Jedna od najvažnijih tema koja se načela tijekom nedavnog posjeta Glavnog tajnika Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD-a) Mathiasa Cormana Zagrebu bila je ona koja se odnosila na završnu fazu pristupanja naše zemlje toj prestižnoj međunarodnoj organizaciji.
Upravo je premijer Andrej Plenković nakon što je Hrvatsku uveo u Schengen najavio kako bi se ulaskom u OECD mogla zaokružiti priča o proeuropskoj Hrvatskoj i našem članstvu u međunarodnim institucijama.
Sastanak s Jandrokovićem
To ujedno i jest razlog zbog kojega je Plenković dobar dio prošlog, a onda i aktualnog mandata podredio tom cilju. Kako to obično s Plenkovićem ide- u središtu svake važne akcije ovog tipa uvijek je on, ali dio posla ipak prepušta i svojim partnerima pa se Cormann sastao i sa predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem koji je i uoči ovog posjeta izjavio kako je to priznanje za postignuća Hrvatske koja je prema riječima prvog čovjeka Sabora ispunila gotovo sve uvjete potrebne za članstvo.
Jedan od uvjeta kojeg Hrvatska još uvijek nije do kraja ispunila, a koji je nužan za članstvo u OECD-u svakako se odnosi na depolitizaciju državnih i javnih tvrtki među kojima je cijelo mnoštvo onih koje nemaju vodstvo, ili pak imaju samo privremeno vodstvo. Kada je nedavno smijenio glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića i niz drugih šefova javnih poduzeća Plenković je to pripisao reformi državnih tvrtki i pripremi za članstvo u OECD-u.
No, i one tvrtke čiji su šefovi uprava smijenjeni koncem studenog prošle godine još uvijek imaju privremene članove uprave mada je riječ o vrlo važnim tvrtkama kao što su primjerice HŽ Infrastruktura, Plinacro, ACI ili pak Hrvatska pošta na čijem se čeku kao privremena predsjednica uprave nalazi Ivana Mrkonjić. Privremeno, odnosno do imenovanja novog predsjednika uprave putem javnog natječaja na razdoblje od najduže šest mjeseci osim Mrkonjić imenovan je i Damir Lončarić koji je u HŽ Infrastrukturi zamijenio Ivana Kršića. Umjesto Kristijana Pavića još neko vrijeme ACI bi trebala voditi Ankica Kruljac.
Dio smjena već odrađen
Umjesto Mate Botice kao vršitelj dužnosti u Odašiljačima i vezama nalazi se Denis Nikola Kulušić dok Ignacija Čuturu u Hrvatskoj lutriji mijenja Nikolina Klaić. U Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje bivšeg ravnatelja Luciana Vukelića također mijenja vršitelj dužnosti Hrvoje Šušković. Sve su ovo ljudi koji se dva mjeseca nalaze ka svojim pozicijama kao predstavnici privremenih uprava. Upravo su privremene uprave u Plenkovićevoj vladi do te mjere prisutne da su se počele uspostavljati kao modus operandi njegova djelovanja i funkcioniranja državnih tvrtki čak i onih od strateškog interesa.
Da je tome tako svjedoči primjer Croatia Airlinesa čiji je Jasmin Bajić u statusu vršitelja dužnosti bio skoro četiri godine. Mandat mu je prije nego što je konačno imenovan za direktora u punom mandatu produljivan čak osam puta. Slično je stanje i u HEP-u kao i u brojnim drugim državnim tvrtkama. Česta upotreba v.d. statusa i jest bila jedna od glavnih kritika OECD-a u procesu Hrvatskog pristupa toj organizaciji. Činjenica je da su se reforme često najavljivale, ali je isto tako činjenica da su v.d. ravnatelji toliko prisutni u državnim tvrtkama da su gotovo pa postali pravilo, a ne iznimka.
Upućeni u tematiku smatraju da se premijer na primjenu ovog modela odlučio zbog lakše smjene kadrova bez dugotrajnih procedura. Što god da je povod tome Plenkovićevom pristupu konfuzno je, a po mnogima i nedopustivo da HEP-ov Vice Oršulić već dvije godine ima status vršitelja dužnosti. Sličnoj situaciji svjedočilo se i u Jadroliniji gdje je Robert Blažinović također imao privremeni status. Isto vrijedi i za NO Zračne luke Pula baš kao i za upravu Zračne luke Split gdje je Josip Čorić imenovan privremenim predsjednikom uprave.
