U posljednje vrijeme čini se da je takozvanih “helikopter roditelja” više nego ikad. To su oni roditelji koji neprestano kruže oko svoje djece, nastojeći im ukloniti svaku prepreku pa makar se radilo i o najmanjoj sitnici. Tako danas nije neobično da roditelji djecu upisuju na fakultete, šalju e-mailove umjesto njih, naručuju ih na preglede ili rješavaju administrativne obveze koje bi mladi trebali savladavati sami.
No, nerijetko svjedočimo i roditeljima koji pomahnitalo dolaze u škole i napadaju profesore zbog loših ocjena, a čini se da je ta granica otišla još dalje. Društvenim mrežama sve češće kruže priče o roditeljima koji zovu autoškole kada im djeca padnu vozački ispit i pritom bez zadrške napadaju instruktore.
Roditelji zivkaju instruktore i napadaju ih
Koliko je ovaj trend uzeo maha, doznali smo u razgovoru s instruktorom jedne splitske autoškole, čiji su podaci poznati redakciji.
„Istina je, roditelji nas doista zovu i sasipaju ‘drvlje i kamenje’ kada im dijete padne vozački ispit. Optužuju nas da smo krivi i iznose, blago rečeno, sulude razloge. Primjerice, da je kandidat pao jer se nije zaustavio na znaku STOP, ali roditelji tvrde da je jer im je dijete tako reklo. Pri tome im često nije jasno da to nema nikakve veze s autoškolom, nego s HAK-om i ispitivačima koji provode ispit.
Događa se i da neki kandidati ispit padnu i po osam puta, a da se roditelji pritom uopće ne zapitaju u čemu je stvarni problem. Ipak, moram priznati da sam imao i nekoliko slučajeva u kojima su roditelji nazvali dobronamjerno, tražeći savjet kako pomoći djetetu. U školi, ako učeniku neki predmet loše ide, roditelji ga bez razmišljanja upisuju na repeticije. No kada je riječ o vožnji, često ne žele plaćati dodatne sate ako kandidat slabije napreduje. Jasno mi je da je sve skupo, ali bez vježbe nema prolaza. Trideset i pet sati je dovoljno za prosječnog kandidata, dok oni kojima ide teže jednostavno trebaju više prakse“, kaže nam dugogodišnji instruktor.
Prisjeća se i, kako sam kaže, jedne posebno sulude situacije.
„Imao sam kandidatkinju koja je dva puta pala vozački ispit. Zamolila me da joj iskreno kažem kakva je u vožnji, na čemu treba poraditi i gdje griješi. Bio sam otvoren, iskren i dobronamjeran. Nedugo nakon toga nazvao me njezin suprug i napao me, tvrdeći da vrijeđam njegovu ženu. Tako da ima vam svega, ne miješaju se samo roditelji, nego i partneri“, priznaje naš sugovornik.
Mladi se sve rjeđe odlučuju na polaganje vozačkog ispita
Statistike i istraživanja iz Hrvatske i inozemstva jasno pokazuju isti trend: sve manje mladih ima vozačku dozvolu, a sve je manji i broj onih koji je uopće pokušavaju steći. Generacija Z tako je postala generacija s najmanje prijeđenih kilometara u usporedbi s prethodnima. Slaba motivacija, visoke cijene autoškola, dostupnost javnog prijevoza te dug i zahtjevan proces polaganja samo su neki od razloga zbog kojih mladi sve rjeđe sjedaju za upravljač.
Pad interesa za vožnju prvi se put ozbiljnije zamijetio kod milenijalaca, kod kojih se u razdoblju njihove punoljetnosti broj prijeđenih kilometara smanjio za 24 posto u odnosu na generacije prije njih. Podaci vezani uz generaciju Z potvrđuju da se ne radi o prolaznoj pojavi. Istraživanje MarketWatch Guides pokazalo je da se u SAD-u broj vozača mlađih od 19 godina između 2012. i 2022. godine smanjio u čak 40 saveznih država, dok je u New Yorku zabilježen pad od gotovo 49 posto.
