Vojni rok je početak nove ere: Anušić kreće u veliku akciju koja bi trebala trajati 4 godine

Umjesto da se odmora na kakvom imanju u svojoj Slavoniji ili na Jadranu, ministar obrane i potpredsjednik Vlade Ivan Anušić posljednjih dana neumorno obilazi državu i ne propušta priliku da u medijskom prostoru najavi uvođenje vojnog roka. Nije čudno što se Anušić fokusirao na ovu temu jer je ponovno uvođenje vojnog roka predviđeno s prvim danom iduće godine. Uvođenje vojnog roka glavna je Anušićeva misija otkako je, nakon odlaska Marija Banožića, preuzeo ovaj kompleksni resor, a prema tvrdnjama upućenih, to je i jedan od razloga zbog kojih ovaj popularni HDZ-ovac nije želio ni čuti za kandidaturu na predsjedničkim izborima premda su i u njegovoj stranci i izvan nje vjerovali da je upravo on najjači HDZ-ov adut za rušenje aktualnog predsjednika Zorana Milanovića.

Za pravo im daje i broj preferencijskih glasova koje je Anušić osvojio na parlamentarnim izborima, s kojih je izašao kao rekorder koji je nadmašio i svojeg šefa, premijera Andreja Plenkovića. “1. siječnja mi smo spremni realizirati političku odluku koja će reći krećemo li u realizaciju temeljne vojne obuke. I u ovom trenutku oružane snage spremne su to provesti. Vjerojatno ćemo krenuti 1. siječnja, a vojni rok, to jest obaveza služenja, trajat će osam tjedana. Sada idemo u tri vojarne, u Požegi, Slunju i Kninu”, najavio je nedavno Anušić.

Premda dobar dio HDZ-ovaca ovaj Anušićev plan dočekuje s oduševljenjem, dio naših sugovornika iz vladajuće stranke strahuje da bi se projekt mogao pretvoriti u fijasko, no isto tako naglašavaju kako je Anušiću stalo do njegove realizacije jer je to dio njegove kampanje za predsjedničke izbore, ali ne za ove čiji bi se prvi krug trebao održati najkasnije 5. siječnja, nego za one koji bi se trebali održati 2029. Anušić je, kažu, vrlo mudro, poput pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, detektirao da kampanja mora trajati cijeli mandat, ali je problem u tome što mladi ljudi nisu zainteresirani za služenje vojske.

Nije sretan

Danas više nema neškolovanog stanovništva po selima koje će svoju djecu slati u vojsku, trivijalizira naš sugovornik ovu temu te kaže da mladi ljudi današnjice preko interneta i sami mogu doći do podataka kako izbjeći služenje vojnog roka. Upravo zato u dijelu vladajuće stranke, pa i među ministrovim suradnicima, strahuju da bi on zbog inzistiranja na uvođenju vojnog roka mogao pretrpjeti golemu političku štetu. Nije nemoguće da se dovedemo u situaciju da sinovi raznih političkih moćnika budu oslobođeni vojnog roka na temelju lažnih dijagnoza, objašnjava naš sugovornik i navodi da je to još jedna prijetnja Anušićevu uvođenju vojnog roka.

Zbog toga navodno nije presretan ni premijer Plenković, koji uostalom ni sam nije služio vojni rok, no trenutno se ne usudi suprotstaviti Anušiću jer je on uz njega jedini u vrhu HDZ-a koji ima ogromnu političku snagu koju je ovih dana, nakon slučaja Jadrolinije, počeo gubiti ministar prometa Oleg Butković. Butković i Anušić smatrali su se jedinim ozbiljnim Plenkovićevim konkurentima za dugoročno preuzimanje vodeće pozicije u HDZ-u. Na nedavno provedenim unutarstranačkim izborima Anušić je od četiri kandidata za potpredsjednika osvojio najviše glasova.

