Taktike maltretiranja novoizabranog predsjednika kao čelnika najveće svjetske sile neizbježno šalju zabrinjavajuće signale diljem svijeta
Čak i prije nego što postane predsjednik, Donald Trump izaziva užas svojom idiosinkratskom diplomacijom. Više je puta doveo u pitanje neovisnost Kanade, tvrdeći da bi bilo bolje da ona postane 51. država SAD-a. Ponizio je premijera Justina Trudeaua nazivajući ga guvernerom Kanade. Također je izdao kartu koja prikazuje Kanadu kao dio SAD-a. On je spreman upotrijebiti ekonomsku silu kako bi postigao svoje ciljeve, rekao je.
Trump je također polagao pravo na Grenland, tvrdeći da SAD treba ovaj danski teritorij iz sigurnosnih razloga. Bacajući sumnju na zakonsko vlasništvo Danske nad Grenlandom, zaprijetio je da će ga zauzeti silom ako bude potrebno. Njegov sin posjetio je Grenland, vjerojatno u sklopu ove misije preuzimanja vlasti, koju je američki veleposlanik u Danskoj također dobio mandat provesti.
Novoizabrani predsjednik također je položio pravo na Panamski kanal, koji su SAD dovršile 1914. i prenijele pod suverenitet Paname u prosincu 1999. Trumpova zamjerka je da su Kinezi preuzeli kontrolu nad upravljanjem plovnim putovima i da su nametnuti visoki troškovi tranzita Koriste ga američki brodovi.
Prijetio je da će nametnuti carine od 25% na meksički (kao i na kanadski) izvoz u SAD, čime se krši NAFTA sporazum iz 1994. godine. Trump je također najavio da namjerava preimenovati Meksički zaljev u Američki zaljev, jer bi to lijepo zvučalo.
Ove taktike nasilničkog ponašanja najveće svjetske sile neizbježno šalju zabrinjavajuće signale diljem svijeta. Trump se vratio s velikom većinom, s republikancima koji su preuzeli kontrolu nad oba doma Kongresa, a to mu je dalo dodatno povjerenje u vlastite političke instinkte i rješenja za razna pitanja u njegovom unutarnjem upravljanju i vanjskoj politici. Njegov pristup međunarodnim odnosima mogao bi postati razorniji kada preuzme dužnost 20. siječnja.
SAD je ogromna država – četvrta po veličini u svijetu nakon Rusije, Kanade i Kine. Njegova populacija daleko je brojnija od one u Rusiji ili Kanadi, a ima i golema prirodna bogatstva. Najveće je gospodarstvo na svijetu s BDP-om od preko 30 trilijuna dolara i najveća je vojna sila. Praktično kontrolira međunarodni financijski sustav putem američkog dolara kao glavne pričuvne valute. Koristi sankcije kao alat za pritisak na druge zemlje da se pridržavaju pravila koja ona postavlja. Ona dominira međunarodnim sustavom kao nijedna druga država.
Može se postaviti pitanje zašto Trump traži teritorijalno širenje. SAD, zahvaljujući svom zemljopisnom položaju, bez neprijateljskih susjeda i zaštićen s dva oceana, nije ni pod kakvom izravnom sigurnosnom prijetnjom, osim one od ogromnog ruskog nuklearnog arsenala u malo vjerojatnom slučaju totalnog rata, i kineskog rastućeg nuklearnog kapaciteta. Sigurnost američkih snaga može biti ugrožena, ali daleko od svojih obala, jer su raspoređene po cijelom svijetu kao dio proširenog sustava vojnog saveza. SAD se suočava s prijetnjama u udaljenim zemljopisnim područjima gdje je prisutan zbog uloge koju je preuzeo kao svjetski policajac.
Ovo nadmetanje za teritorijalnim proširenjem radi sigurnosti ili pristupa resursima vrlo je uznemirujuće. Mora dati poticaj i dati opravdanje drugim zemljama da slijede slične ambicije u svojim regijama ili susjedstvima. Zapadni diskurs o privrženosti međunarodnom pravu, poretku temeljenom na pravilima, poštivanju suvereniteta, privrženosti Povelji UN-a i tako dalje, odbacuje se od strane glavnog zagovornika ovih normi međunarodnog ponašanja.
