Rušenje izgorjelog nebodera Vjesnik u Zagrebu uskoro bi trebalo ući u završnu fazu. Nakon što je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave rekordno brzo odbila žalbe konkurenata, posao uklanjanja zgrade dobila je vinkovačka tvrtka Eurco, s kojom bi ugovor trebao biti potpisan tijekom sljedećeg tjedna. Time su uklonjene i posljednje formalne prepreke da započne jedan od najsloženijih građevinskih zahvata u Zagrebu posljednjih godina, pišu 24 sata.
Žalbe su podnijele tvrtke Joning i VDM Promet, koje su tvrdile da je natječaj Ministarstva prostornog uređenja bio postavljen tako da pogoduje Eurcu. DKOM te prigovore nije prihvatio i obje žalbe odbio je kao neosnovane. VDM Promet, iako je tvrdio da bi posao obavio po nižoj cijeni, nije bio ni pozvan na predaju ponude, dok je Joning smatrao da je neopravdano isključen unatoč referencama. Mogućnost pokretanja upravnog spora formalno postoji, no upućeni procjenjuju da je malo vjerojatno da će do toga doći jer bi do pravomoćne presude neboder već trebao biti uklonjen, pišu 24 sata.
Iako je u početnoj dokumentaciji Eurco naveo strojno rušenje, prema informacijama bliskima izvođaču, sve je izglednije da će se u konačnici primijeniti metoda miniranja. No, za razliku od ranijih prijedloga stručnjaka s Rudarsko geološko naftnog fakulteta, koji su predlagali trenutačno miniranje postojećeg stanja, plan Eurca uključuje opsežnu pripremu objekta. Prije samog rušenja planirano je temeljito čišćenje nebodera i zbrinjavanje opasnog otpada, budući da je zgrada puna izgorjelih materijala. Nakon toga slijedi skidanje staklene fasade i vanjskih oplata, pri čemu će biti angažirani i alpinisti. Tek kada ostane betonski i čelični kostur zgrade, pristupilo bi se miniranju.
‘Problem kod strojnog rušenja bila bi prašina’
Takav pristup smatra se optimalnim zbog narušene statičke stabilnosti nebodera. Stručnjaci upozoravaju da bi etapno strojno rušenje, uz podizanje teške mehanizacije na više katove, povećalo rizik od samourušavanja. Metoda postupnog “grickanja” kat po kat izuzetno je skupa i tehnički zahtjevna, a u Europi postoji tek nekoliko strojeva sposobnih za takav zahvat na objektu visine 67 metara.
Dodatni problem kod strojnog rušenja bila bi prašina, zbog čega bi se objekt morao stalno polijevati vodom, što bi dodatno ugrozilo već oštećene nosive stupove. Vibracije i buka predstavljale bi ozbiljan teret za okolne stanare, a sam najam specijaliziranog stroja procjenjuje se na gotovo dva milijuna eura, uz višemjesečno čekanje. Postojala je i opcija dijamantnog rezanja, ali je ona odbačena zbog visoke cijene, koja je premašila osam milijuna eura.
Rok za uklanjanje Vjesnika iznosi ukupno tri mjeseca. Prvi mjesec predviđen je za osiguranje kompleksa, kako bi se mogao otvoriti podvožnjak na Slavonskoj aveniji, dok će južni kolnik uz sam neboder ostati zatvoren sve dok zgrada ne bude srušena. Preostala dva mjeseca planirana su za završne radove rušenja i uklanjanja otpada, kojeg bi ukupno trebalo biti oko osam tisuća tona, od čega većinu čini beton. S potpisivanjem ugovora i završetkom priprema, Zagreb bi tako trebao svjedočiti rušenju jednog od svojih najprepoznatljivijih, ali i najopasnijih zapuštenih objekata, čime bi se konačno zatvorilo jedno dugo i simbolično poglavlje gradske povijesti.
