Sve je više djece u Hrvatskoj koja dobiju odgodu upisa u prvi razred osnovne škole, a taj trend događa se i u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Trend od prošle godine kada je u Hrvatskoj 4042 djece dobilo odgodu upisa, nastavio se i ove godine.
Djeca koja do 1. travnja napune šest godina školski su obveznici. Spremnost za polazak u školu, sve češće ne prati kalendar. Na razini Hrvatske odgodu upisa dobije svako deseto dijete.
Naime, prema podacima odjela za prosvjetu Splitsko-dalmatinske županije (SDŽ) u novoj 2024./2025. školskoj godini odgođen upis u prve razrede osnovnih škola za čak 479 djece,potvrdio nam je Tomislav Đonlić, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport. Ipak, brojka je nešto manja u odnosu na prošlu godinu kada je 514 djece ostalo neupisano. No, kada pogledamo unatrag na 2022. I 2021.godinu kada je bilo od 200 do 300 neupisane djece, brojke su i dalje u značajnom porastu.
Glavni krivac?
Što se događa? Koji su tome razlozi, jesu li za to krivi ekrani ili emocionalna nezrelost, upitali smo stručnjake.
„Najčešći razlozi zbog kojih stručna povjerenstva u osnovnim školama predlažu odgodu upisa u prvi razred su emocionalna nezrelost djece, nedovoljno razvijen govor, nerazvijene jezične predvještine te teškoće u pažnji i koncentraciji. Odgoda daje priliku djetetu da se kroz još jednu godinu osnaži i razvije svoje vještine. Ukoliko se roditeljima da preporuka da uključe dijete u logopedski, defektološki ili psihološki tretman, kroz godinu dana dijete postigne veliki napredak“, pojašnjava nam Petra Relja, pedagoginja u Osnovnoj školi Ivan Duknović u Marini.
Postoji niz čimbenika koji su preduvjeti da bi dijete krenulo u prvi razred.
„Treba biti socioemocionalno, tjelesno i kognitivno spremno pratiti sve izazove koji se pred njim nalaze pri polasku u školu. Ukoliko dijete nespremno krene u prvi razred, često poslije ima neželjene emocionalne reakcije te pokazuje otpornost prema školskim obvezama“, istaknula je Relja.
Podsjetimo, svako dijete koje je školski obveznik (navrši šest godina života do 1. travnja tekuće godine) prolazi testiranje i procjenu nadležnog stručnog povjerenstva osnovne škole za utvrđivanje psihofizičkog stanja djeteta.
Školska psihologica Petra Draginić detaljno nam je pojasnila postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta.
„Postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta sastoji se od pregleda liječnika školske medicine koji uključuje kontrolu oštrine vida, procjenu sluha, mjerenje težine i visine, detaljan klinički pregled, zatim kontrolu govora i procjenu razvoja grafomotorike i percepcije. Ispituju se i emocionalni razvoj, socijalna zrelost te psihičko stanje. U školi se obrada vrši od strane Stručnog povjerenstva osnovne škole za utvrđivanje psihofizičko stanja djeteta koje se sastoji od stručnih suradnika (pedagog i/ili psiholog i/ili edukator-rehabilitator i/ili logoped i/ili socijalni pedagog), učitelja razredne nastave te hrvatskog jezika“, navodi Draginić.
Što dijete treba znati do upisa u 1. razred osnovne škole?
Zanimalo nas je na koji se način određuje je li neko dijete zrelo za upis u školu ili mora sačekati još jednu godinu, odnosno koje vještine dijete u toj dobi treba imati razvijene da bi bilo spremno za školu?
„Psihofizičko stanje djeteta utvrđuje se Pravilnikom o psihofizičkom stanju djeteta te obuhvaća procjenu fizičke i intelektualne zrelosti. Fizička zrelost uključuje adekvatnu visinu i težinu (djevojčice 117 cm, dječaci 120 cm, otprilike 20 kg), dobro razvijene osjetne organe, uspostavljenu kontrolu fizioloških potreba, dok se intelektualna zrelost odnosi na percepciju, pamćenje i zaključivanje, mogućnost koncentracije 15 do 20 minuta, govor i rječnik. Nadalje, važno je postojanje numeričkog poimanja, razumijevanja vremenskih odnosa, raspoznavanje boja, kao i razvijenost fine motorike šake radi svladavanja grafomotoričkih aktivnosti“, kazuje nam Petra Draginić.
