Mjesečev je srp bacao tanahnu srebrnastu koprenu na Vitrenjak, tjelesina nekoga kruzera sjekla je bonacu u Zadarskom kanalu, vjetar se povukao na počinak, a kod roštilja bilo je živahno.
– Evo, tu su Roko i Moki! Oni su zaduženi za poslove oko roštilja, a ja im malo smetam – izvolio je izvijestiti Donat Jakovčev.
Tamo kod hangara, „na klupici“ i oko stola posjedali polaznice i polaznici Škole jedrenja. Sjede poput prvašića i nešto žagore. Profesori, asistenti, drugi zaposlenici Sveučilišta u Zadru, njih trideset i dvoje.
– Da, da, javilo nam se trideset i dvoje polaznica i polaznika Škole jedrenja koja je prethodnih dana organizirana i provedena u suradnji sa Sveučilištem u Zadru. Nismo ih toliko očekivali, ali naravno da su svi bili dobrodošli. Zato smo ih podijelili u dvije skupine i oni su u klupske četiri jedrilice J 70 prošli predviđeni program – govori Luka Jakovčev koji je u ime kluba koordinirao cijelim programom, te pomagao u realizaciji.
JK Uskok i Sveučilište u Zadru već su lani počeli zanimljiv projekt Škole jedrenja za studente, nastavilo se i u 2025., a na zajedničku ideju dr. sc. Mate Barića, izvanrednog profesora i zamjenika pročelnika Pomorskoga odjela i Luke Jakovčeva, osmišljen je i program za zaposlenike Sveučilišta u Zadru.
– Osim jedne polaznice, nitko drugi nije imao nikakvoga iskustva u jedrenju. Javili su se, dakle, ljudi s različitih odsjeka i odjela, iz administracije… bili su sjajni „učenici“ i svi su uspjeli svladati program, usvojiti znanja i vještine do razine da uz još malo prakse u danom trenu mogu postati članovi neke posade – ističe Luka Jakovčev.
Uskokova Škola mora, što je sama po sebi opsežan projekt koji je, uz ostalo, osmišljen da bi jedrenje kao takvo, kao stil života, u velikoj mjeri približio građanstvu, privukao ga i omogućio mnogim naraštajima da se u budućnosti u kontinuitetu bave jedrenjem.
– Škola mora počiva na temeljima što ih je zadao Tomislav Bašić, naš legendarni jedriličar, a klub je osigurao uvjete, pa smo zato i kupili četiri J 70. Sad, na koncu rujna 2025. možemo reći da je projekt zaživio. U klub je došlo puno ljudi, među njima puno mladih, a povezanost sa Sveučilištem u Zadru uvjetovala je i uključivanje akademskih građana u klupske aktivnosti. U realizaciji svih programa sudjelovali su mnogi klupski jedriličari i klub je tako dobio ljude koji znaju raditi s ljudima. Ovom zgodom, sa zaposlenicima Sveučilišta u Zadru, zdušno su radili Petra Lukačić („dite hangara“), Maris Bašić, Darija Perić i Mark Berber.
JK Uskok osigurao je, na primjer, da ubuduće dvaput tjedno donedavni polaznici Škole mora mogu jedriti na J 70 i tako stjecati nove i razvijati nedavno usvojene jedriličarske vještine. Svoje sudjelovanje najavila je Jelena Kustjak, docentica na Odjelu za etnologiju i antropologiju.
– Došla sam iz Moslavine u Zadar, studirati i raditi. I ostala sam. Neopisivo mi je drago da nam je omogućeno sudjelovanje u ovakvom programu. Bila sam u skupini s kolegama sociolozima i bilo nam je izvrsno. Odmah smo, nakon uvoda, stavljeni u situaciju da na jedrilici reagiramo, radimo što treba, učimo izraze, shvatimo i čitamo vjetar, da prilagođavamo komunikaciju, osnovnu fiziku… Ma, čudo jedno! Mene kao kontinentalku fasciniraju ovdašnji vjetrovi, proučavam ih i kulturološki, pa orijentaciju na moru… To je sve jedan svijet koji mi je bio nepoznat, ali sad sam, evo, veoma odlučna u namjeri da i ubuduće jedrim – žustro, puna dojmova, govori Jelena Kustjak.
Tajana Cvjetković Grginović je asistentica na studiju Logopedije:
– Pratila sam Školu jedrenja za studente i očekivala trenutak kad ćemo i mi moći doći u klub. Ostvarilo se i odmah sam se prijavila. Kako je bilo? Izvrsno, prošli smo taj program motivirani da što više naučimo. U dva izlaska na more jednom je bio slabiji, jednom jači vjetar i dobro smo manevrirali. Prošli smo sve pozicije na jedrilici i meni se najviše dopalo biti na timunu. Tu je uvijek zanimljivo uz napomenu da treba neprekidno biti na oprezu. Zanimljivo je i na glavnom jedru. Bilo je zabavno i nadasve korisno i ovo prvo iskustvo jedrenja dalo mi je poticaj da ostanem na moru, ovako ili onako.
Na sekundu valja prekinuti, pa istaknuti da je Donat Jakovčev cijenjenom skupu izvolio objaviti da „na roštilju ima i piletine“, za što je uz povike odobravanja nagrađen pljeskom. Roštiljski je dvojac Maki i Roko, inače, završio poslovanje i blagovanje je moglo početi. Na moru čovjek ogladni, naučili su i to asistenti, profesori…
– Evo, ja sam ona jedina koja je i prije ovoga jedrila!
Izjavila je to Sara Čović, rodom iz Tijarice, asistentica na Odjelu za sociologiju.
– Jedrila!? Ma, je, je… Moj partner ima jedrilicu i mi, onda, malo jedrimo. Ajme majko, tek sad sam shvatila da smo u četiri godine neke stvari radili krivo! Sad ću ga trebati podučavati. Kako se zove? Ma… A ništa, vrijedilo je ovdje biti. Da dođem nagovorila me kolegica Franka Zlatić, ona se prijavila i mene zvala da joj pravim društvo. I nije mi krivo, nije! Radili smo s divnim ljudima, društvo je sjajno i stekla sam dragocjeno iskustvo. I znate što!? Ne znate? Ima nas dovoljno cura da možemo u bliskoj budućnosti utemeljiti jednu pravu žensku posadu. To bi bilo nešto, ha!!!
Naprijed Sara i ostale, zašto ne!
Za stolom se našla i Gordana Ivković iz Centra za tjelovježbu i studentski sport.
– Jedrim i ja pomalo, a baš mi je drago da su Sveučilište i klub osmilili i da provode ovakve programe. Za sve je to velika stvar – govori Gordana Ivković.
Njezin kolega Tonči Mašina nedavno je došao na Sveučilište i kao vrsni kineziološki stručnjak radit će u programu izobrazbe fizioterapeuta.
– Svaka aktivnost dobra je za čovjeka, a jedrenje omogućuje ljudima boravak na zraku, na moru, dinamično je i na različite načine angažira cijelu osobu i tako značajno pridonosi općem zdravlju – istako je Tonči Mašina.
Zamakao je onaj mjesečev srp. Ima on svoj put. Srebrnina je obavila noć, malo je i zafriškalo, ali je družba živahno nastavila opuštajući program. I zaslužila je, jer…
…Navigare necesse est
