Višemjesečni antivladini prosvjedi diljem Srbije, izazvani smrću 16 ljudi u urušavanju nadstrešnice na obnovljenoj željezničkoj postaji u Novom Sadu, ne jenjavaju već više od devet mjeseci.
Prve koordinirane akcije započele su 22. studenoga 2024., kada su studenti blokirali fakultete i u isto vrijeme (11:52–12:08, vrijeme nesreće) održali simbolične prometne blokade širom zemlje. Vrlo brzo, to je preraslo u masovne prosvjede i okupacije institucija.
Studenti su stali na čelo prosvjeda te blokadom fakulteta tražili ispunjenje zahtjeva, među kojima su kaznena odgovornost za smrt 16 ljudi i raspisivanje izbora. Njihova mobilizacija proširila se na profesore, građane, radnike, seljake, umjetnike te ostale građane u Srbiji, te su se prosvjedi proširili na više od 200 gradova i mjesta u cijeloj zemlji.
Kulminacija je bila u Beogradu u 15. ožujka 2025., kada je održan jedan od najvećih studentskih prosvjeda u Europi u posljednjim desetljećima. Ministarstvo unutarnjih poslova Srbije tvrdilo je da je na skupu bilo 107 tisuća ljudi, dok drugi izvori smatraju da je taj broj bliži 300 tisuća, a neki su išli čak i do brojke od 800 tisuća ljudi.
Zatišje pred buru
Privremeno zatišje trajalo je do polovice kolovoza, a s približavanjem kraja sezone godišnjih odmora i početka školske i fakultetske godine, izgledno je daljnje pogoršavanje stanja u toj državi. Posljednji nasilni val prosvjeda započeo je 10. kolovoza u Vrbasu, gradu na sjeveru Srbije. Zbog incidenata koje su tada izazvali maskirani ljudi, dva dana kasnije organizirani su prosvjedi u tom gradu, ali i u Bačkoj Palanci, Beogradu i Nišu.
Sukobili su se pristaše vladajuće SNS, njihovi protivnici i policija. Ljudi koji se protive režimu Aleksandra Vučića proteklih dana iskaljuju bijes na prostorijama SNS-a, koje povremeno čuvaju pristaše vladajuće stranke, nezadovoljni višegodišnjom politikom vlasti.
Između ostalog, nezadovoljni su i time što ni nakon gotovo deset mjeseci od pada nadstrešnice željezničkog kolodvora u Novom Sadu i dalje nema optužnice protiv odgovornih.
Prostorije valjevskog SNS-a. pic.twitter.com/k5mo89qL5l
— Aleksandar Đukić (@Alex74Djukic) August 16, 2025
‘Orkestrirani napad usmjeren na uništavanje Srbije’
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić poručio je u ponedjeljak navečer, u nastavku protuvladinih prosvjeda održanih diljem Srbije, da će država “goniti demonstrante mnogo više, brže i snažnije i uvesti red”. Dodao je da prosvjednici “nemaju što ponuditi narodu osim nasilništva, siledžijstva, razbijanja“.
“Idućih dana činit će da smo se kao država povukli ili sklonili, u jednom trenutku vidjet ćete svu odlučnosti države Srbije, iskoristit ćemo sve što nam je na raspolaganju da vratimo red u Srbiju. Pobijedit ćemo, potrebno nam je neko manje vrijeme i odgovor države koji će biti puno drugačiji od ovoga dosad. Bojim se da će u nekoliko dana, prije nego formalno i pravno sve pripremimo za reakciju države, nekoga ubiti. Sve drugo su napravili. Nadam se da ćemo idući tjedan mijenjati stvari, ne zaboravite da su izbjegavali dijalog”, rekao je Vučić.
U jednom od čestih televizijskih obraćanja javnosti, Vučić je prosvjednike optužio za “čisti terorizam” i ponovio tvrdnje da su višemjesečni uporni prosvjedi protiv njegove vlasti orkestrirani sa Zapada i usmjereni na uništavanje Srbije,
Prosvjedi u Srbiji nastavljaju se iz večeri u večer, a studenti su, nakon više masovnih skupova diljem zemlje, koji su uz ostale u Beogradu 15. ožujka okupili stotine tisuća ljudi nagovijestili “reprizu” ove jeseni, najvjerojatnije u rujnu.
Situacija podsjeća na onu u Rumunjskoj davne 1989.
