I tu smo opet na početku – na kvadriranju kruga. Tj. na potrebi nužnog nanošenja vojnog poraza Rusiji, i na spoznaji nemogućnosti da do toga dođe
Svi smo svjedoci rasta cijena energenata u Europskoj uniji odnosno njenim članicama – pa tako i mi u Hrvatskoj, gdje se već više od mjesec dana najavljuju dodatna poskupljenja električne energije i plina. I dok će poskupljenje struje ići u dva koraka – od 1. studenoga 6,5 posto i u veljači ostatak do 10 posto, plin i grijanje preko toplana za 10 posto postali su skuplji već od 1. listopada.
Politika, odnosno strategija Bruxellesa i ključnih prijestolnica zemalja članica nakon prekida gotovo cjelokupne gospodarske suradnje s Rusijom nakon njene invazije na Ukrajinu 24. veljače 2022. godine, koja je uključivala i veliko smanjenje uvoza ruskih energenata (prije svega nafte, plina i ugljena) – išla je u smjeru održavanja niskih cijena električne energije za kućanstva odnosno građane, nauštrb industrije, odnosno proizvodnje.
Time se kupovao socijalni mir za lakši nastavak novih geopolitičkih strategija kojima je ton zadao Washington a Bruxelles ih pristao pokorno provoditi, ali je zato industrija trpjela restrikcije u opskrbi električnom energijom i poslovala u uvjetima sve većih cijena energenata zbog čega je morala smanjivati proizvodnju, mijenjati asortiman samih proizvoda (od nekih bi jednostavno odustajala), smanjivati broj radnih sati, a s vremenom i otpuštati viškove radnika. Često niti to nije bilo dostatno, pa bi slijedili bankroti odnosno zatvaranja mnogih tvornica, među njima i poznatih brendova – prije svega u Njemačkoj. Diljem EU-a jedna za drugom propadale su tvornice umjetnih gnojiva (najviše ovisne o jeftinom prirodnom plinu), brojne čeličane, tvornice kemijskih proizvoda – redom nositelji industrijske snage svake ozbiljne zemlje.
Njemačka, logično, trpi i najveće gospodarske posljedice s obzirom da je prije krize bila industrijska i financijska lokomotiva Europske unije, dok su problemi bili manje izraženi u većini ostalih članica s obzirom na njihov puno slabiji industrijski sektor u odnosu na npr. onaj uslužni. Ali i u njima je, kao i u Njemačkoj, jako stradavala (i još uvije stradava) poljoprivredna proizvodnja – što zbog kroničnog nedostatka umjetnih gnojiva (zbog sankcijskog rata između zapada i Rusije), što zbog tzv. zelene politike same Europske unije koja tradicionalno nema previše milosti i osjećaja prema farmerima i njihovim rastućim problemima, i konačno, zbog jeftinih poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine (za koje je Bruxelles usprkos protivljenjima pojedinih istočnih članica EU-a, poput Poljske, samilosno ukinuo sankcije iako je to suprotno važećim odredbama). Jeftini ukrajinski poljoprivredni proizvodi preplavili su europsko tržište uništivši konkurentnost brojnih domaćih proizvođača. Najnoviji primjer je devastirana bugarska proizvodnja jaja zbog poplave onih iz Ukrajine, što je na noge diglo tamošnje proizvođače.
M. Stefanov: Umjesto automobila, masovno ćemo proizvoditi tenkove
Borrell kao propali prorok
Visoki predstavnik EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku na odlasku Josep Borrell upozorio je u intervjuu za španjolsku televiziju TVE da bi daljnja eskalacija sukoba na Bliskom istoku mogla dovesti do poskupljenja nafte.
“Svi znaju da moramo pokušati izbjeći daljnju eskalaciju. Dogodio se ozbiljan napad Irana na Izrael, a mi ne znamo njegove posljedice i možemo očekivati da će Izrael odgovoriti.” – kazao je Borrell koji broji posljednje dane na navedenoj visokoj dužnosti u vladajućoj hijerarhiji EU-a. On smatra kako bi sve ovo što se sada događa na Bliskom istoku moglo “uvući regiju u veliki sukob, a to bi prirodno utjecalo na cijene nafte”.
“Rast cijena nafte bila bi ozbiljna posljedica. Najozbiljnija bi bio otvoreni rat … između Izraela i Irana, u koji bi neizbježno interveniralo više aktera.”
Ova prognoza najvišeg europskog diplomata je, naravno, točna i očekivana. Ali nju bi mogao ovakvom okarakterizirati i svatko sa završenom srednjom školom, koji makar površno prati što se posljednjih mjeseci događa u svijetu. Dakle, nije nikakva mudrost dati ovakvu dijagnozu, a pogotovo za nekoga tko se diplomacijom bavi profesionalno. Ali prava bi mudrost bila da su Borrell i njegovi nadređeni bili u stanju predvidjeti koje negativne posljedice mogu pogoditi Europsku uniju i sve članice skupa uslijed aktualnih globalnih geopolitičkih previranja, a onda i spriječiti negativni scenarij. Zato, uostalom, postoje države, strategije i političari, a ne da samo konstatiraju trenutačno stanje, a na upit kako riješiti sve opasnije akutne ali i kronične probleme koje tište EU (poput primjerice migrantske krize) nemoćno sliježu ramenima.
