Evo glavnih stvari koje treba gledati u novoj godini jednog od najboljih ruskih stručnjaka za vanjsku politiku
Predviđanje budućnosti međunarodnih odnosa uvijek je riskantan pothvat. Povijest pokazuje da se i najpouzdanije prognoze mogu izjaloviti. Na primjer, posljednji propagandni pamflet Pentagona o ‘sovjetskoj vojnoj moći’ objavljen je 1991. – godine kada je SSSR prestao postojati. Slično tome, scenarij nuklearnog rata korporacije RAND sa sjedištem u Washingtonu iz 1988. uključivao je angažiranje Sovjetskog Saveza oko Pakistana oko Afganistana 2004. godine. Ipak, poriv za predviđanjem budućnosti je prirodan, čak i neophodan. Ono što slijedi nije predviđanje, već pokušaj da se ocrtaju razumna očekivanja o stanju u svijetu 2025. godine.
Ukrajina
Pokušaj američkog predsjednika Donalda Trumpa da osigura primirje duž ukrajinskih borbenih linija neće uspjeti. Američki plan da “zaustavi rat” ignorira sigurnosne brige Rusije i zanemaruje temeljne uzroke sukoba. U međuvremenu, uvjeti Moskve za mir – koje je zacrtao predsjednik Vladimir Putin u lipnju 2024. – ostat će neprihvatljivi za Washington, jer bi zapravo značili kapitulaciju Kijeva i strateški poraz Zapada.
Borbe će se nastaviti. Kao odgovor na odbijanje njegovog plana, frustrirani Trump nametnut će dodatne sankcije Moskvi. Međutim, on će izbjeći bilo kakvu ozbiljnu eskalaciju koja bi mogla isprovocirati Rusiju da napadne snage NATO-a. Unatoč snažnoj antiruskoj retorici, pomoć SAD-a Ukrajini će se smanjiti, prebacujući velik dio tereta na zapadnoeuropske države. Iako je EU spremna uskočiti, kvaliteta i opseg zapadne materijalne potpore Ukrajini vjerojatno će opadati.
Na bojnom polju, plima će se nastaviti mijenjati u korist Rusije. Očekuje se da će ruske snage istisnuti Ukrajinu iz ključnih regija poput Donbasa, Zaporožja i dijelova Kurske regije. Ukrajina će mobilizirati mlađe, neiskusne novake kako bi usporila napredovanje Rusije, ali ova će strategija dovesti do ograničenog uspjeha. Kijev će se sve više oslanjati na iznenadne operacije, kao što su upadi na granicu ili simbolični udari duboko u ruski teritorij, u pokušajima da demoralizira rusko stanovništvo.
Na unutarnjem planu, SAD i njegovi saveznici mogli bi pogurati izbore u Ukrajini, nadajući se da će zamijeniti Vladimira Zelenskog – čiji je mandat istekao sredinom prošle godine – generalom Valerijem Zalužnim. Iako bi ovo političko preslagivanje moglo privremeno ojačati vodstvo Kijeva, ono se neće pozabaviti temeljnim izazovima ekonomskog kolapsa i sve lošijih životnih uvjeta za obične Ukrajince.
Sjedinjene Države
Unatoč mirnom prijenosu vlasti, Trumpov drugi mandat ostat će prepun napetosti. Opasnost od napada na njegov život će ostati. Trumpova vanjska politika, iako manje ideološka od Bidenove, usredotočit će se na pragmatične ciljeve. On će:
– Očuvati NATO netaknutim, ali zahtijevati veće financijske doprinose od europskih članica.
– Prebaciti velik dio financijske odgovornosti za Ukrajinu na EU.
– Pojačati ekonomski pritisak na Kinu, iskorištavajući ranjivosti Pekinga da iznudi nepovoljne trgovinske sporazume.
Trump će se također blisko povezati s Izraelom, podržavajući njegove napore protiv Irana. Teheran, koji je već oslabljen, suočit će se s oštrim uvjetima za nuklearni sporazum, a odbijanje bi moglo potaknuti američke vojne napade na iranska nuklearna postrojenja.
Trump će se vjerojatno sastati s Putinom 2025., ali to neće biti znak otopljavanja američko-ruskih odnosa. Sukob između dviju sila ostat će dubok i trajan. Trumpova strategija će dati prednost američkoj globalnoj dominaciji, prebacujući teret američkih obveza na saveznike i partnere, često na njihovu štetu.
