Jedna od manjinskih nacionalnih zajednica s ogromnim povijesnim, kulturološkim i političkim značajem na Bliskom istoku o kojoj se najmanje priča u svjetskim mainstream medijima su iranski Židovi. Židove u Iranu se tretira kao da ne postoje ili su potpuno nevažna skupina koja nema nikakvu vrijednost. Takva dominantna pretpostavka je netočna. Radi se o vrlo specifičnoj manjinskoj zajednici s kojom se rijetko koja druga skupina može uspoređivati.
Drevna povijest
Židovska zajednica u Perziji/Iranu jedna je od najstarijih židovskih zajednica na svijetu. Njezin trag se može naći već u 6. st. prije Krista u vrijeme Prvog židovskog hrama. Povijest iranskih Židova je povezana sa Židovima u obližnjem Babilonu (suvremeni Irak). Kir Veliki, prvi vladar dinastije Ahemenida, osvojio je Babilon 539. pr. Kr. i omogućio židovskim prognanicima povratak u Zemlju Izraelovu, čime je okončana era prvog židovskog progonstva.
Židovske zajednice bile su raspršene od Babilona do perzijskih gradova i pokrajina poput Hamadana i Suse. Najpoznatiji dokaz njihovog utjecaja na povijest je Knjiga Estere (jedna od knjiga Biblije), koja svjedoči o značajnoj ulozi iranskih Židova u oblikovanju baštine Bliskog istoka. Tijekom vladavine dinastije Sasanida (226. – 651. n.e.), židovska zajednica u Perziji znatno je porasla. Usprkos tome, Židovi su se suočavali s povremenim prijetnjama i progonima.
Dolazak islama
Iranska židovska zajednica prošla je kroz brojne teške trenutke, počevši od muslimanskog osvajanja u 7. stoljeću. Tada je neovisnost Perzije ukinuta, a islam je postao državna religija što je negativno utjecalo na sve nemuslimane. U 16. stoljeću su šijitski muslimani postali dominantni i to nije donijelo poboljšanja. Štoviše, Židovi su bili izloženi progonu i diskriminaciji.
Tijekom 19. st. za vrijeme vladavine Kadžar dinastije Židovi su trpjeli žestok teror i mnoge zajednice su bile prisiljene prijeći na islam. Stoga su mnogi emigrirali u Izrael, a emigraciju je potaknuo cionizam koji se pojavio kao nacionalno-oslobodilački pokret za stvaranje židovske nacionalne države u Palestini.
20. stoljeće
Nakon što je dinastija Pahlavi došla na vlast 1925., nastupilo je razdoblje prosperiteta za židovsku zajednicu. Tada su stekli pristup ključnim pozicijama u društvu, ekonomiji i kulturi, doživjevši svoju zlatnu eru. Nakon 1945. uspostavljeno je Vijeće židovske zajednice. Nakon okončanja Iranske islamske revolucije 1979., nova teokratska iranska vlada prekinula je odnose s Izraelom. Teheran je tijekom vremena pružao podršku brojnim islamskim organizacijama koje napadaju Izrael, kao što su libanonski Hezbolah, palestinski Hamas i jemenski Huti.
Židovska zajednica, koja je 1979. brojala gotovo 80.000 pripadnika, drastično je krenula opadati nakon revolucije. Deseci tisuća, pogotovo bogatih Židova, od strahu od progona i ubojstava, krenuli su bježati u inozemstvo ostavljajući svoju imovinu u Iranu. Uskoro su se istaknuti židovski predstavnici našli s iranskim vrhovnim vođom, ajatolahom Ruholahom Homeinijem u gradu Komu. Posjetitelji su čestitali Homeiniju na pobjedi, a on im je zauzvrat dao obećanje da će zaštititi židovstvo, tvrdeći da su islam, kršćanstvo i judaizam jedine religije koje istinski dolaze s neba.
