Los Angles Times je napisao interesnantan članak u kojem list kritizira “širenje štedljivosti” u Kini koje, navodno, “šteti” tamošnjem gospodarstvu. Naime, navodi se da su kineski potrošači suočeni s gospodarskom neizvjesnošću, zbog čega manje troše, što bi trebalo odražavati smanjeno povjerenje u ekonomsku stabilnost zemlje.
Medij Kineze opisuje kao nekada poznate po značajnoj potrošnji koja je pogonila globalni rast, dok su danas Kinezi postali sinonim za štedljivost. Primjeri kreativnih načina štednje postali su, otkriva se, viralni na kineskim društvenim mrežama, uključujući savjete o preživljavanju na besplatnim obrocima iz studentskih menza ili hramova, te recenzije dječjih obroka koje odrasli kupuju zbog niskih cijena. “Ovo je tako ekonomično”, začudila se jedna Kineskinja večeri od 1,80 dolara. “Uključili su i pečenu piletinu.” Drugi pak hvale članstvo u teretani od svega osam dolara, kao i prednosti čekanja na rasprodaje u trgovinama brze mode.
Uočljiv je i trend manjih svakodnevnih izdataka, a analize podataka mobilnog plaćanja pokazuju da prosječan kineski ručak sada košta manje nego prošle godine, kada je tipični kineski gost na ručak trošio između 1,40 i 1,70 dolara. Do kraja srpnja taj je raspon pao na 1 do 1,30 dolara. Također, na temelju izvješća Pulse Data Technology iz Šangaja, mnogi restorani smanjuju porcije mesa, zamjenjujući ih jeftinijim opcijama poput povrća i jaja, kako bi se prilagodili ograničenim budžetima kupaca.
Very special dinner tonight in Chongqing in Dadong, one of the most luxury restaurant brands in China (especially famous for its duck).
I went through the whole menu for you 👇 so you can see how beautiful their dishes are.
I’ll also post all the dishes we eat one by one as a… pic.twitter.com/q0t5Bzjdqb
— Arnaud Bertrand (@RnaudBertrand) October 22, 2024
Strah od nejednakosti
Istovremeno, luksuzna industrija bilježi pad potražnje. Francuski modni konglomerat LVMH nedavno je izvijestio o padu prihoda od 16 posto u Aziji, s naglaskom na Kinu. Glavni financijski direktor LVMH-a naveo je da su rekordno nisko povjerenje i pesimizam kineskih potrošača utjecali na prodaju. Kineska tržišta nekretnina i dionica također karakteriziraju padajuće padajuće ili stagnirajuće cijene, što dodatno usmjerava potrošače da troše manje novaca. Ipak, neki analitičari upozoravaju da ovakvi štedni trendovi imaju loše posljedice po gospodarstvo.
Manekenska agentica Hou Muhan, koja je ranije posuđivala novac od roditelja kako bi podmirila račune, sada kuha kod kuće, izbjegava izlaske i ne baca hranu. “Primijetila sam da je svaki put kad premašim svoj budžet to obično zato što idem na piće”, rekla je. “Druženje obično košta. To je nešto što je teško izbjeći u Šangaju.”
Kina se desetljećima oslanjala na izvoz i industrijska ulaganja kao glavne pokretače gospodarstva, ali liberalni ekonomisti sve češće ukazuju na potrebu za povećanjem potrošnje. I dok je Komunistička partija poduzela korake poput smanjenja kamatnih stopa, ali analitičari su skeptični prema tome da će doći do poticanja domaće potrošnje u obliku izravne gotovinske pomoći. Naime, prema procjeni analitičara Ernan Cuia iz Gavekal Dragonomicsa, stimulacija takvog tipa zahtijevala bi golemu financijsku injekciju, ali iz Pekinga oklijevaju tako riskirati pogoršanje nejednakost prihoda ili obeshrabriti ljude da traže posao, pojasnio je dotični.
Kina ‘potpuno uvjerena’ u postizanje svojih ekonomskih ciljeva za godinu