Za Borrella (koji je samo personifikacija ukupne slike europskih birokrata) je u smislu davanja točnih prognoza naš poznati meteorolog Zoran Vakula pravi Albert Einstein.
Jer dovoljno je pogledati što ovih dana čine i izjavljuju Izrael i Iran, da bi i laik bez problema zaključio kako je rast cijena nafte neizbježan (iako ne treba biti nužno i prevelik, jer postoje mehanizmi za kontrolu i sprječavanje naftnog šoka ako baš on nije nekom ključnom igraču od interesa). Tako je, na primjer, 1. listopada iranski Korpus straže islamske revolucije (IRGC), elitne jedinice iranskih oružanih snaga) pokrenuo masivan napad na Izrael balističkim i hiperzvučnim projektilima. Teheran je rekao da je 90% projektila uspješno pogodilo predviđene mete. Izrael pak tvrdi da je Iran lansirao oko 180 projektila i da je većina njih presrela i oborila izraelska protuzračna obrana.
Izraelski Glavni stožer obećao je oštar odgovor, a iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei upozorio je na hebrejskom jeziku da će u tom slučaju uslijediti još razorniji iranski napadi na Izrael. Dakle, lako je zbrojiti 2 i 2 u ovoj bliskoistočnoj jednadžbi da bi se uvidjelo kako ona rezultira mogućom spiralom vojnih odgovora i protuodgovora koji nedvojbeno mogu dovesti do potpunog iransko-izraelskog rata u koji bi se tada bile primorane uključiti i Sjedinjene Države.
Koliko su poskupjeli naftni derivati za EU tijekom sankcija
Ali pustimo mi Barrella koji će uskoro uživati u svojoj mirovini, te se vratimo glavnoj temi.
Prema analizi službenih podataka Statističke službe EU-a, tijekom razdoblja proturuskih sankcija, postupno uvedenih u više od deset paketa nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, različite vrste naftnih derivata u Europskoj uniji poskupjele su 1,6 puta. O tome danas „pobjedonosno“ piše i ruski državni medij RIA Novosti.
Tako je u razdoblju od siječnja do srpnja cijena naftnih derivata u prosjeku skočila na 756 eura po toni u odnosu na cijenu od 462 eura prije uvođenja sankcija.
Ukupno, tijekom sedam mjeseci 2024. prosječna mjesečna potrošnja Europe na naftne derivate porasla je na 5,9 milijardi eura u odnosu na prethodnih (siječanj-srpanj 2021.) 4,1 milijardu eura. U tom kontekstu, ukupna količina kupnje smanjila se za 12% – na sadašnjih 7,9 milijuna tona mjesečno u odnosu na 8,9 milijuna tona prije tri godine.
Struktura nabave europskih uvoznika ostala je gotovo nepromijenjena. Uglavnom su to plinska ulja iz nafte, kerozin za zrakoplove, kao i goriva potrebna za specifične procese rafiniranja, laki destilati i td.
Prosudba
S obzirom da se kraj rata u Ukrajini ne nazire, a da su pred nama duge godine strateškog sukoba između Zapada predvođenog SAD-om i Rusije, jasno je kako će se te činjenice najviše reflektirati upravo na Europu. Evo do čega će one dovesti:
Rast će vojna potrošnja i snažno će se pokrenuti razvoj vojnoindustrijsKog kompleksa; nekontrolirani priljev migranata dovest će do unutarnje destabilizacije i rasta krajnje desnih političkih opcija – čemu smo upravo svjedočili posljednjih dana kroz austrijske parlamentarne izbore na kojima je pobjedu odnijela Slobodarska stranka, a nešto prije i na regionalnim izborima u pojedinim zemljama istočne Njemačke gdje je zabilježen veliki rast Alternative za Njemačku – AfD; i u konačnici, doći će do suprotstavljanja ovim političkim snagama na razini Unije i(li) samih članica, donošenjem različitih uredbi ili zakona o njihovoj zabrani (ne bi me čudilo da se vladinom uredbom u Njemačkoj zabrani djelovanje stranke AfD ako se nastavi ovakva dinamika njenog rasta), što prijeti da se EU od uređene demokracije pretvori u svoju suprotnost – klasičnu diktaturu kada je riječ o pravu na vlastito mišljenje a kamoli praktično političko djelovanje. Drugim riječima, u modernu verziju komunističkog SSSR-a.
Svi su sve znali: Izrežirana drama, koja mora imati dramatične posljedice
Ali to nikako nije i sve. Kako Europskoj uniji kronično nedostaje energenata (oslanjanje na one zelene je nesigurno, poglavito kada je riječ o teškoj industriji i potrebama vojske) jasno je da će njihova cijena rasti i da EU u tom smislu ne može biti konkurentna glavnim ekonomski globalnim igračima. Ona će se sve više, po američkoj recepturi, pretvarati u klupko bodljikave žice, prostor ispunjen golemom količinom oružja i vojnika koji će čuvati stražu od nadolazeće ruske agresije, koja, eto, tek što nije počela. A počet će, kako to kažu europski stratezi i vodeći političari, ako Ukrajina ne pobjedi u ratu.
I tu smo opet na početku – na kvadriranju kruga. Tj. na potrebi nužnog nanošenja vojnog poraza Rusiji, i na spoznaji nemogućnosti da do toga dođe.
