Od prvog listopada u Hrvatskoj na snagu stupa dugoočekivani Zakon o lobiranju kojim će lobiranje kao djelatnost kod nas biti prvi put definirano zakonskim propisom, a jedna od najvećih novina tog zakona je uvođenje Registra lobista koji će za razliku od briselskog registra koji je dobrovoljan, biti obavezan. Osim toga, registar lobista bit će javno dostupan i sadržavat će popis lobista i tvrtki koje se bave lobiranjem u Hrvatskoj, te područje interesa za koje se lobist zanima, odnosno u kojem djeluje.
Dugogodišnji hrvatski lobist Natko Vlahović, koji se za donošenje zakona zalago dugih 17 godina, za Novi list ističe da će registar biti jedan od instrumenata za uvođenje veće transparentnosti u djelatnost lobiranja, a služit će kao mehanizam kojim će se pratiti tko su lobisti te način i procedura registracije za fizičke i pravne osobe, odnosno za sve koji se bave lobiranjem u Hrvatskoj.
Osim toga, zakonom se uvodi pojam lobirane osobe, a obuhvatit će dužnosnike izvršne i zakonodavne vlasti, uključujući i one na lokalnoj razini te lokalne i regionalne čelnike, savjetnike i posebne savjetnike u ministarstvima te pročelnike u regionalnoj i lokalnoj samoupravi te određene osobe u tijelima s javnim ovlastima, a Vlahović procjenjuje da će zakon time potencijalno obuhvatiti i do 20 tisuća dužnosnika, odnosno tri do četiri puta više nego što ih trenutno obuhvaća Zakon o sprječavanju sukoba interesa.
Za “početne” prekršaje, poput lobiranja, a da fizička ili pravna osoba nije u registru, izricat će se novčana kazna od 2.000 do 20.000 eura, a za “teže” prekršaje, u koje spadaju neprimjereno ponašanje i nedopušteni pritisci, davanje pogrešnih informacija ili poticanje lobirane osobe na kršenje zakona, kažnjavat će se zabranom lobiranja do dvije godine i brisanjem iz registra na dvije do pet godina!
– Dobili smo ozbiljan i rigorozan zakon, nije kamilica – smatra Vlahović.
Registar lobista bit će u nadležnosti Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa koje će izricati kazne i kojemu će se prijavljivati lobisti koji krše zakon te svi oni lobisti koji nisu upisani u registar, a rade kao lobisti. Stoga će lobirana osoba prije odlaska na sastanak s lobistom upravo zahvaljujući registru moći provjeriti ima li dotični lobist licencu i kakvim se lobiranjima dosad bavio. Ukoliko se utvrdi da lobist nema licencu ili je izbrisan iz registra, lobirana osoba o tome bi trebala odmah obavijestiti Povjerenstvo. Inače, na odluke Povjerenstva moći će se pokrenuti upravni spor na Visokom upravnom sudu.
Svi lobisti, pravne i fizičke osobe, imat će obvezu jednom godišnje Povjerenstvu dostaviti izvještaj o lobističkim aktivnostima u protekoj godini, jer zakon propisuje sadržaj koji će se morati unijeti u izvještaj, poput informacija o tome s kime su se lobisti sastajali, što je bio dnevni red sastanka i cilj lobiranja, tko su bile lobirane osobe, koji su materijali pruženi lobiranoj osobi.
Zakonom će se jasno definirati što je lobiranje i tko je lobist, a zakon ih dijeli u tri skupine – one koji lobiraju za korisnike lobiranja, a to su konzultanti i profesionalci, zatim one koji lobiraju u ime poslodavca kod kojega su zaposleni te one koji predstavljaju profesionalne, poslovne ili druge sektorske interese. S druge strane, zakon je definirao i aktivnosti koje se ne smatraju lobiranjem, a u njih spadaju aktivnosti socijalnih partnera u socijalnom pregovaranju, ondosno reprezentativni sindikati i Hrvatska udruga poslodavaca.
Dakle, nema više, barem ne legalno, sastančenja gdje će se smjeti pozivati na poznanstva s ministrima i njihovim ženama, kako bi se lakše “odradio” posao.
D.G.
