U veljači 2025. godine, vjetroelektrana Ivovik ušla je u komercijalni rad kao najveći objekt te vrste u Bosni i Hercegovini međutim, iza ovog uspješnog projekta krije se priča o sukobu interesa, pravnoj nesigurnosti, pogodovanju privatnim interesima, netransparentnosti i zloupotrebama koje sistematski potkopavaju javni interes, prenosi Transparentno.ba.
Vjetroelektrana Ivovik predstavlja jedno od najvećih ulaganja u obnovljive izvore energije u BiH, s kapacitetom od 84 MW i godišnjom proizvodnjom od 259 GWh električne energije a izgradnja ovog postrojenja počela je 2021. godine na zemljištu za koje građani tvrde da im je nezakonito oduzeto zbog čega još uvijek traje sudski spor.
Katastarski ured u Livnu proveo je eksproprijaciju koristeći poziv za usuglašavanje zastarjelih podatka iz 1982. godine koji je upućen putem lokalnog radija i oglasne table općine. Kako je većina stanovnika ovog područja raseljena, u dijaspori ili ne obilazi redovno zgradu lokalne administracije, mnogi su propustili rok za dostavljanje dokaza o vlasništvu pa su tek početkom radova saznali da je njihovo zemljište prešlo u državno vlasništvo i da se na njemu počinje graditi postrojenje za proizvodnju električne energije pomoću vjetra.
Pred Općinskim sudom u Livnu pokrenut je spor kako bi se dokazalo da je zemlja nezakonito oduzeta privatnim vlasnicima, ali nadležne institucije nisu zaustavile projekt, već su nastavile s izdavanjem dozvola. Sve je kulminiralo dozvolom Regulatorne komisije za energiju FBiH (FERK) nakon koje je omogućena proizvodnja električne energije iako je imovinski spor još u tijeku – što bi u pravnim državama automatski zaustavilo projekt.
Problemi oko izgradnje vjetroelektrane, koje je TI BiH detaljnije izložio u najnovijoj studiji slučaja, se protežu od 2008. Godine, kada je Vlada Hercegobosanske županije prvobitno dodijelila koncesiju tvrtki Ivovik d.o.o. čiji vlasnik, pokojni Ivan Matković je bio brat Stjepana Matkovića, tadašnjeg ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u županijskoj vladi. Osim ovog potencijalnog sukoba interesa, proces dodjele koncesije za ovaj projekt je proveden usprkos odluci Ustavnog suda Federacije BiH da je Zakon o koncesijama HBŽ povrijedio pravo na lokalnu samoupravu te se ne smije primjenjivati, što je ovaj sud ponovio u odluci iz 2024. godine.
Uz to, Vlada je ugovor je s tvrtkom Ivovik d.o.o., koja je povezana s visokim dužnosnikom u samoj toj vladi, potpisala na razdoblje od 30 godina uz naknadu od 20 tisuća eura i uvjet da taj rok počinje teći tek danom početka proizvodnje, a ne potpisivanja ugovora. Time se išlo na ruku investitoru koji nije bio u obvezi odmah realizirati projekt, već je dobio mogućnost da čeka odgovarajući trenutak za preprodaju koncesijskog prava, praksa poznata kao tzv. „mešetarenje“ koncesijama.
To se na kraju i dogodilo, pa je 2017. godine Ivovik d.o.o. prodan kompanijama pod kontrolom kineske vlade – CNTIC i Sinohydro za iznos od 8 milijuna eura do kojeg su došli mediji, što je pratio i prijenos koncesijskog prava na izgradnju vjetroelektrane. Struktura vlasništva je kasnije još više zamagljena prebacivanjem vlasništva na tvrtke u Luksemburgu, da bi izgradnja vjetroparka počela 2021. godine.
Dobivanjem upotrebne dozvole i odobrenjem priključenja na mrežu koje izdaje Elektroprijenos BiH, krajem 2024. godine postrojenje počinje s probnim radom, a u veljači 2025. FERK izdaje dozvolu za proizvodnju električne energije, čime tvrtka VE Ivovik počinje komercijalni rad.
Od tog datuma počinje se i obračunavati i koncesijska naknada od oko 1,5% prihoda od prodaje električne energije, koja je definirana ugovorom iz 2008. godine – 17 godina nakon dodjele koncesije i nakon što je prvobitni vlasnik preprodao tvrtku i pravo na izgradnju vjetroparka za višemilijunski iznos. U prijevodu, Vlada Hercegbosanske županije je osobama koje su u bliskim srodničkim odnosima s jednim od svojih članova omogućila da zarade milijune preprodajom prava na „vjetar“ dok proračun županije i lokalnih zajednica lokalne zajednice nisu imale gotovo nikakvu korist.
Ivovik šalje pomiješanu sliku naizgled uspješnog projekta energetske tranzicije, u pozadini kojeg se nalazi čitav niz neregularnosti. Uvjeti koncesije napisani su tako da pogoduju koncesionaru, a ne javnom interesu, dok su nadležni zakazali na svakom koraku: od dodjele ugovora, preko nadzora, do krajnjeg izdavanja dozvola. Uz to, čitav proces, koji se pokazao kao netransparentan, se odvijao pod okriljem zakona koji je neustavan dok su osnovna prava građana, kao što je pravo na imovinu, prekršena od strane institucija upravo zaduženih da ih štite.
Ovaj slučaj oslikava potpuni slom u upravljanju koncesijama u BiH koje se često koriste kao instrument za privatnu dobit nauštrb javnog interesa, na što je ukazao prvi Registar koncesija u BiH koji je objavio TI BiH.
Pravna nesigurnost, netransparentnost, zloupotrebe i pogodovanje privatnim interesima su sve odlike procesa dodjele koncesija u BiH zbog čega TI BiH poziva na hitnu reformu zakonodavnog i institucionalnog okvira, kako bi javni resursi konačno služili javnom, a ne privatnom interesu.