Položaj Židova u Islamskoj Republici
U Islamskoj Republici Iran židovska prava zaštićena su ustavom i zakonom. Židovi imaju pravo na slobodu vjeroispovijesti sukladno statusu zimija u islamu – zaštićene nemuslimanske manjine. Imaju jednog zastupnika u nacionalnom parlamentu. Nose s izazovima koji nisu mali. Jedan od najvećih je potreba da se javno distanciraju od cionizma i Države Izrael te istaknu svoju odanost Iranu kao državi. Najčešće optužbe su da njeguju veze s Izraelom i SAD-om i da su peta kolona koja je spremna za izdaju. Suradnja s Izraelom i SAD-om podložna je smrtnoj kazni.
U Iranu je od revolucije pogubljeno najmanje 13 Židova, većina zbog vjerskih razloga ili povezanosti s Izraelom. Dvije sinagoge u iranskom gradu Širazu bile su devastirane tijekom posljednjeg tjedna prosinca 2017. godine. Židovi koji žele dobiti putovnicu za putovanje u inozemstvo moraju se obratiti posebnom uredu, gdje postaju predmetom državnog nadzora. Vlada često onemogućava da svi članovi obitelji putuju zajedno u inozemstvo, kako bi spriječila masovniju židovsku emigraciju.
Osim političkih izazova, Židovi u Iranu suočavaju se i s teškom ekonomskom situacijom. Mnogi pripadaju nižem socioekonomskom sloju, što dodatno otežava njihov svakodnevni život. Bore se s nezaposlenošću i niskim prihodima, a pristup obrazovanju i javnim funkcijama je ograničen. Vjerska pripadnost im otežava napredovanje u društvu, tj. u svijetu rada. Iranski državni mediji šire antisemitsku propagandu. Jedan od najistaknutijih primjera jest objavljivanje „Protokola sionskih mudraca“, poznatog carističkog falsifikata 1994. i 1999.
Židovi opstaju
Danas u Iranu živi samo oko 9.000 Židova, većinom u Teheranu, Širazu i Isfahanu. Iranska židovska zajednica je druga najbrojnija na Bliskom istoku, odmah nakon domovinske izraelske. Iranski Židovi i dalje ponosno čuvaju svoju kulturu i nacionalni identitet. U Iranu se nalazi više od 100 sinagoga od kojih je 30 aktivnih, postoji pet židovskih škola i dva vrtića u Teheranu kao i košer mesnice, restorani i tvornice beskvasnog kruha matzaha. Iako vlada nastoji ograničiti židovski utjecaj u politici i društvu, ne miješa se u vjerske obrede.
Izazovi
Vlasti nastoje primorati Židove da podržavaju javne svečanosti poput Dana revolucije 11. veljače ili Dana Qudsa (Dana Jeruzalema). Tih dana se održavaju veliki skupovi podrške Palestincima diljem zemlje, a Izrael se proklinje. Vlada je 2023. pozvala Židove da ne slave završetak blagdana Pashe već da se pridruže Danu Jeruzalema. Ipak, malo Židova sudjeluje na takvim svečanostima. Međutim, židovski predstavnici redovito se ograđuju od izraelske politike.
Nakon ubojstva lidera Hamasa Ismaila Haniyeha u ljeto 2024. kojeg su izvršili operativci Mossada, predstavnici židovske, kršćanke i zoroastrističke zajednice izrazili su sućut i nazvali Haniyeha mučenikom. Takve geste ne dovode do emancipacije Židova i drugih vjerskih manjina, čiji su pripadnici građani trećeg reda. Primjer je likvidacija Arvina Nathaniel Ghahremanija, 20-godišnjeg iranskog Židova, u studenom prošle godine nakon što je osuđen za ubojstvo muslimana u sporu oko novca. Mnogi analitičari smatraju da do ubojstva ne bi došlo da odnosi Izraela i Irana nisu na katastrofalno niskoj razini.
Opstanak u budućnosti
Usprkos izazovima, iranski Židovi bi trebali opstati u budućnosti kao povijesna manjina velikog značaja koja je uvelike oplemenila Iran i učinila ga naprednom zemljom nestabilne regije. Njihova bogata kulturna i intelektualna baština ostavila je neizbrisiv trag u iranskom društvu, omogućivši iranska znanstvena, umjetnička i trgovinska postignuća. Bez Židova Iran ne bi bio isti.
Za još ovakvog sadržaja pratite autorov portal Actualitica.com