Iako su mnogi roditelji često u dilemi što dijete treba znati prije polaska u osnovnu školu, odnosno veliki dio njih smatra kako dijete primjerice treba znati čitati i prije polaska u školu, naša sugovornica ističe da to nije točno, ali treba imati usvojene predčitalačke vještine.
„Djeca pri upisu u prvi razred ne trebaju znati čitati, no valja imati razvijene predčitalačke vještine – rastavljanje poznatih riječi na glasove i slogove, prepoznavanje kojim glasom počinje ili završava riječ, prepoznavanje simbola i brojeva. Važno je razumijevanje prostornih odnosa (gore, dolje, ispred, iza, u, na, iznad, ispod, lijevo i desno), kao i vremenskih odnosa (jučer, danas, sutra, prije, poslije, ujutro, navečer, prijepodne, poslijepodne, dani u tjednu).
Govoreći o matematici, dijete bi trebalo brojati do 20, unatrag od 10 do 0, te razumjeti pojmove duži, veći, širi. U okviru govora i jezika, važno je pravilno izgovaranje svih glasova, pravilno gramatičko izražavanje, verbalno definiranje jednostavnih pojmova, sličnosti i različitosti određenih pojmova. Dijete bi trebalo znati bazične pojmove o sebi kao što su ime i prezime, adresa, dob, ime roditelja, zanimanje roditelja. Djeca bi prije upisa u prvi razred trebala znati napisati i pročitati svoje ime i prezime, imati razvijenu samostalnost kod obavljanja nužde, znati vezati vezice na obući, odjenuti jaknu, samostalno se obući, koristiti pribor za jelo“, objašnjava psihologinja.
Prema njenim riječima, najčešći razlozi odgode upisa u prvi razred su psihofizička nezrelost, nerazvijena grafomotorika te izostanak jezičnih predvještina. Govoreći o socio-emocionalnoj nezrelosti, ona se ogledava u mogućnosti odvajanja od roditelja, prihvaćanju autoriteta, primjerenim emocionalnim reakcijama, adekvatnim toleriranjem frustracije te poštivanjem normi i pravila“, ističe Draginić.
Ovisnost o tehnologiji i ekranima
Često se može čuti kako je razlog odgode upisa u tome što djeca najviše vremena provode na mobitelu. Može li se to uzeti kao jedan od glavnih razlog porasta broja, pitamo naše sugovornice.
„Jedan od razloga za sve veći broj odgoda upisa u prvi razred je zasigurno i pretjerano korištenje ekrana u predškolskoj dobi. Naime, roditelji često koriste modernu tehnologiju (mobitele, laptope, televiziju) za smirivanje djece, što pogoduje razvijanju određenih oblika reagiranja i funkcioniranja koji dugoročno mogu dovesti do razvoja ovisnosti o tehnologiji. Mogu se razviti teškoće pažnje i koncentracije zbog pretjeranog podraživanja živčanog sustava neprimjereno intenzivnim sadržajima u vidu zvukova, boja, brzine… Naravno, česta je posljedica i razvitak teškoća jezično-govornog razvoja radi manjka interakcije s okolinom i nedostatnog socijalnog kontakta“, navodi Petra Draginić.
Pedagoginja Petra Relja za kraj je uputila savjet roditeljima kada je u pitanju korištenje ekrana.
„Ekranizacija je donijela velike promjene u funkcioniranju dječjeg mozga. Prekomjerna izloženost ekranima dovodi do smanjenja pažnje i koncentracije. Uočavaju se promjene kod uspostavljanja vršnjačke komunikacije i organizacije igre među djecom. Uočava se i sporiji razvoj govora, na što često ukazuju logopedi. Svakako roditelje savjetujemo da ograniče djeci vrijeme ispred ekrana te im posvete više vremena i pažnje. Kvalitetni obiteljski odnosi i dobro organizirano slobodno vrijeme pozitivno utječu na razvoj djeteta“, zaključuje Petra Relja.
Moja reakcija na članak je…
