Zakonom o otocima donesenim još davne 2018. godine definirana je politika otočnog razvoja Republike Hrvatske, za koju se s pravom možemo pitati u kolikoj mjeri politika uistinu brine za otoke odnosno otočane.
I s pravom su otočani očekivali da će se provedbom Zakona o otocima osjetiti mogućnost boljeg i kvalitetnijeg života na otocima, posebno iz razloga što su
Zakonom o otocima otoci proglašeni kao specifično područje, a koje im je dao i sam Ustav Republike Hrvatske koji otoke definira kao prirodno bogatstvo koje, prema članku 52., zajedno sa svojim nekretninama koje su od osobitog nacionalnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, predstavlja posebni interes države i ima njezinu osobitu zaštitu.
Mile su to odredbe Ustava i Zakona o otocima svakom otočaninu, ali stvarnost života otočana je i danas daleko od toga da su uvažene specifičnosti otočnih sredina. A zašto je tome tako, možda zato jer je Zagreb daleko od otoka, osim u vrijeme godišnjih odmora. A i tada se pokazuju problemi loše prometne povezanosti otoka s kopnom.
Zdravstvena skrb, voda….
Otočani na otocima žive 365 dana u godini i suočeni sa brojnim problemima i otežavajućim okolnostima koje njihov život čine daleko težim od onog iz idiličnog kratkog vremena godišnjih odmora. Osim što su npr. primarna zdravstvena skrb i obrazovanje često ispod nužne granice elementarne funkcionalnosti i provedba Zakona o vodnim uslugama dokazuje da otoci nemaju pažnju koja im se obećava i deklariraju najviše pravne norme RH.
Priča o vodnoj reformi, koju Republika Hrvatska ima obvezu provesti zbog obveza koje joj nameće Europska unija, započela je 2019. godine, nedugo nakon donošenja Zakona o otocima, i zanimljivo je da su upravo tvorci Zakona o otocima u veoma kratkom roku zaboravili na specifična prava otoka i otočana, te kao grlom u jagode usvojili Zakon o vodnim uslugama bez da se itko od njih sjetio specifičnosti otoka koje su definirane i samim Ustavom Republike Hrvatske.
Cilj koji su imali pred sobom te davne 2019. godine, naši predstavnici
vlasti moraju realizirati ubrzo i zato je priča o vodnoj reformi ubačena u šestu brzinu sve kako bi se povukli novci iz EU fondova koji rok je Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO) postavljen do 2026. godine. Tako se pod pritiskom rokova za povlačenjem EU sredstava zaboravilo na otoke i njihovu specifičnost.
Pokazuje se da je vodna reforma nedovoljno stručno pa i traljavo pravno uokvirena ali se i još traljavije provodi. Da je tome tako pokazuje činjenica da se sama Uredba o uslužnim područjima koja je donesena 2021. godine ubrzo ukinuta od strane Ustavnog suda zbog brojnih nelogičnosti prilikom formiranja uslužnih područja, budući da neki od postojećih javnih vodnih isporučitelja koji su primjerice zadovoljavali kriterij od 2 milijuna m3 isporučene vode za ljudsku potrošnju kao temeljnog kriterija za formiranje uslužnog područja, potpali u veće uslužno područje.
Razvlašteni otočani
Napravljen je i veliki propust prilikom javnog savjetovanja Uredbe zbog čega je reagirao i Ustavni sud. A upravo je Uredba kojom se određuju uslužna područja odnosno ukida većina dosadašnjih javnih isporučitelja putem instituta pripajanja. Pripajanjem javnih isporučitelja oni pravno nestaju, a time nestaje i upravljačka i demokratska kontrola građana nad svojim isporučiteljem kojeg su godinama
razvijali i čiju su imovinu sami financirali i gradili. Otočani koji su gradili svoju infrastrukturu i upravljali svojim isporučiteljem vode sada su „potezom pera” jednom odredbom jednog članka Uredbe razvlašteni i obespravljeni.
Uredba nije obrazložila kako slijedi ciljeve Zakona o vodnim uslugama, a koji uključuju osiguranje priuštivosti cijene vode stanovnicima i poslovnim korisnicima, kvantitativnu i kvalitativnu dostupnost vode i usluge odvodnje te poštivanje načela trajnog, učinkovitog, ekonomičnog i svrhovitog obavljanje djelatnosti vodnih usluga. Ujedno Uredba nikako nije povela računa o specifičnom položaju otoka. Uredba nije temeljena na ciljevima Zakona o vodnim uslugama nego tek na jednom, količinskom, kriteriju iz Zakona. I svoj popravni ispit Vlada je imala donošenjem nove Uredbe 2023. godine, ali ni tada se nitko od tvoraca nove Uredbe nije sjetio zakonom deklarirane specifičnosti otoka.
Svjedoci smo toga da se otok Cres-Lošinj, bez imalo otpora suglasio sa pripajanjem svojeg vodnog isporučitelja čime je izgubio svoju autonomiju nad upravljanjem vodom na svojem području, za razliku od kojeg se otok Vis, vrlo hrabro i pohvalno, upustio u borbu protiv pripajanja svojeg vodnog isporučitelja. I ono što je za svaku pohvalu kod borbe otoka Visa da će se kroz njegovu borbu za autonomiju njihovog vodnog isporučitelja, ujedno provesti borba za prava otoka i otočana koja su propisana Zakonom o otocima, na koji su nažalost tvorci vodne reforme zaboravili. Taj njihov zaborav predstavlja grubo kršenje ljudskih prava onih osoba koje žive na otocima, i koji svoju zaštitu imaju u samom Ustavu.
Ova njihova borba predstavlja borbu za zaštitu ustavnosti, nasuprot borbi Vlade RH i resornog Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, za povlačenje novaca iz fondova EU. Vjerujem da nitko od nas nema dvojbe oko toga da je voda temeljeno ljudsko pravo koje nema nikakvu cijenu. Podržimo stoga otok Vis u njihovoj daljnjoj borbi. Ona će nam pokazati da li je naša država spremna zaštititi svoje otoke ili su joj novci EU važniji od toga, posebno ako se uzme u obzir da je rješenje ovog problema uistinu vrlo jednostavno, i prije svega zakonito. Naime, Nacionalnim plan oporavka (NPOO) koji je donesen prije same Uredbe propisano je da će Uredba predvidjeti oko 40-tak uslužnih područja. Dakle NPOO ne sadrži obvezu postojanja 41. uslužnog područja kako je to određeno važećom Uredbom. Znači svaka izmjena Uredbe koja bi predvidjela oko 40-tak uslužnih područja, dakle do 45 ili 49 ovisno o tumačenju pojma „oko 40-tak” i ne bi bila protivna NPOO-u niti bi ugrožavala financijske interese Republike Hrvatske.
Silvija Kocijan
PROČITAJTE JOŠ:
ONLINE PETICIJA Više od dvije tisuće Višana potpisalo peticiju protiv pripajanja bračkom Vodovodu: “Ne želimo da netko drugi odlučuje o našoj vodi!”
Krajem kolovoza prenijelo smo jedno otvoreno pismo otočanke s Visa u kojem je elokventno pojasnila zašto su ovdje protiv pripajanja njihovog otoka na vodovod Brač. Ne samo građani, već i otočka vlast. Julija Vojković tada nam je pisala kako je otok Vis je pučinski otok koji se cijelo vrijeme samostalno
