Projekt Velike Albanije odnosi se na politički i teritorijalni koncept koji teži stvaranju ujedinjene albanske države koja bi obuhvatila sve teritorije gdje žive Albanci. Ovaj koncept uključuje područja današnje Albanije, Kosova, kao i dijelove Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Grčke i Srbije. Ideja o Velikoj Albaniji ima korijene u povijesnim, etničkim i političkim faktorima te često izaziva kontroverze u balkanskoj politici.
Inače, korijeni ideje o Velikoj Albaniji mogu se pratiti do kraja 19. stoljeća, kada se albanski nacionalni pokret počeo formirati kao odgovor na raspadanje Osmanskog Carstva. Tijekom Berlinskog kongresa 1878. godine, teritorije naseljene Albancima podijeljene su između nekoliko država, što je izazvalo nezadovoljstvo među albanskim liderima. Oni su osnovali Prizrensku ligu s ciljem zaštite albanskih teritorija i promicanja ideje o ujedinjenju.
Tijekom Prvog i Drugog balkanskog rata (1912.-1913.), granice Balkana značajno su se promijenile, ali albanska težnja za ujedinjenjem nije ostvarena. Versajski ugovor iz 1919. godine nije ispunio očekivanja Albanaca, što je dodatno učvrstilo ideju o Velikoj Albaniji kao sredstvu za ostvarenje nacionalnih aspiracija.
Ideološki temelji
Ideja o Velikoj Albaniji počiva na nekoliko ključnih ideoloških temelja. Albanci imaju snažan osjećaj nacionalnog identiteta zasnovanog na zajedničkoj kulturi, jeziku i povijesti. Ovaj identitet ojačan je osjećajem nepravde zbog povijesnih podjela teritorija naseljenih Albancima. Etnonacionalizam igra ključnu ulogu u promicanju ideje o Velikoj Albaniji, naglašavajući pravo albanskog naroda na samoopredjeljenje i ujedinjenje svih etničkih Albanaca u jednu državu. Ideolozi Velike Albanije često se pozivaju na povijesne teritorije koje su bile dio srednjovjekovnih albanskih država ili su imale značajnu albansku populaciju prije podjela tijekom 19. i 20. stoljeća.
Projekt Velike Albanije ima značajne političke i geopolitičke implikacije za regiju Balkana. Promicanje ideje o Velikoj Albaniji može pogoršati odnose između Albanije i susjednih država poput Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Grčke. Ove države vide ideju kao prijetnju svom teritorijalnom integritetu. U državama sa značajnom albanskom manjinom, poput Sjeverne Makedonije i Crne Gore, ideja o Velikoj Albaniji može izazvati unutarnju nestabilnost i potaknuti secesionističke tendencije među albanskim stanovništvom. Geopolitičke tenzije u vezi s Velikom Albanijom mogu privući pažnju međunarodnih aktera poput NATO-a i Europske unije, koji imaju interes u održavanju stabilnosti i mira na Balkanu.
Projekt Velike Albanije predstavlja kompleksan i kontroverzan politički koncept s dubokim povijesnim korijenima i širokim implikacijama za balkansku regiju. Iako ideja ima podršku među nekim segmentima albanskog društva, njezina realizacija zahtijevala bi rješavanje brojnih političkih, pravnih i etničkih problema. Razumijevanje ovog koncepta ključno je za analizu i predviđanje budućih događaja na Balkanu, posebno u kontekstu međunarodnih napora za očuvanje regionalne stabilnosti i mira.
Kosovo upozorava da se stotine Srba spremaju za napad: ‘To nije nikakva politička retorika’
Opasnost miru
Iz Srbije redovito stižu upozorenja da taj projekt nije samo povijesna priča, nego živi i danas te se direktno optužuje albansku političku elitu da ide ka tome cilju. Srpski ministar obrane Aleksandar Vulin poručio je 2020. godine da će se ‘Velika Albanija’ “morati nahraniti ne samo srpskim tijelom, već i crnogorskim, makedonskim i grčkim – što ‘neće dobro završiti. Vojska Srbije je spremna, obučena, organizirana, u stanju boriti se na više mjesta te spremna izvršiti svaku naredbu svog vrhovnog zapovjednika”, rekao je.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nekoliko je puta govori o tom projektu, a 2019. je izjavio da izjave političara Kosova i Albanije o stvaranju Velike Albanije’ nisu slučajnost i ‘plašenje mečke rešetom’ nego da to postaje njihova strateška, a ne taktička politika.
Novinarima u Bratislavi rekao je da su mu na međunarodnoj konferenciji Globsec 2019. šest puta uputili molbu da, kako kaže, slučajno ne govori o ‘Velikoj Albaniji’. To im je najveća molba, pošto je to njihova greška u koracima, kažu kako oni to stvarno ne žele iako je svakome jasno da to postaje deo njihove suštinske strategije. Na to se nasmejete i nastavite da se borite za svoju zemlju”, rekao je Vučić odgovarajući na pitanje novinara o sve češćim spominjanima ‘Velike Albanije’ od albanskih političara i nereagiranja međunarodne zajednice.
Povijest ili realnost?
Srbi najčešće u usta riječi stavljaju albanskom premijeru Ediju Rami kojeg optužuju da je jedan od ključnih apologeta toga projekta, no on to opovrgava pa je tako izjavio u intervjuu Al Jazeeri da ‘Velika Albanija’ nikada nije bila njegova opcija i da su ‘Velika Srbija’ i ‘Velika Albanija’ ono što je prošlost ostavila u sjećanjima.
S druge strane, Zapad zasad šuti i smatra kako je to samo svojevrsna obrnuta psihologija iz Beograda zbog pritiska oko priznanja Kosova i dugotrajnih problema između Srbije i Kosova. No, spoznali smo u ne tako davnoj povijesti da su težnje pojedinih država i velikog broja političara i javnih ličnosti na Balkanu oko širenja svojih granica uvijek prisutne i čekaju povijesni trenutak za pokušaj u tim namjerama. Nažalost, vidjeli smo da to uvijek završi u krvi…
Komentari
odražavaju
stavove
njihovih
autora,
ali
ne
nužno
i
stavove
portala
Dnevno.hr.
Molimo
čitatelje
za
razumijevanje
te
suzdržavanje
od
vrijeđanja,
psovanja
i
vulgarnog
izražavanja.
Portal
Dnevno.hr
zadržava
pravo
obrisati
komentar
bez
najave
i/li
prethodnog
objašnjenja.