Vučićeva situacija u Srbiji sve više podsjeća na onu rumunjskog diktatora Nicolaea Ceaușescua koji je svrgnut s vlasti nakon 24 godine vladavine (1965.–1989.). Djelovao je uz potporu svoje supruge Elene, koju je, iako je bila nepismena, proglasio znanstvenicom te je obavljala funkciju potpredsjednice vlade i bila jednako omražena kao i on. Ceaușescu je sebe nazivao “genijalcem s Karpata”, bio je opsjednut luksuzom i autoritetom te je za sebe sagradio gigantsku palaču u Bukureštu, drugu najveću građevinu na svijetu nakon Pentagona.
Taj poduhvat je zahtijevao rušenje 19 crkava, šest sinagoga i 30.000 kućanstava. Gradio ju je tim od 700 arhitekata, a stajala je, procjenjuje se, oko 10 milijardi dolara. Palača se prostirala na 350.000 kvadratnih metara i imala je čak 1100 soba.
Njegov režim obilježili su siromaštvo, nestašice hrane, represija i bolesna opsjednutost demografijom. Zabranio je kontracepciju i pobačaj, a žene koje nisu imale djecu morale su plaćati poseban porez. Sve je bilo pod državnim nadzorom, od televizije do privatnih života ljudi. Unatoč gladi i izolaciji zemlje, Ceaușescu je živio raskošno, lovio medvjede u režiranim lovovima i gradio kult ličnosti.
Njegova vlast slomila se u prosincu 1989., kada je narod izašao na ulice. Revolucija protiv dugogodišnjeg rumunjskog diktatora izbila je nekoliko dana prije samog njegovog uhićenja i vrlo brzo se proširila napaćenom zemljom. Ceauşescu je doduše mislio da može smiriti ustanike ponudivši im povišicu plaće za 5-10 posto, no pokazalo se da je sve uzaludno. Vladavini dugoj 24 godine došao je kraj.
Snimka smaknuća obišla svijet
Diktator je pokušao pobjeći sa suprugom Elenom helikopterom, no ubrzo su uhvaćeni, izvedeni na kratko suđenje i streljani 25. prosinca 1989. Snimke smaknuća prikazane su na državnoj televiziji. Tako je skončao par koji je godinama svoj narod tlačio, maltretirao i gazio. Suđenje i izvršenje kazne su snimljeni video kamerom. Snimka je munjevitom brzinom obišla svijet, a rumunjska televizija ju je prikazala nekoliko dana kasnije.
Ceaușescuovi su imali troje djece – kćer Zoe i posvojenog sina Valentina i Nica. Upravo je Nicu Ceaușescu bio najomraženiji: alkoholičar, kockar i silovatelj, već u tinejdžerskim godinama bio je poznat po nasilju. Silovao je kolegicu u školi, tukao konobare do smrti, izazivao prometne nesreće i prolazio nekažnjeno. Roditelji su ga čak vidjeli kao nasljednika. Nakon pada režima završio je u zatvoru, ali je ubrzo pušten zbog ciroze jetre i umro mlad, u 45. godini života.
Time je okončana 24-godišnja tiranija obitelji Ceaușescu, koja je iza sebe ostavila glad, siromaštvo i teror, ali i simboličan kraj jednog od najokrutnijih komunističkih režima u Europi.
Kako će Vučić završiti?
Izgleda da Vučić, slično kao i Nicolae Ceaușescu uoči pada, pokazuje nesposobnost da prepozna ozbiljnost situacije te na prosvjede koji su duboko podijelili zemlju odgovara isključivo represijom, etiketiranjem prosvjednika i tvrdnjama o zavjerama izvana. Povijest pokazuje da takvi potezi vlastodršce rijetko spašavaju, naprotiv, samo ubrzavaju gubitak povjerenja naroda.
Teško je sa sigurnošću predvidjeti može li Vučić doživjeti sudbinu Ceaușescua jer današnja Srbija ipak živi u drugačijem svijetu. No jasno je da će, nastavi li ignorirati zahtjeve građana i odgovarati samo silom, riskirati ne samo politički poraz, nego i scenarij u kojem bi narod mogao krenuti putem fizičkog rušenja vlasti, baš kao što se dogodilo u Rumunjskoj 1989. godine.
Jednostavno rečeno, ako se Vučić ne povuče sam ili ne ponudi stvarne promjene, sudbinu bi mu, kad-tad, mogla odrediti ulica.
Sprema li se Zapad na rušenje Vučića, pazite što piše najugledniji medij: ‘Vrijeme je’