Hrvatska ima opasnu situaciju s vojnim rokom kakvu nema nitko: Evo koga šaljemo na frontu

Bez obzira na glasine iz stranačkih redova, Anušić od svojih planova ne misli odustati pa najavljuje da će se u osam tjedana obuke mladi susresti i s teorijskim i praktičnim dijelom, među ostalim pucanjem iz pušaka. “Opremamo i moderniziramo oružane snage, ustrojavamo ih onako kako se od nas očekuje i kako smo se dogovorili sa saveznicima u NATO-u. Mislim da ćemo vrlo brzo imati puno jaču, puno kvalitetniju sliku oružanih snaga”, rekao je Anušić gostujući na RTL-u, gdje je objasnio kako će poziv za služenje roka dobiti osamnaestogodišnjaci, odnosno takozvana nulta generacija. Od 18 tisuća muškaraca koji godišnje postaju punoljetni, smatra se da će ih oko četiri, četiri i pol tisuće na obuku, tijekom koje ih očekuje i naknada od oko 900 eura.
“Za dva mjeseca moguće je naučiti osnove vojne organizacije, moguće je proći osnovnu pješačku obuku, moguće je proći osnovne elemente zaštite jer za ugroze koje se mogu pojavljivati nije dovoljno samo poznavanje različitih vrsta oružja nego i znati kako se zaštititi”, objasnio je bivši načelnik Glavnog stožera Josip Lucić.

Česta pitanja

Objašnjenja će sasvim sigurno tražiti i predsjednik Milanović, koji je usred kampanje za još jedan mandat na Pantovčaku pa se može očekivati da će njegova retorika biti žestoka. Milanović se zasad nije precizno izjasnio o ovoj temi pa je teško zaključiti podržava li uvođenje vojnog roka ili mu se protivi. “O tome sam spreman kao vrhovni zapovjednik slušati i pratiti pametne, obrazložene inicijative onih koji se za to zalažu. U nadi, uvjerenju da to rade u toj vjeri i da znaju što govore. Taj razgovor mora trajati”, diplomatski je početkom kolovoza poručio Milanović.
U svakom slučaju, zadatak pripreme obaveznog vojnog roka ima Glavni stožer oružanih snaga, koji će se baš poput ministra Anušića suočiti i s problemom mladih koji će se, da bi izbjegli služenje vojnog roka, pozivati na priziv savjesti. Takve, prema najavama iz ministarstva, čeka služenje u Civilnoj zaštiti, pa bi trebali pomagati u prirodnim katastrofama te umjesto dva mjeseca, svoj dug domovini odrađivati dvostruko dulje.

Govoreći o civilnom vojnom roku, vojni analitičar, profesor Marinko Ogorec, objasnio je kako je to naša izmišljotina. Po njegovim riječima, civilni rok ne postoji, a njegovo uvođenje banaliziralo je cijelu situaciju. “Postoji slučaj da pojedinac zbog priziva savjesti ne želi uzeti oružje u ruke, ali to ga ne limitira ni po jednom drugom pitanju. Ne vidim zašto takav pojedinac ne bi obukao na sebe odoru i služio vojsku sa svojim kolegama”, rekao je Ogorec dodajući da u vojsci postoji cijeli niz aktivnosti koje ti ljudi mogu obavljati.

Anušićev je plan da dužnosti onih koji se pozovu na priziv savjesti ministarstvo koordinira s Civilnom zaštitom, sustavom socijalne zaštite i jedinicama lokalne samouprave. U sustavu Civilne zaštite ti bi se mladi ljudi trebali obučiti kako postupati u slučaju prirodnih katastrofa, požara ili poplava, a naučit će i osnove pružanja prve pomoći. U općinama i gradovima mogli bi biti pomoć u važnim infrastrukturnim projektima, a u sustavu socijalne zaštite sudjelovali bi u pomoći potrebitima, no još nije poznato koliku bi naknadu za to dobivali.

Jasna procedura

Moguće je i odgoditi služenje vojnog roka, primjerice onima koji nakon srednje škole upišu fakultet. Takvima se obveza odgađa dok ne završe visoko obrazovanje. Unatoč tomu što je Anušić u medijskom prostoru odradio i više nego solidnu kampanju za uvođenje vojnog roka, medijski prostor za provođenje antikampanje sasvim će sigurno iskoristiti nevladine organizacije, što se može zaključiti i iz aktivnosti na internetskim stranicama Centra za mirovne studije, na kojima je već detaljno objašnjeno kako se mogu pozvati na prigovor savjesti i izbjeći služenje vojnog roka.

