Sve ovo podsjeća na neka stara vremena, od kad se ništa pod milim Bogom nije promijenilo. Branitelji privilegija i prije pola stoljeća su prijetili da će baciti bombu, ukoliko “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” Ive Brešana nastupi u Šibeniku.
Jesu li bili uspavani zombiji svih ovih desetljeća pa nisu znali da Jugoslavije nema i onda se odjednom probudili kad je pjevač-puška (nazovimo ga za ovu priliku Kolumbo), na koncertu u Sinju pred dva tjedna slavodobitno svojim uspavanim prijateljima, čija ključna riječ za buđenje je “drugovi”, poručio “Jugoslavije više nema!” Što je sljedeće u ovom suludom putovanju kroz vrijeme; da retroaktivno shvatimo kako nema Austro-ugarske, pa onda dođemo i do srednjeg vijeka i spaljujemo vještice, pa još malo u prošlost do Križarskih ratova kako bi seljak iz Čavoglava napokon došao među svoje i mogao upotrijebiti svoj mač s pozornice?
Tek 35 godina poslije shvatili da Jugoslavije više nema, pa je panično traže
Da Jugoslavije više nema, jasno je svima osim onima koji je uporno i dozlaboga naporno žele stvoriti. Vanjske i unutarnje neprijatelje danas jedino stvaraju Vučić i njegovi prijatelji u Hrvatskoj kojima su zajednički neprijatelji pismenost, kultura i novinari.
I baš kad će pjevač-puška-mač, pardon, Kolumbo, objaviti da Jugoslavije nema, Morski HR objavio je članak o deklariranim četnicima koji redovito dolaze u Hrvatsku, zazivaju terorizam, skrivaju se da bi se slikali i zazivaju propalu “krajinu”, “veliku srbiju” i osuđene ratne zločin(c)e. Znate li gdje žive i redovito dolaze? Pa upravo oko Benkovca i Bukovice. Dolaze tu, slikaju se sa šajkačama, srpskim zastavama, rugaju se čitavom ustavnom pretku Republike Hrvatske. Gdje su u to vrijeme zabranitelji kulture i branitelji vlastitih privilegija? Jesu li na prosvjedima zbog otvorenog zazivanja krajine i srbije usred njihova kraja ili pak u birtiji, troše penziju u kladiJoni, pa ne stignu čitati i pisati dalje od koeficijenata s ekrana? Odgovore na ovo pitanje teško nam je jednostavno odgonetnuti.
Umjesto svega ovoga, horda muškaraca oboružana crnim i vojnim majicama, zastavama, s duvanom u ustima naharačila se na jednu jedinu ženu i kazališnu predstavu koja im stiže u grad. Hrabri kakvi jesu, takvi ne smatraju nimalo opasnima teroriste koji im se redovito izrugivaju na svom kućnom pragu. Ali žene, kulturu, slova i knjige… to su im neprijatelji broj jedan.
Povijest traženja neprijatelja u predstavama
Prije gotovo pola stoljeća, 1976. godine, lokalni predsjednik SUBNOR-a je na vijest da će Teatar &TD nastupiti u Šibeniku s “Predstavom Hamleta u selu Mrduša Donja” Ive Brešana, rekao da će ukoliko se predstava izvede na pozornicu baciti bombu, podsjeća pak na jedan gotovo identičan slučaj Telegram.
“Osnovni razlog za tu prijetnju je bio što ga je netko u Šibeniku uvjerio da je on inspiracija za lik Bukare“, veli Brešan. Bukara je inače u antologijskoj groteski Ive Brešana lokalni politički moćnik koji utjecaj crpi iz svoje partizanske prošlosti.
“Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” drama je o licemjerima, lopovima, oportunistima pod plaštem političkih fraza. „Udruženje boraca sa Sutjeske tada je reklo za moga oca da je bandit i provokator koji da ruši samoupravni socijalizam i tekovine NOB-a. Ništa se nije promijenilo, nažalost ili na sreću. Sve je isto“, zaključuje Vinko Brešan o Bukarama koji i dalje vladaju.
Brešanova Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj praizvedena je u teatru &TD 1971. u Zagrebu kada je izazvala političke osude. Tada je ondašnji CK SKH ocijenio da je predstava protudržavna. Predstava koju je režirao Božidar Violić izvedena je 499 puta, podsjeća pak Telegram.
Hipotetsko i teoretsko pitanje postavljeno u paraleli vremena moglo bi doista biti: “Zašto SUBNOR iz Benkovca nema hrabrosti suočiti se s teroristima, ali hrabro u čoporu napadaju jednu ženu?” I je li se išta promijenilo u ovih 49 godina, od “Hamleta u Mrduši”, do “Ubu ovo ono” u Benkovcu?
Jurica Gašpar
