Život najčešće piše najzanimljivije priče, pa ćemo vam danas donijeti priču o osebujnom mladiću kojem je tek 17godina, a ima pregršt hobija. Jedan od hobija je i ljubav prema životinjama. Ovaj učenik Srednje škole ”Braća Radić” iz Kaštel Štafilića, smjer fitofarmaceut zaljubljenik je u prirodu, kaštelansko polje, svoje životinje, ali kao i većina mladih njegovog uzrasta u izlaske i dobar noćni provod.
I, Roko se po ničemu ne bi izdvajao od svojih vršnjaka da u kaštelanskom polju, gdje imaju obiteljski vinograd nije napravio malu nastambu za svoje kokoši, guske i patke. Da, dobro ste čuli. Njegove beštije kako ih od milja zove.
Vjerujem kako ove koke, guske i patke žive život na najjače jer ih Roko mazi i pazi, kao da su živa bića. I ja , koja sam se uvijek bojala ući u kokošinjac, s Rokom sam prevladala taj strah te išla uzeti netom snijeta jaja. A sve je krenulo nekako spontano, priča nam ovaj tinejdžer.
”Skupio sam neku svoju ušteđevinu, od sezonskog rada i odlučio sam taj novac investirati u mali objekt u svom kaštelanskom polju. Nakon toga sam s rodbinom otišao na sajam u Benkovac gdje sam kupio prve kokoši, patke te gusku i guska. Meni su oni bili tako zanimljivi kao jedna vesela i sretna ekipa, da me to ponijelo pa sam kupio još malo pilića, i evo već neko vrijeme se brinem o svojim kokama i patkama”, priča nam Roko.
Vjerujemo kako bi većina roditelja bila skeptična prema potezu njihovog tinejdžera, a kako Roko pojašnjava , i njegovi roditelji su bili u nevjerici te su mislili kako će njega ta avantura brzo proći. Ali nije prošla. Danas Roko ima 30 kokoši raznih vrsta, do te mjere da su mu koke Francuzice kako im voli tepati, amrok koke, Hrvatice te klasične smeđe koke. Svoj hobi je doradio do te mjere da je nabavio koke koje daju plava, zelena, bijela i smeđa jaja, za koja kaže, kako nema potrebe farbati za Uskrs.
I nema, vjerujte, jer jaja su prekrasna sama po sebi.
Na moje pitanje kako koke nesu jaja u boji, pojasnio je da imaju različit pigment od običnih jaja, a jaja u boji su zdravija te imaju manje kolesterola. Sami smo se uvjerili u veličinu gusjih jaja, koja su toliko velika i žuta, da je od jednog jajeta moguće napraviti fin omlet za jednu osobu. Pačja jaja su posebna priča, trenutno ima japanske i američke, patke, koje nismo htjeli smetati jer leže na jajima.
Za par dana u kokošinjcu će se pojaviti i pomladak.
Ovaj osebujni mladić ima toliko anegdota oko ”beštija”, a jedna od njih je i ta da je nabavio guska čija vrsta izumire te išao po njega, čak, u Vrbovec. Vjerujemo kako je gusak imao putovanje života.
”Pa spojio sam ugodno s korisnim. Išao sam u Zagreb na koncert i pronašao sam vrstu koja izumire u Hrvatskoj. Mene je to zaintrigiralo, to je posavsko-šešasti gusak kojeg sam našao u Vrbovcu pored Zagreba. Htio sam ga imati te sam ga kupio, stavio u vlak i nazad doma u Dalmaciju. Ne moram Vam ni pričati kako je gusak bio atrakcija u vlaku, kao nekad kad su težaci nosili životinje na prodaju. Baš su mi ljudi u vlaku govorili kako sam ih vratio u neka davna izgubljena vremena. Čak nisam platio kartu za guska”, kroz smijeh nam pojašnjava.
Novopridošli gusak napravio je pomutnju u kokošinjcu te je bio izazvan na ljubavni dvoboj od strane starog guska. Kako to već u životu biva, sve zbog jadne žene, u ovom slučaju guske, koja se svidjela obojici.
Na naše pitanje kako spaja školske obveze, pjevanje u župnom zboru i aktivnost u par udruga s brigom o životinjama, spremno pojašnjava.
”Pa životinje sam nabavio ljeti i nekako sam se na tempo rada oko njih naviknuo kad je počela škola. Oko njih nema puno posla, kokošinjac se ne čisti svaki dan jer nema potrebe za svakodnevnim čišćenje. One ne isprljaju puno kokošinjac jer su u slobodnoj ”paši” u našem polju. Jako malo su u kokošinjcu osim kad idu spavati ili nesu jaja. Potrebno je dnevno izdvojiti oko pola sata kako bi provjerili ima li vode, dat im hranu, prebrojat ih i vidjeti jel sve u redu s njima. U kaštelanskom polju ima dosta lasica koje znaju, kako bi se reklo, napravit dar mar u kokošinjcu”, pojašnjava Roko.
Rokove koke slobodno kljucaju po polju, a hrane se isključivo, domaćom hranom iz dalmatinske Zagore, čistim kukuruzom i ječmom. Kad u vrtu rodi blitva i raštika koju obitelj uzgaja, dio se odvoji i za perad jer se na taj način poboljšava njihov rast i razvoj.
U današnje vrijeme gdje je sve virtualno i gdje su tinejdžeri prikovani za razne društvene mreže, sresti ovakvog mladića koji savjesno razmišlja o životu i ima jasnu viziju, je privilegija.
”Ovo je, zaista, postala ljubav. Kokoši, patke i guske oplemenile su moj život. Naravno, kako je ovo plus za naš kućni budžet jer uvijek imamo friških domaćih jaja, koja se ne mogu po kvaliteti mjeriti s kupovnima. Patke su nam jako dobro došle jer vole jesti puževe kojih ima jako puno u polju. U periodu smo kad imamo puno poljskih radova, pa spojimo ugodno s korisnim. Dio obitelji radi u polju, dio je zadužen za berbu šparoga, a ja sam zadužen za kokošinjac i jaja, pa na kraju posla napravimo dobru marendu. Nekad su šparoge s omletom, nekad s tvrdo kuhanima jajima i svi skupa uživamo. Najvažnije je da smo kao obitelj skupa i da svi ubiremo plodove našeg rada”, zaključio je Roko.
Moja reakcija na članak je…
