Zdravstveni, estetski i ekološki argumenti idu u korist tzv. bijelih ispuna, no dubrovački pacijenti i danas mahom biraju amalgamske plombe za stražnje zube. Razlog je jednostavan, ne plaćaju se. Nakon 2034. godine, proizvodnja, uvoz ili izvoz zubnog amalgama više neće biti dopušteni. Poruka je to s prošlotjedne Minamatske konvencije o živi. Iz Ženeve je poručeno kako je riječ o velikoj pobjedi za oralno i javno zdravlje.
Za postupno ukidanje žive iz upotrebe u stomatologiji, zalažu se Svjetska federacija dentalne medicine i Međunarodno udruženje za stomatološka, oralna i kraniofacijalna istraživanja. Državama je ostavljeno devet godina da prilagode svoje nacionalne strategije i zdravstvene sustave. U Hrvatskom saboru nedavno je iznesena procjena godišnjeg troška zamjene postojećih crnih plomba koji bi, u sljedećem razdoblju, trebao biti uvršten u financijski plan Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Radi se o 10 do 12 milijuna eura. Pritom je ključno da država i HZZO uvaže stavove struke i potrebe pacijenata. Oni moraju ostati u središtu svake odluke, upozorava Marino Torić, dubrovački doktor dentalne medicine.
– U postojećim propisima nailazimo na nedovoljno definirane stavke koje se tiču prava osiguranika na dentalnu zaštitu. Kako se to ne bi dogodilo i u ovom slučaju, prije prestanka korištenja amalgama nužno je jasno propisati nove standardne materijale. Pacijenti moraju znati što država pokriva i slijedom toga donijeti odluku ispunjava li to njihove zahtjeve. Treba definirati što znači ‘bijela plomba‘, s obzirom na čitavu lepezu proizvoda dostupnih na tržištu, cjenovnu razliku i nove generacije kompozita. Nije nevažno ni pitanje estetike. Hoće li pacijenti biti zadovolji ako se u praksi može koristiti samo jedna boja kompozita, a ona odudara od boje drugih zuba? Ne smije se ostaviti prostora za nejasnoće, ali ni za nezadovoljstvo pacijenata. Osim toga, pitanje je hoće li se uvažiti činjenica da je za kvalitetnu izradu kompozitnog ispuna potrebno više vremena, što znači da ćemo u konačnici moći primiti manje pacijenata unutar radnog vremena. ‘Amalgam‘ je veliki izazov za javne politike – ističe Torić.
Kompozitne ili ‘bijele plombe‘ mnogo su bolje i biološki prihvatljivije, ali i one nose svoje rizike, upozorava stomatolog. Moguća je pojava nekroze pulpe i kasnije endodoncije, osobito kod mlađih osoba čiji mladi trajni zubi imaju veću pulpu. Prema sadašnjim propisima, djeca i mladi do 18. godine života ne plaćaju bijele ispune, a starijima država to osigurava od jedinice do trojke u gornjoj i jednako tako u donjoj čeljusti. Mnogi žele savjet, što je bolji izbor, ali za bočne stražnje zube, pacijenti i dalje često biraju amalgam jer je besplatan. Ovisno o nizu čimbenika, cijene kompozita idu od 30 pa čak i do 120 eura.
– Ne zagovaram amalgam niti imam nešto protiv njega. I sam imam amalgam star 40 godina. Ako je dobro stavljen, može trajati jako dugo. Moglo bi se dogoditi da ljudi sad masovno krenu mijenjati ispune, i zbog toga što amalgam ne zadovoljava estetske kriterije. Zlatni zubi, koji su svojedobno bili trend, osobito u Njemačkoj kao statusni simbol, i danas su najbolji. Ali, ni oni više nisu estetski prihvatljivi – kaže Torić.