Prema njihovu tumačenju, pravo na prigovor savjesti zajamčeno je Ustavom RH svima pa će u skladu s time svatko tko ne želi služiti vojni rok moći koristiti tu opciju. Prigovor savjesti se, kako u Centru kažu, ne odnosi samo na vojni rok nego i na bilo koje sudjelovanje u oružanim snagama, pa čak i na vođenje u vojnim evidencijama. Uvođenje prigovora savjesti na pričuvu automatizmom je ulaganje prigovora savjesti na vojnu vježbu. “Oni koji su bili u civilnoj službi, odnosno već su uložili prigovor savjesti ranije, vode se u evidenciji tzv. civilnih pričuvnika i obvezni su odazvati se samo na pozive Civilne zaštite kojima ne upravlja MORH.

Srbin strahuje da će morati u Hrvatsku vojsku: Posebno ga muči jedna stvar

Ako ih MORH pozove na dodjelu ratnog rasporeda ili na vojnu vježbu kao civilnog pričuvnika, riječ je o težem obliku kršenja zakona”, navode iz CMS-a uz napomenu da prigovor savjesti mogu uložiti i oni koji su već odslužili vojni rok. Čovjek se u svakom trenutku može odlučiti na prigovor savjesti, neovisno o svojoj prošlosti. Usput treba imati na umu da je i Ministarstvo obrane reguliralo proces prigovora savjesti, a u Centru za mirovne studije kao prvi korak navode popunjavanje PZC obrasca, uz koji se prilaže dokumentacija koja potvrđuje da niste vlasnik oružja. Potvrdu za to izdaje MUP. PZC obrazac moguće je podignuti i u matičnom Odsjeku za poslove obrane, a dokumentaciju zatim treba predati u taj isti matični područni odsjek.

Mogućnost žalbe

Bilo bi dobro napraviti i kopije zahtjeva, a Odsjek za poslove obrane morao bi ovjeriti kopije kako bi postojao dokaz o predaji, sugeriraju u Centru, u kojem kažu i da je dokumentaciju moguće poslati poštom, preporučeno i s povratnicom, ali oni preporučuju osobni odlazak u Odsjek za poslove obrane. Protivljenje sudjelovanju u aktivnostima oružanih snaga nije potrebno obrazložiti, već u PZC obrascu zaokružiti iz kojih razloga ulažete prigovor, bili oni moralne ili vjerske naravi.

O zahtjevu odlučuje Povjerenstvo za civilnu zaštitu u kojem sjede predstavnici ministarstava obrane, pravosuđa i demografije, a zahtjev bi trebao biti riješen u roku od 30 dana. Povjerenstvo odluku donosi na temelju predane dokumentacije koja uz PZC obrazac i potvrdu o neposjedovanju oružja podrazumijeva i potvrdu o nekažnjavanju. Važno je istaknuti i da ne postoji način da Povjerenstvo dodatno ulazi u propitkivanje nečije savjesti, ali zato postoji mogućnost žalbe na njihovu odluku. Žalba se ulaže Povjerenstvu za žalbe kojemu je potrebno priložiti napisanu pritužbu. “Onoga koji je dobio rješenje kojim se prihvaća njegov prigovor savjesti MORH ne smije zvati na vojne vježbe”, ističu u CMS-u, u kojem upozoravaju i na dio koji nije zakonski reguliran, a odnosi se na osobu koja prigovor savjesti uloži tek nakon poziva na vojnu vježbu, a nije dobila rješenje Povjerenstva.

Ulaganje prigovora savjesti, po njihovu mišljenju, trebalo bi odgoditi bilo kakve obveze vezane uz vojsku. Kada se govori o vojnom roku, treba podsjetiti da je on prije 16 godina suspendiran jer je broj obveznika koji su zbog priziva savjesti služili rok u civilnoj službi gotovo nadmašio broj onih prvih, a Hrvatska je uz to 2008. postala članica NATO-a pa se zbog geopolitičkih okolnosti strategija oružanih snaga preusmjerila na profesionalni vojni sastav.