Sve je više vršnjačkog nasilja na našim prostorima. Mladi se okreću internetu, koji je prepun nasilnog sadržaja, i sve manje komuniciraju s roditeljima. Sve uglavnom završava prijavama da je došlo do nasilja među vršnjacima, a to potvrđuje i nedavni slučaj iz Osnovne škole Lukavac Grad u Lukavcu. Jedan učenik zadobio je tjelesne ozljede i psihičku traumu, dok roditelji svakodnevno osjećaju strah kada njihov sin odlazi u školu.
Nijedan roditelj ne očekuje da će svoje dijete, kada ga pošalje u školu, zateći s teškim ozljedama i modricama.
Ni Irma Čenanović nije se tome nadala kada su je iz škole nazvali i kazali da treba doći po sina. Kada je stigla, kroz suze je za FTV ispričala kako nije mogla vjerovati u kakvom je stanju zatekla dijete.
“Tamo sam došla i vidjela svoje dijete u vrlo lošem stanju. Sav je bio otečen. I nos i oko bili su crveni. Držao je maramicu – nastavnica mu je dala vlažnu maramicu. Još ga vodim na razgovore kod psihijatra i psihologa. Po danu je sve u redu – tu smo svi, dođu mu prijatelji, izađe vani, pustim ga – ali navečer, kada legne, to je puno teže.”
Nakon nemilog događaja i liječničkog pregleda, došao je i dan kada se Irmin dvanaestogodišnji sin trebao vratiti u školu. Za Irmu je svaki novi odlazak djeteta u školu sada prožet strahom:
“Toliko me strah – što će biti ako ga ponovno sretne? Taj dječak je ostao u istoj školi, samo su ga premjestili u drugo odjeljenje.”
Ravnateljica Osnovne škole Lukavac Grad, Lejla Kovačević, izjavila je da je odmah po prikupljanju izjava i završetku službenog postupka podnijela prijavu za disciplinski postupak. Razrednica je trenutno na bolovanju, a ravnateljica ima ovlasti za daljnje postupanje.
O slučaju su obaviješteni Ministarstvo unutarnjih poslova Tuzlanskog kantona i Kantonalno tužiteljstvo.
“Policijski službenici su, postupajući po prijavi, poduzeli potrebne mjere i radnje u okviru svojih nadležnosti radi provjere navoda i utvrđivanja točnog činjeničnog stanja. O svemu je obaviješten i kantonalni tužitelj, a o događaju je upoznat i Centar za socijalni rad Lukavac”, priopćeno je iz Uprave policije MUP-a TK.
Nijedno dijete ne rađa se kao nasilnik. Takvo ponašanje oblikuju okolina, internet prepun nasilnog sadržaja, pa čak i narušeni obiteljski odnosi. Kada zakažu roditelji, zajednica, pa i obrazovni sustav, a problem eskalira, nadležne institucije često donose odluku o upućivanju djeteta u Odgojni centar.
“Moramo imati uvid u to što nam djeca rade, čime se bave i kako se ponašaju u školi. Ako pokazuju sklonost nasilju, treba razgovarati s djetetom: Što te navodi na takvo ponašanje? Ako ne možemo sami riješiti problem, idemo kod stručnjaka”, ističe psihoterapeutkinja Vahida Djedović.
“Čak i ako je riječ o nasilju treće razine, ako roditelji – s obje strane – imaju razumijevanja i posvete se problemu, postoji mogućnost da djeca nastave školovanje”, kaže Izet Numanović, ravnatelj Pedagoškog zavoda TK.
“Mi smo jedina ustanova u kantonu koja radi jedan na jedan. Ti sjediš tu, on sjedi preko puta. Ti s njim komuniciraš – moraš biti i brat, i sestra, i otac, i majka, i baka, i djed. Moraš mu biti sve kako bi ti se otvorio”, objašnjava Faruk Durmić, ravnatelj JU Odgojni centar TK.
Kako bi se broj slučajeva vršnjačkog nasilja smanjio, nužno je prije svega prepoznati ozbiljnost ovog problema, a zatim sustavno raditi s djecom – na prevenciji, edukaciji i razumijevanju posljedica koje nasilje ostavlja. Jer, kako struka upozorava, nitko neće postati nasilnik ako je zadovoljan i sretan.