5. srpnja nije bilo samo okupljanje, bio je to znak.
Znak da Hrvatska živi. Znak da Bog nije zaboravio svoj narod. Znak da dolazi novo vrijeme.