Upražnjene pozicije
Nakon odlaska Josipa Škorića u istovjetnoj poziciji nalazile su se i Hrvatske ceste, a jedno vrijeme i Hrvatske šume čijoj se upravi tek nedavno pridružio Josip Radanović. Oni upućeni u tematiku smatraju da je postojeća situacija u državnim tvrtkama pa i u samom Državnom inspektoratu prerasla u problem kojega je potrebno rješavati po hitnom postupku jer je riječ o institucijama i tvrtkama koje se bave ozbiljnim i ogromnim poslovima.
Da se problem treba hitno rješavati znaju vrlo dobro i u Plenkovićevom okruženju, ali unatoč tome strahuju kako nova kadrovska rješenja ipak još nisu do kraja spremna pa je to razlog zbog čega opozivi u državnim tvrtkama još nisu krenuli. Plenković je kako nam objašnjavaju upućeni fokusiran na pripremu za provedbu natječaja pri čemu se vodi i novim Zakonom o pravnim osobama u vlasništvu RH koji i jest donesen u sklopu hrvatskog pristupa OECD-u kako bi se njime depolitizirao i profesionalizirao rad uprava.
Trenutno se za još ozbiljnije korake čeka donošenje uredbe temeljem koje će se spomenuti zakon početi primjenjivati u praksi. Iz toga proizlazi da bi se uskoro trebalo krenuti u proces biranja novih nadzornih odbora što sa sobom nosi i nova očekivanja od čelnih ljudi uprava u državnim tvrtkama gdje su mnogi posljednjih tjedana nervozni. Povod njihovoj nervozi najave su reizbora svih uprava pri čemu je situacija neizvjesna jer još uvijek nije poznato hoće li na svojim pozicijama ostati neki od postojećih šefova što nije nemoguće, no tko će ostati, a tko otići Plenković još uvijek nije odlučio, samim time ni otkrio pa su brojni čelnici uprava na čekanju s tim da je među njima vojska moćnih HDZ-ovih kadrova što i Plenkovića dovodi u neugodnu situaciju zbog koje djelomice oklijeva s donošenjem odluka.
Plenkovićevo oklijevanje
Odluke bi se nakon stupanja nove uredbe trebale konačno početi donositi, a poznavatelji prilika najavljuju da bi se već do ljeta trebali početi raspisivati novi natječaji po novom modelu izbora uprava državnih i javnih tvrtki. Sve će to biti potrebno ukomponirati u nova rigorozna pravila OECD-a kako bi se realizirali Plenkovićevi planovi za ulazak u tu organizaciju ove godine također do ljeta.
S novom uredbom uloge nadzornih odbora biti će osjetno drugačije djelom i zato što će se na drugi način birati njihovi članovi pri čemu bi uloga Vlade kao političkog izvršnog tijela trebala biti minimalna baš zato što OECD zahtijeva depolitizaciju pa i profesionalizaciju u vodstvu državnih tvrtki što je oprečno dosadašnjoj praksi kada je HDZ-ova Vlada predlagala kadrove za uprave u državnim tvrtkama što su predstavnici nadzornog odbora prihvaćali bez previše promišljanja budući da i u nadzornim odborima ionako sjede lojalni mahom stranački kadrovi. Ulazak u OECD će dakle kada su državne tvrtke u pitanju gotovo u potpunosti umanjiti značaj članskih iskaznica, a nije nevažno ni to što će se po novim kriterijima u vidu imati i ženska kvota što znači da će u većini državnih tvrtki barem jedna osoba u upravi morati biti ženskog spola što do sada nije bila praksa.
OECD za Plenkovića tako predstavlja i izazov i priliku da se pozabavi državnim tvrtkama u čijim upravama godinama sjede isti ljudi. Mnoge među njima i on je sam naslijedio od prethodnih vladajućih garnitura. Da će smjena biti još Plenković je dao naslutiti onda kada je smijenio Mikulića. Ono što Plenković još nije izravno rekao jest da ga do ljeta očekuju masovne smjene koje se moraju provesti ne zbog toga što premijer to želi već zato što je to preduvjet za OECD.
