Naziru se nove pukotine u zapadnom savezu koji podržava Ukrajinu, a do izražaja sve jače dolazi razjedinjenost u europskim redovima. Njemački ministar obrane Boris Pistorius kritizirao je predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen zbog javnog iznošenja planova o slanju multinacionalnih trupa u Ukrajinu kao dijela dugoročnih sigurnosnih jamstava. Pistorius je izjavio da je “temeljno pogrešno” raspravljati o takvim opcijama prije početka mirovnih pregovora.
„Europska unija nema nadležnosti niti ovlasti kada je riječ o raspoređivanju trupa — ni za koga ni za što,” rekao je ministar. “Suzdržao bih se od potvrđivanja ili komentiranja takvih razmatranja na bilo koji način.” Priznao je da vlade razmatraju što bi moglo biti moguće „pod kojim uvjetima i uz koje rezerve”, ali je naglasio: “Javno raspravljati o tome, u ovom trenutku, smatram potpuno pogrešnim.”
Pistorius je reagirao na intervju koji je von der Leyen dala Financial Timesu tijekom vikenda, u kojem je izjavila da Europa izrađuje „prilično precizne planove” za raspoređivanje međunarodnih snaga u Ukrajinu kao dio sigurnosnih jamstava nakon rata. Predsjednica Komisije rekla je da bi planovi mogli uključivati desetke tisuća vojnika iz europskih zemalja, uz podršku SAD-a u područjima poput obavještajnih poslova i zapovijedanja.
Velike pukotine u ‘europskom jedinstvu’
Von der Leyen je naglasila da su snažna jamstva „od ključne važnosti” kako bi se Ukrajina zaštitila od buduće ruske agresije i osigurala sigurnost same Europe. Također je pozdravila spremnost bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa da doprinese onome što je opisala kao “sigurnosno jamstvo slično članku 5.” za Kijev, što se odnosi na klauzulu o zajedničkoj obrani u okviru NATO-a. Ideja o stacioniranju zapadnih trupa u Ukrajini izaziva velike podjele. Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo raspravljaju o toj temi, SAD i druge NATO članice poput Poljske isključile su mogućnost slanja trupa, dok su druge zemlje neodređene – a među njima i Njemačka.
Posljednji istup njemačkog ministra obrane, koji je je ovako otvoreno kritizirao sunarodnjakinju von der Leyen, samo je jedan od znakova ozbiljnih problema u kojima se našla bezidejna Europa. Francuska i Velika Britanija pogone takozvanu “Koaliciju voljnih” te javno govore o raspoređivanju europskih vojnih snaga u Ukrajini kao oblik sigurnosnih jamstava. Koketira se i s idejom tampon-zone od 40 kilometara između ukrajinskih i ruskih snaga kao dio mogućeg prekida vatre ili poslijeratnog rješenja. Naravno, Europa u taj podvig ne želi, ali i ne može sama te, prije svega, računaju da će im SAD čuvati leđa pružanjem obavještajnih podataka, protuzračne obrane i nadzora bojišnice.
Zašto su Francuska i Velika Britanija tako otvorene prema slanju trupa, a velika i moćna Njemačka tako suzdržana? Iako je prošla administracija pod kancelarom Olafom Scholzom pazila da istovremeno pomaže Ukrajinu oružjem i da previše ne razbjesni Moskvu, bivša ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, odbila je odbaciti slanje trupa Bundeswehra u Ukrajinu u slučaju dogovora o prekidu vatre. “Njemačke će poduprijeti sve u svrhu mira u budućnosti”, rekla je u prosincu prošle godine pa dodala da su to spremni učiniti “svim svojim snagama”.
Njemačka nema vojnih kapaciteta?
Konzervativni njemački kancelar Friedrich Merz bio je neodređen po pitanju mogućeg slanja njemačkih trupa u Ukrajinu. U intervjuu odmah nakon svog izbora u veljači, sugerirao je da bi Njemačka mogla sudjelovati ako to učine i Sjedinjene Američke Države. No, unatoč velikom povećanju vojnog proračuna, Njemačka se bori s regrutacijom i obukom vojnika spremnih za borbu. Broj vojnika ostao je na otprilike 182.000, unatoč značajnim naporima da se vojska proširi.
U travnju je Njemačka službeno pokrenula svoju prvu stalnu stranu vojnu misiju od Drugog svjetskog rata — oklopnu brigadu od 5.000 vojnika u Litvi, s ciljem jačanja istočnog krila NATO-a kao odgovor na ruski rat protiv Ukrajine. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul izjavio je da njegova zemlja može igrati važnu ulogu u pružanju sigurnosnih jamstava za Ukrajinu, ali da Berlin vjerojatno nema kapacitete za slanje trupa u ratom pogođenu zemlju.
„Mi smo jedini u Europi koji imaju borbeno spremnu brigadu stacioniranu u Litvi. Učiniti to, a istovremeno stacionirati trupe i u Ukrajini, vjerojatno bi za nas bilo previše,“ rekao je Wadephul za podcast Table Today, dodajući da će se ministar obrane Boris Pistorius pozabaviti tim pitanjem.
