Odlične vijesti u Hrvatskoj, posebno one poslovne, prečesto prolaze ispod radara. Tako je nekako prošla i ona objavljena ovih dana da će Nova Gradiška dobiti podatkovni centar. Naime, grad Nova Gradiška ovih je dana zaključio je predugovor s tvrtkom NEOIX iz Velike Britanije o ulaganju u Industrijskoj zoni Nova Gradiška za izgradnju AI Data centra snage 50 megavata.
Procijenjena vrijednost investicije je 400 do 450 milijuna eura, a njezinom realizacijom zaposlit će se 30 radnika visokotehnološkog profila te 40 tehničkih i uslužnih zanimanja. U svakom slučaju, planirani podatkovni centar snažan je katalizator za gospodarski razvoj, stvaranje radnih mjesta i pozicioniranje Nove Gradiške kao atraktivne tehnološke destinacije. Manje su tu važna radna mjesta, da odmah budemo sasvim jasni.
Važnije je kvalitetnije pozicioniranje Hrvatske u kontekstu podatkovnih centara u široj regiji. Komparativne prednosti Hrvatske trebale bi biti geografski položaj, članstvo u europskom gospodarskom prostoru, vrlo dobra mediteranska povezanost, kao i visoke mogućnosti korištenja energije iz obnovljivih izvora.
Već se neko vrijeme govori da bi Hrvatska treba zgrabiti priliku koja joj se ponudila i bolje se pozicionirati na europskoj karti podatkovnih centara jer su najveća središta računalne snage u Europi (Frankfurt, London, Amsterdam, Pariz i Dublin, odnosno FLAPD) dostigla svoj maksimum i događa se određeno preslagivanje. Grad Amsterdam otišao je toliko daleko da je novu gradnju velikih podatkovnih centara do 70 megavata, nakon moratorija od godinu dana 2019. godine, ponovno zabranio.
Zabranu gradnje novih podatkovnih centara do 2028. uvela je i Irska zbog ograničenja elektroenergetskog sustava. Problem je, jasno, energija. Procjene govore da će samo u Europi podatkovni centri povećati potrošnju električne energije sa 62 teravata na 150 teravata do kraja desetljeća. Dostupnost i sigurnost opskrbe električnom energijom, posebno onom iz obnovljivih izvora zbog europske zelene agende, neki su od vodećih kriterija u odluci investitora gdje će investirati. Osim toga, vodit će računa i o gustoći korisnika te pristupu svjetlovodnoj infrastrukturi, kao i pravnoj sigurnosti i političkoj stabilnosti.
Tržište podatkovnih centara u Hrvatskoj ne razvija se istom brzinom kao u zapadnim zemljama Europske unije. Dobra je vijest što u Hrvatskoj postoji značajan “know-how” u projektiranju i izgradnji podatkovnih centara s međunarodnim tvrtkama koje ovdje imaju svoja predstavništva, što je dobar temelj za razvoj, te bismo, procjenjuje se, do 2030. investicijama mogli znatno povećati kapacitete. Glavni izazov ipak će biti dovoljno brza izgradnja kapaciteta koje korisnici očekuju.
Potražnja svakako postoji jer potrebu za uslugama data centara danas imaju gotovo svi gospodarski sektori. Iako su podatkovni centri veliki potrošači električne energije, primjenom obnovljivih izvora energije, optimizacijom hlađenja i naprednim tehnologijama može se značajno smanjiti potrošnja. Oni malo oprezniji reći će da stvari ipak valja sagledavati u procesu, a on je u slučaju izgradnje podatkovnih centara poprilično kompleksan. Studije pokazuju da jedan euro uložen u data centar stvara devet eura vrijednosti u lokalnoj ekonomiji jer operator data centra angažira niz lokalnih dobavljača za opremanje i održavanje koji moraju biti visoko stručni. Ako prethodni argumenti nisu zvučali dovoljno dobro, ovaj bi svakako trebao…