Zapadna Europa
Europske nacije, oprezne zbog Trumpova povratka, na kraju će pasti u red. Ovisnost EU-a o vojnom i političkom vodstvu EU-a će se produbiti, iako europska gospodarstva nastavljaju djelovati kao donatori američkog gospodarstva. Tijekom posljednja tri desetljeća zapadnoeuropske elite prešle su iz nacionalnih aktera u privjeske transnacionalnog političkog sustava sa središtem u Washingtonu. Istinski branitelji nacionalnih interesa, kao što su Alternativa za Njemačku ili francuski Rassemblement National, ostaju politički marginalizirani.
Rusofobija će ostati ujedinjujuća sila u zapadnoeuropskoj politici. Suprotno uvriježenom mišljenju, ovaj osjećaj nije nametnut od strane SAD-a, već ga aktivno prihvaćaju elite EU i UK-a kao alat za koheziju. Ruska vojna operacija u Ukrajini predstavljena je kao prva faza zamišljenog ruskog pokušaja da “oteti Europu”.
Godine 2025. nova njemačka koalicijska vlada zauzet će još oštriji stav prema Moskvi. Međutim, strah od izravnog vojnog sukoba s Rusijom odvratit će druge europske zemlje od raspoređivanja trupa u Ukrajinu. Umjesto toga, Zapadna će se Europa pripremati za novi Hladni rat, povećavajući vojnu potrošnju, šireći proizvodnju i učvršćujući istočno krilo NATO-a.
Neslaganje unutar Europe bit će potisnuto. Politički protivnici sukoba s Rusijom bit će označeni kao “Putinovi korisni idioti” ili izravni agenti Moskve. Mađarska i Slovačka ostat će odmaknute u svom pristupu Rusiji, ali će njihov utjecaj na politiku EU biti zanemariv.
Bliski istok
Nakon značajnih vojnih pobjeda 2024., Izrael će uz potporu SAD-a pokušati učvrstiti svoje uspjehe protiv Irana. Američko-izraelska strategija uključivat će kombinirani pritisak, uključujući vojne akcije, protiv iranskih opunomoćenika poput jemenskih Hutija i napore da se prodube veze s arapskim monarhijama Zaljeva prema Abrahamovom sporazumu.
Iako je Rusija potpisala sporazum s Iranom u siječnju 2025., on ne obvezuje Moskvu da vojno intervenira ako Teheran bude napadnut. Stoga je bliskoistočni rat punog opsega u koji bi uključili Rusiju i SAD malo vjerojatan. Na unutarnjem planu, Iran se suočava s neizvjesnošću jer se vrhovni vođa ajatolah Khamenei, koji sada ima 86 godina, bliži kraju svog vodstva.
Ruski utjecaj na Bliskom istoku slabit će kako se smanjuje njezina vojna prisutnost. Međutim, logističke rute koje povezuju Rusiju s Afrikom ostat će strateški prioritet.
Istočna Azija
Napetosti između SAD i Kine nastavit će rasti, potaknute američkim naporima da obuzdaju kineske gospodarske i tehnološke ambicije. Washington će ojačati saveze u Aziji, posebice s Tajvanom i Filipinima, kako bi se suprotstavio Pekingu. Iako je oružani sukob oko Tajvana ili Južnog kineskog mora i dalje moguć, malo je vjerojatno da će izbiti 2025.
Rusko partnerstvo s Kinom jačat će, iako će se zaustaviti sve do formalnog vojnog saveza. Iz zapadne perspektive, taj će odnos sve više nalikovati antiameričkoj koaliciji. Zajedno će se Rusija i Kina suprotstaviti američkoj globalnoj dominaciji u geopolitičkoj, vojnoj i ekonomskoj sferi.
Blisko inozemstvo Rusije
Očekuje se da će bjeloruski predsjednik Alexander Lukashenko osigurati još jedan mandat u siječnju 2025., čime će učvrstiti svoju povezanost s Moskvom. U međuvremenu, Rusija će raditi na stabilizaciji svojih odnosa s Kazahstanom, iako bi se nedostatak uvjerljive vizije Moskve za euroazijsku integraciju mogao vratiti u pitanje.
2025. godinu obilježit će strateška nestabilnost, stalni sukobi i pojačane geopolitičke napetosti. Iako je Rusija postigla zapažene uspjehe posljednjih godina, mora se čuvati samozadovoljstva. Pobjeda je daleko od osigurane, a svijet nije ni blizu ravnoteže. Za Moskvu će put naprijed zahtijevati otpornost i jasan fokus na dugoročne ciljeve. Mir će doći, ali samo kroz nastavak napora i konačnu pobjedu – možda 2026.
Ovaj članak prvi je objavio Profile.ru, a preveo ga je i uredio tim RT-a
