FRustracija se u utorak prolila u Commonsu – od laburističkih zastupnika i drugih – tijekom vremena koje je trebalo da se vlada Keir Starmer pojača i poduzme mjere protiv Izraela zbog krize Gaze.
Kako je UN upozorio da je 14.000 beba riskiralo smrt od pothranjenosti do četvrtka bez hitne pomoći, postojao je osjećaj da je, kad je tajnik vanjskih poslova David Lammy stigao na noge, već bilo prekasno i nedovoljno.
Najavio je uglavnom simboličan potez suspenzije trgovinskih razgovora s Izraelom i sankcija protiv nekih ekstremista iz Izraela povezanih s doseljenicima. Ali u vladi Benjamina Netanyahua nije bilo pune obustave prodaje oružja niti sankcija protiv ministara.
No, pitanje je bilo zašto je trebalo toliko vremena da Velika Britanija djeluje čak i na ovaj ograničen način? Zašto su tek sada zatezali vijak?
Na neki način bijes se osjećao zbog kašnjenja najbolje je izrazio Malthouse Tory MP Malthouse koji je tek nedavno autor pisma, koje su potpisali stariji kolege, zahtijevajući priznanje države Palestine.
Suočavajući se s gospodinom Lammyjem u zajednici, rekao je: “Mnogi od nas u ovoj komori pokušavali su pokrenuti vladu u akciju u posljednjih nekoliko mjeseci. Pokušali smo bijes i bijes i nigdje smo pokušali srušiti ministre u akciju i nigdje, pa možda trebamo biti onih koji će biti onih koji će ih biti iz tog blagajnika, da bi to bilo paleće, da bi to bilo paleće, da bi to bilo paleće
Vlada je prošle godine obustavila 30 izvoznih dozvola za prodaju oružja i prethodno je sankcionirala pojedince. No, Laburisti su se suzdržali od poduzimanja daljnjih radnji koje su mnogi zahtijevali mjesecima.
To je usprkos činjenici da je Laburisti izgubio brojna mjesta kao rezultat neovisnih kandidata za pro-Gazu na prošlogodišnjim općim izborima, uključujući sjedište Jona Ashwortha u Leicesteru. Dva ministra kabineta – Wes Streetsing i Shabana Mahmood – samo su držali svoja mjesta.
Antisemitske teorije zavjere koje sugeriraju da se cionistički interesi zadržavaju na društvenim mrežama, ali ništa od toga nije istina.
U stvarnosti, rad pod Sir Keirom Starmerom zadržan je osjećajem srama.
Vidljivi podsjetnik na to uslijedio je kada je bivši vođa Jeremy Corbyn stigao na noge kako bi izazvao Lammyja. Pod Corbynovim vodstvom, Laburisti se toliko uronio u antisemitizam i tako marginalizirao židovsku zajednicu da je stranka morala nastaviti naporno raditi kako bi vratila svoj ugled.
Iz tog razloga, sir Keir i gospodin Lammy naporno su radili kako bi podržali pravo Izraela da se obrani nakon stravičnih napada Hamasa 7. listopada 2023. godine.
Kako su se napadi na Gazu od strane Izraela pojačali, Laburisti je tiho pokušao pritisnuti vladu Netanyahu na suzdržavanje, ali nikada nije bio voljan prijeći dodatni kilometar. Vjerojatno, kako su g. Malthouse i drugi zastupnici iz pet različitih političkih stranaka tvrdili u komori, još uvijek nisu otišli dovoljno daleko.
Ali stvarnost je da je hitnost i užas situacije koja se sada suočava s ljudima u Gazi prekretnica u kojoj neposredna katastrofa nadmašuje sramotu nedavne političke prošlosti rada.
Vlada sir Keira već je pod pritiskom interno od zastupnika laburista zbog njegove oštre retorike na migraciju, blagostanje i zimsko plaćanje goriva i nedostatak akcije protiv Izraela dodaje gorivo u rastuću pobunu.
Vlada nije imala drugog izbora nego poslati gospodina Lammyja kako bi dala izjavu u Commonsu – ne samo da uguši bijes povratnih udaraca, već i zato što su suočeni sa situacijom za koju čak i Donald Trump smatra neprihvatljivim.
Kao što je sam premijer rekao: “To je krajnje nepodnošljivo.”
Pitanje će biti iako su ove najnovije mjere premalo prekasno.
