Slika Presvetog Srca koje gori izravno potječe iz privatnih objava svete Margarete Marije Alacoque, ali također ima duboko biblijsko utemeljenje.
Mnoge prikaze Presvetog Srca prikazuju s plamenovima koji izbijaju s vrha Isusova Srca. Takav oblik simbolike nije bio prisutan u Crkvi sve do 17. stoljeća, kada je sveta Margareta Marija imala viđenja u kojima joj se ukazao Isus.
Zapisala je riječi koje joj je Isus rekao, a on pritom izričito spominje „plamenove“ koji izlaze iz njegova Srca: „Moje Božansko Srce toliko je zapaljeno ljubavlju prema ljudima, a posebno prema tebi, da ne može više zadržati u sebi plamenove svoje goruće Ljubavi, već ih mora proširiti preko tebe i objaviti se ljudima kako bi ih obogatio dragocjenim milostima posvećenja i spasenja, koje su potrebne da ih izbavi iz ponora propasti.“
Biblijska poveznica
Povezivanje Boga s „ognjem“ duboko je ukorijenjeno u Bibliji. Bog je Mojsiju objavio svoje „ime“ usred gorućeg grma: „Tada mu se ukaza anđeo Gospodnji u plamenu ognja iz jednog grma. Pogleda on, kad ono: grm gori, a ipak ne sagorijeva.“ (Izlazak 3,2)
Bog je također vodio izraelski narod kroz pustinju: „Danju im je išao ispred njih u stupu od oblaka pokazujući im put, a noću u stupu od ognja da im svijetli.“ (Izlazak 13,21)
Isus koristi sliku vatre kako bi izrazio svoju čežnju da njegova ljubav zahvati cijeli svijet: „Oganj dođoh baciti na zemlju, pa što hoću ako je već planuo!“ (Luka 12,49)
I Duh Sveti se na dan Pedesetnice pojavio u obliku plamenih jezika: „I ukazaše im se kao neki ognjeni jezici koji se razdijeliše te se spusti po jedan na svakoga od njih.“ (Djela apostolska 2,3)
Iako se nekome može činiti neobičnim gledati Presveto Srce Isusovo kako gori, taj plamen je snažan simbol Kristove ljubavi koja pročišćuje, rasvjetljuje i spašava – i nalazi svoju potvrdu kako u Svetom pismu, tako i u mističnim objavama svetaca, piše Aleteia.
Poseban dan za Hrvate: Posveta hrvatskog naroda Srcu Isusovom
