Vjernici odani Presvetom Srcu Isusovu dugo su s nestrpljenjem iščekivali ovaj 16. lipnja. Na taj se dan obilježava točno 350 godina od povijesnog ukazanja u kojem je Isus otkrio tajne svoga Srca svetoj Margareti Mariji Alacoque te zatražio uvođenje svetkovine u čast Presvetog Srca. Bilo je to 16. lipnja 1675. godine u samostanu časnih sestara Pohođenja u Paray-le-Monialu u Francuskoj. Sveta Margareta Marija nalazila se u molitvi pred Presvetim Sakramentom kada joj se Isus ukazao nad oltarom, pokazao joj svoje Srce i rekao riječi koje i danas potresaju srca vjernika:
„Evo Srca koje je toliko ljubilo ljude da se nije ničega ustezalo, sve dok se nije iscrpilo i potrošilo da im pokaže svoju ljubav. A zauzvrat od većine primam samo nezahvalnost, zbog njihova nepoštovanja, svetogrđa, hladnoće i prezira koje mi iskazuju u ovom Sakramentu ljubavi. Ono što me još više boli jest to što mi se takvo ponašanje događa upravo od onih koji su mi osobito posvećeni.”
Isus je zatim iznio svoju želju: da se petak nakon osmine svetkovine Tijelova posveti kao blagdan u čast Njegova Presvetog Srca. Toga dana vjernici bi trebali primiti svetu pričest i iskazati čin zadovoljštine kako bi se nadoknadila poniženja koja je Njegovo Srce pretrpjelo tijekom stoljeća dok je bilo izloženo na oltarima. Isus je pritom obećao:
„Moje će se Srce otvoriti kako bi obilno izlilo utjecaj svoje božanske ljubavi na one koji mi iskažu čast i ljubav na ovaj način.”
Stoljećima pripremana objava Božje ljubavi
Ovo ukazanje nije bilo iznenadni čin, nego vrhunac stoljeća duhovne priprave. Pobožnost je u počecima bila usredotočena na Isusove svete rane, osobito na probodeno Srce iz kojeg su na Kalvariji potekli krv i voda. Ta rana postala je vidljiv znak ljubavi koja se daje do kraja.
Isus se svetoj Margareti Mariji prvi put ukazao 27. prosinca 1673. Tada ju je pozvao da položi glavu na njegovo Srce, poput svetog Ivana na Posljednjoj večeri. Otkrio joj je da više ne može zadržavati vatru svoje ljubavi te da želi njezinim posredstvom izliti blago svoga Srca na cijeli svijet.
Mistično je uzeo njezino srce, uronio ga u svoje i vratio joj ga preobraženo i zapaljeno ljubavlju. Počela je osjećati bol rane Njegova Srca, osobito na prve petke u mjesecu – dan koji je Isus odredio za posebnu pobožnost, uključujući svetu pričest i svetu uru klanjanja uoči petka, u 23 sata.
Ukazanje 16. lipnja 1675. bilo je kulminacija svih tih objava. Isus je jasno povezao božansku i ljudsku ljubav svoga Srca s otajstvom stvarne prisutnosti u Euharistiji – onome što je sam nazvao „Sakramentom ljubavi“. Taj izraz, „Sakrament ljubavi“, papa Benedikt XVI. kasnije je uzeo kao naslov svoje apostolske pobudnice o Euharistiji 2006. godine.
Poznati svećenik kaže da je sreo Isusa: ‘Tresao sam se, plakao, rekao mi je što želi’
Ljubav koja i danas biva prezrena
Isus se požalio da njegova ljubav, unatoč svemu, ostaje neprihvaćena. Dao je samoga sebe na Veliki četvrtak, Veliki petak i svaki dan na oltarima Crkve – no mnogi to ignoriraju. Osobito ga boli kad ga napuštaju oni koji su mu posvećeni: krštenici, redovnici, svećenici.
Nažalost, ono što je Isus rekao svetoj Margareti Mariji i danas ostaje istinito. Vidimo to u kulturnim blasfemijama, poput nedavne epizode serije Friends & Neighbors na Apple TV+, u kojoj su likovi provalili u tabernakul, konzumirali posvećene hostije s umakom i potom se svetogrdno ponašali u crkvenim klupama.
Vidimo to i u vrijeđanju Euharistije tijekom Nacionalnog euharistijskog hodočašća u SAD-u, gdje su pripadnici sekte „Church of Wells“ izvrgnuli ruglu Presveto. Svjedočimo tome i u činjenici da većina katolika u SAD-u zanemaruje svetu misu nedjeljom, a mnogi primaju pričest bez prethodne ispovijedi i pripreme srca.
Prisustvujemo svetim misama u kojima svećenici koriste neozbiljne i neprimjerene „gimike“, gdje se Presveti Oltarski Sakrament naziva „kruhom i vinom“ čak i nakon pretvorbe, premda Crkva jasno uči da tada više nije riječ o kruhu i vinu. I pjesme nas katkad potiču da „gledamo dalje od kruha“, čime se umanjuje otajstvo stvarne prisutnosti Krista u Euharistiji.
Isus je svetoj Margareti Mariji objavio da nije ravnodušan prema tome kako se s njim postupa u Presvetom Sakramentu. Njegovo Srce i dalje osjeća bol, osobito kad ga zanemaruju oni koji su mu posvećeni. Njegova poruka i danas ostaje snažna: traži od nas da mu pristupamo s ljubavlju, pobožnošću, predanošću, čistoćom i poštovanjem.
Srce i Euharistija: neraskidiva veza
Isus je želio da se svetkovina Njegova Presvetog Srca slavi neposredno nakon Tijelova, kako bi se naglasila duboka povezanost između Njegove ljubavi i Euharistije. U tradicionalnom kalendaru svetkovina Tijelova slavila se u četvrtak nakon Nedjelje Presvetog Trojstva, a njezina osmina završavala je idući četvrtak. Presveto Srce tada se slavilo u petak – dan koji je Isus sam izabrao.
I danas, kada se Tijelovo često prenosi na nedjelju, ta liturgijska povezanost između dva otajstva ostaje snažna. Najdublji način štovanja Presvetog Srca nije pobožnost kao takva – iako su litanije, slike, molitve i čini posvete dragocjeni – nego način na koji se odnosimo prema Isusu prisutnom u Euharistiji. Ne samo na svetkovinu, ne samo na prve petke, nego svakodnevno, u svakoj svetoj misi, u svakom klanjanju.
Isus je onima koji ga ljube i časte u ovom „Sakramentu ljubavi“ dao izvanredno obećanje: izlijevanje svoje božanske ljubavi u obilju.
Na 350. obljetnicu ovog nebeskog poziva, pozvani smo odgovoriti osobnim predanjem: zahvalom umjesto nezahvalnosti, pobožnošću umjesto ravnodušnosti, žarom umjesto mlakosti, svetošću umjesto svetogrđa, i žrtvenom ljubavlju umjesto prijezira.
Neka nas Presveto Srce Isusovo povede da ga ljubimo onako kako On nas ljubi.
Autor: Mons. Roger Landry, svećenik biskupije Fall River za NCregister/pripremila vjera.hr
Ovi ljudi vidjeli su goruće srce Isusa: ‘Tko meni uzdiše, sebi mene vuče’