Raniji stav je bio da je projekt Make America Great Again (MAGA) okrenut prema unutra, protekcionistički i neintervencionistički. To je bila pogreška jer bi, logično, ponovno stvaranje velike zemlje koja ostaje najveća svjetska sila unatoč usponu Kine i pomicanju globalne ekonomske moći prema istoku značilo da Trump namjerava povratiti relativni gubitak moći od strane SAD-a san sanjati drugima i ponovno učiniti Ameriku neprikosnoveno vrhovnom silom. Poticaj iza takve ambicije je dominirati.
To je ta ambicija koja je otvoreno isplivala na površinu kroz teritorijalne i druge zahtjeve koje Trump iznosi. Poduzeo je neobičan korak izdavanja karte koja prikazuje cijeli sjevernoamerički kontinent, uključujući Grenland, kao dio Sjedinjenih Država, bez ikakve brige o tome kako će ova kartografska agresija biti viđena, ne samo u Europi ili Kanadi, već i međunarodno.
Ovaj čin može samo potaknuti i politički legitimizirati teritorijalne zahtjeve drugih zemalja za kopnom ili morem koji im ne pripadaju, i to iz sigurnosnih razloga ili zbog kontrole nad resursima. Mogu li SAD onda osporiti kineska potraživanja u Južnom i Istočnom kineskom moru? Peking također iznosi neprihvatljive zahtjeve za indijski teritorij i prikazuje to na svojim kartama. Je li onda Rusija u krivu tražeći kontrolu nad dijelovima Ukrajine iz sigurnosnih razloga?
Ironično, teritorijalni zahtjev nad Kanadom i, posebice, Grenlandom, ima za cilj osporiti dominaciju Rusije nad arktičkom pomorskom rutom, koja će postati sve važnija zbog trgovine i resursa kako bude plovnija, a morsko dno pristupačnije.
Želja za iskorištavanjem resursa kao što su nafta, litij i drugi kojima Grenland očito ima u izobilju odražava odsustvo brige za okoliš o šteti koja bi bila prouzročena netaknutoj i krhkoj ekologiji teritorija.
Dokumentarac bivšeg potpredsjednika SAD-a Ala Gorea iz 2006., ‘Neugodna istina’, o nadolazećem ljudskom izazovu globalnog zatopljenja i klimatskih promjena, uključuje dramatične scene otapanja ledenjaka na Grenlandu. Jedno obrazloženje ponuđeno za Trumpovu tvrdnju je da će preuzimanje Grenlanda biti dio njegovih planova da SAD učini dominantnom energetskom silom, što je ambicija koja se smatra nezamjenjivom u kontekstu golemih energetskih potreba za umjetnom inteligencijom.
Europski odgovor na Trumpove teritorijalne zahtjeve prema Grenlandu, danskom teritoriju, odražava kako je njezina ovisnost o SAD-u u pogledu sigurnosti ograničila njezinu manevarsku marginu san sanjati Washington DC. Pristup Bruxellesa je obrambeni, podanički, pokušaj temporiranja, izbjegavanja konfrontacije. Nema nikakve osude.
PROČITAJ JOŠ:
Rat za vize H-1B razotkriva duboko američki problem
Danski premijer priznaje sigurnosnu zabrinutost SAD-a, kancelar Scholz daje floskulnu izjavu u smislu da “nepovredivost granica vrijedi za sve.” Francuski ministar vanjskih poslova Barrot izbjegao je spomenuti SAD po imenu, ali je napomenuo da bi EU to učinila “ne dopustiti da druge nacije svijeta napadaju njegove suverene granice, tko god oni bili.”
Europska komisija je to odbila “uđi u pojedinosti” upitan da komentira Trumpove tvrdnje. Von der Leyen, predsjednica Europske komisije, i Antonia Costa, predsjednica Europskog vijeća, ekidno su izjavile da “EU će uvijek štititi naše građane i integritet naših demokracija i sloboda” i to prilično besmisleno “Radujemo se pozitivnom angažmanu s novom američkom administracijom, temeljenoj na našim zajedničkim vrijednostima i zajedničkim interesima. U surovom svijetu, Europa i SAD zajedno su jači.”
Kontrast između stajališta EU-a o Rusiji u Ukrajini i stajališta SAD-a o potencijalnom zauzimanju Grenlanda razotkriva geopolitičko lutanje i slabost Europe.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovoj kolumni isključivo su autorovi i ne predstavljaju nužno one RT-a.