Slaba javna podrška slanju njemačkih vojnika u Ukrajinu
Pitanja o tome kakva će biti uloga Njemačke ako se Putin i Zelenski nekako dogovore o okončanju rata izvala je mnogo kontroverzi u političkim krugovima u Berlinu ovog kolovoza. Političari su raspravljali o tome bi li Njemačka mogla poslati vojnike u moguću mirovnu misiju kako bi se spriječio nastavak sukoba. Mnogi tvrde da Njemačka teško može izostati iz takve misije, posebno s obzirom na to da kancelar Friedrich Merz inzistira na snažnijem njemačkom utjecaju. No, prema Merzu, Njemačka bi se prije svega trebala usredotočiti na ključno pitanje: značajno jačanje ukrajinske vojske kako bi se odvratila Rusija od novih napada nakon postizanja mirovnog sporazuma.
No, kako stvari stoje, Merz u Njemačkoj niti ne bi lako dobio podršku za takvu misiju. Njegov mlađi koalicijski partner u vladi, socijaldemokrati (SPD) lijevog centra, upozorili su na ishitrene poteze. Vođa SPD-a Lars Klingbeil rekao je za televiziju Sat.1 da bi bilo dobro kad bi se sada mogli voditi ozbiljni pregovori. “Naravno, Ukrajina treba sigurnost da neće ponovno biti napadnuta”, rekao je Klingbeil. “Prije svega, za to je potrebna snažna ukrajinska vojska. Onda ćemo vidjeti što se još može učiniti. No pitanje hoće li u tome sudjelovati njemački vojnici trenutno nije na stolu”, dodao je.
Njemački birači očito se slažu: prema anketi koju je proveo institut Civey za portal web.de, 51% ispitanika protivi se sudjelovanju Njemačke u mirovnoj misiji u Ukrajini, dok 36% smatra da bi to bilo ispravno. Nakon sastanka Trumpa, Zelenskog i europskih lidera u Washingtonu 18. kolovoza, kancelar Merz zauzeo je drugačiji ton. U vezi mogućeg mirovnog procesa izjavio je: “Mi, kao Savezna Republika Njemačka, imamo veliki interes i veliku odgovornost sudjelovati.”
Ali dodao je da se o tome mora raspravljati unutar njegove koalicijske vlade, “uključujući i pitanje hoćemo li možda morati donijeti odluke koje zahtijevaju mandat.” Svaki put kada se Bundeswehr (njemačka vojska) raspoređuje u inozemstvo, potrebna je većinska podrška zastupnika u Bundestagu.
Skepticizam, osobito u istočnoj Njemačkoj
Od tada se političari iz svih stranaka svakodnevno oglašavaju o ideji slanja trupa u Ukrajinu. Većina ih je skeptična ili otvoreno protiv. Gotovo svi naglašavaju da je bilo kakva odluka o tome još jako daleko. Političari iz istočne Njemačke posebno se protive toj ideji. Tamo se i lijeve i desne stranke, poput socijalističke Ljevice (Die Linke) i krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD), snažno protive.
Michael Kretschmer (CDU), premijer Saske, gdje AfD ima veliku podršku, jedan je od najglasnijih protivnika unutar Merzove stranke. “Njemački vojnici koji se bore u Ukrajini ne smiju biti opcija”, izjavio je. Zelena stranka izražava skepticizam prema rezultatima ukrajinskog summita u Washingtonu. “Nije postignut nikakav suštinski napredak”, izjavio je stručnjak za vanjsku politiku Zelenih Omid Nouripour u intervjuu za RTL i ntv 19. kolovoza. Pozvao je Europu da razvije vlastite obrambene snage kako bi mogla davati sigurnosna jamstva Ukrajini i bez SAD-a.
Lider Ljevice Jan van Aken predložio je UN-ovu mirovnu misiju s 30.000 do 40.000 vojnika kao sigurnosno jamstvo za Ukrajinu. Naglasio je kako bi bilo važno da u toj misiji sudjeluje i Kina, “jer ruski vojnici ne bi pucali na kineske.” No, istovremeno je upozorio da bi sudjelovanje njemačkih vojnika moglo podsjetiti na događaje iz Drugog svjetskog rata, kada je njemačka vojska napala Rusiju. Uistinu, posljedice Drugog svjetskog rata u Njemačkoj su itekako žive jer osjećaju posebnu odgovornost zbog svoje uloge. U Njemačkoj postoji snažna politička i društvena kultura vojnog suzdržavanja, posebno kada se radi o direktnom vojnom angažmanu u Istočnoj Europi. Slanje njemačkih vojnika na teritorij bivšeg Sovjetskog Saveza (npr. Ukrajinu) nosi ozbiljne povijesne i simboličke implikacije.
Neočekivani savez protiv Zapada: Sile stvaraju novi svjetski poredak
Dramatičan obrat u priči o Ursulinom letu koji su ometali Rusi: Nije bilo ‘na slijepo’
Zašto Rusija neće pristati na sigurnosna jamstva i zašto ih Zapad ne može provesti