Slična slika prisutna je i u Europi, gdje većina država dopušta vožnju s navršenih 18 godina, za razliku od SAD-a gdje se vozačka dozvola može dobiti već sa 16. Njemačka stručna organizacija TÜV objavila je kako 45 posto kandidata ne položi teorijski dio ispita, dok više od trećine padne na praktičnoj vožnji. Ni Hrvatska ne odstupa od tog trenda. Prema podacima Hrvatskog autokluba, prolaznost na sva tri dijela vozačkog ispita bilježi pad. Ispit iz prometnih propisa i sigurnosnih pravila u 2024. godini položilo je manje od 45 posto kandidata, dok je vožnju uspješno završilo njih 52 posto, što je šest postotnih bodova manje nego 2011. godine.
Financijski razlozi kao glavni krivac?
Jedan od ključnih razloga zbog kojih se mladi uopće ne odlučuju upisati u autoškolu jest visoka cijena. Većina autoškola danas nudi pakete u rasponu od 1100 do 1300 eura, što uključuje 30 sati teorijske nastave i 35 sati vožnje. No to je tek osnovni trošak.
Polaznici pritom moraju računati i na niz dodatnih izdataka bez kojih nije moguće steći vozačku dozvolu. Među njima su liječnički pregled, ispiti iz prve pomoći i prometnih propisa, ispitni sat vožnje, kao i dodatni sati vožnje u slučaju pada na ispitu, a na kraju i sama izrada vozačke dozvole. Kada se sve zbroji, ukupni trošak autoškole nerijetko doseže i do 1800 eura.
A zašto sve više mladih pada vozačke ispite?
Prolaznost na ispitu iz prometnih propisa 2011. godine iznosila je 48,10 posto. Iako je u godinama koje su slijedile bilježila blagi rast, do 2024. pala je na 44,91 posto, što je pad od oko tri postotna boda. Još izraženiji pad vidljiv je na ispitu vožnje. Dok je 2011. prolaznost iznosila 59,95 posto, nakon kratkog skoka zabilježenog 2014. godine, do prošle je godine pala na 52,25 posto, odnosno za gotovo sedam postotnih bodova.
Splitski instruktor s kojim smo razgovarali navodi kako kandidati u prosjeku polože vozački ispit iz drugog pokušaja. Smatra da je jedan od glavnih razloga smanjenja prolaznosti pad motoričkih sposobnosti kandidata, koje, prema njegovu mišljenju, danas znatno slabije nego prije.
„Današnja djeca imaju znatno slabije razvijene motoričke sposobnosti. Po deset sati dnevno provode pred ekranima, pa je teško očekivati da će vozački ispit položiti iz prvog pokušaja. Neki mi otvoreno kažu da se jedva snalaze i kao pješaci. Zbog toga kandidatima u prosjeku treba više sati vožnje od predviđenih 35“, ističe instruktor splitske autoškole.
Nedostaje ispitivača
Vozački ispit na splitskom području, tvrde brojni kandidati, odavno nije samo provjera znanja i vozačkih vještina, već i test strpljenja te financijske izdržljivosti polaznika B kategorije. S tim se slaže i naš sugovornik. Naime, razdoblje između prijave i samog polaganja ispita često se proteže na nekoliko tjedana, pa i dulje. U tom vremenu mnogi kandidati rijetko sjedaju za volan, gube stečenu sigurnost i na kraju padaju ispit kojem su se dugo pripremali.
Kada se dugom čekanju pridoda i stres zbog novca koji je potrebno izdvojiti za ponovno polaganje, nervoza za volanom postaje sasvim razumljiva. Ponavljanje ispita, naime, nipošto nije besplatno, a novi termin često znači i još dulje čekanje.
„Ispitivača nema dovoljno, a od prijave do polaganja zna proći i nekoliko mjeseci. To je sigurno jedan od razloga pada prolaznosti vozačkih ispita“, zaključuje na kraju naš sugovornik.
Moja reakcija na članak je…
