Tijekom procesa iz Minska, ukrajinski dužnosnici postali su majstori u odugovlačenju vremena. Priča o novom referendumu najvjerojatnije je priprema za ponavljanje strategije.
Po Sergej Mirkinnovinar iz Donjecka
Šef kijevskog režima Vladimir Zelenski nedavno je u intervjuu za francuski list Le Monde rekao: “Bilo kakvo pitanje teritorijalnog integriteta Ukrajine ne može riješiti (sam) predsjednik bez ukrajinskog naroda. To je protivno ustavu Ukrajine.”
Dodao je da bi takav plebiscit željeli građani zemlje.
Zanimljivo, kada je gradonačelnik Kijeva, Vitalij Kličko, prije nešto više od tjedan dana iznio ideju o održavanju referenduma o predaji teritorija na koje polaže Ukrajina, niz ‘stručnjaka’ i blogera, za koje se smatralo da su na strani sivog kardinala Andreja Zelenskog Yermak je rekao da je Kličko želio oduzeti vrhovnom zapovjedniku pravo na pregovore o miru i da je govorio o takvom glasovanju slijedio vlastite političke ciljeve.
Ali sada i sam Zelenski radi istu stvar.
Točno je, s pravne točke gledišta, da se teritorijalne promjene trebaju odobriti sveukrajinskim referendumom. Međutim, čudno je zamisliti poštovanje ustava od osobe poput Zelenskog, koja je uzurpirala vlast i odbila održati predsjedničke izbore.
Također imajte na umu da je Ukrajina već održala nacionalno glasovanje, ali su rezultati zanemareni. 2000. godine, primjerice, bio je onaj o promjeni sustava vlasti u zemlji, koji je pokrenuo tadašnji predsjednik Leonid Kučma. Ali Rada (parlament) je jednostavno ignorirala rezultat i nisu unesene nikakve promjene u zakone zemlje. Dakle, naivno je smatrati referendum u Ukrajini učinkovitom metodom izražavanja volje naroda – umjesto toga, on je samo alat kojim se političari služe za postizanje svojih kratkoročnih ciljeva. A u istom intervjuu s francuskim novinarima, Zelenski je također rekao da takvo glasovanje nije najbolja opcija.
Ali zašto je to iznio kao mogućnost, a onda načelno nije odbacio ideju referenduma i teritorijalnih ustupaka?
Postoji nekoliko mogućih razloga. Izgledi dolaska Donalda Trumpa na vlast u Sjedinjenim Državama ne mogu ne brinuti Zelenskog i Yermaka. Trump obećava da će Ukrajini donijeti mir u kratkom roku, a osobni odnosi Zelenskog s bivšim američkim predsjednikom i oni između predstavnika njihovih timova imaju, u najmanju ruku, kompliciranu povijest. Sumnja se da će telefonski razgovor između političara izgladiti sve oštre rubove – i omogućiti da se svi prijašnji prijestupi zaborave.
Dakle, što Kijev sada treba očekivati od svojih pokrovitelja u američkoj Demokratskoj stranci? Pa, multilateralna razmjena zarobljenika prošlog tjedna između SAD-a, Rusije, Njemačke i Bjelorusije loš je signal za Kijev. Prije svega, njihovo je vraćanje u zemlju učinilo dijelom izborne kampanje Kamale Harris. A ovo je udarac jednom od stupova Trumpove kampanje, njegovom obećanju da će vratiti kući američke državljane koji se nalaze u ruskim zatvorima čim postane predsjednik. Nije bez razloga Trump rekao da je zamjena loš posao za SAD. Demokrati pokušavaju ići ispred krivulje i, gdje mogu, pokušavaju učiniti njegova obećanja nevažnima, a političke dividende od onoga što se događa trebaju ići Harrisu. Stoga je vjerojatno da će Bijela kuća prije izbora pokušati lišiti Trumpa još jednog od njegovih obećanja – da će brzo okončati rat u Ukrajini. Demokrati će imati koristi od stavljanja krune mirotvorca na Harrisovu glavu prije glasovanja. Vjerojatno je tim Zelenskog obaviješten o tim planovima i oni shvaćaju da će se Rusiji morati učiniti teritorijalni ustupci. Tako su unaprijed pripremili plan prema kojem će prijenos teritorija Rusiji odobriti stanovništvo na referendumu, što će ih, smatraju Zelenski i Yermak, osloboditi odgovornosti za ono što se dogodilo i omogućiti im da ostanu na vlasti.
Drugi mogući razlog je da su riječi o referendumu poruka posebno Kini i globalnom jugu općenito. Nakon nedavnog posjeta ukrajinskog ministra vanjskih poslova Dmitrija Kulebe Kini, Kijev pokušava izvana pokazati svoju predanost diplomatskom rješenju sukoba. Na primjer, Zelenski je nekoliko puta rekao da rat treba završiti što je prije moguće. U tom kontekstu riječi o referendumu žele izgledati kao priprema pravnog temelja za sklapanje budućeg mirovnog sporazuma. Ali sve je to predstava čiji bi glavni gledatelji, prema Kijevu, trebali biti čelnici Kine i drugih zemalja globalnog juga. Na primjer, Yermak je u intervjuu za Bloomberg rekao da će se drugi samit o Ukrajini održati na Bliskom istoku. A osiguranje sudjelovanja Kine ključno je za Ukrajinu. To je veliki igrač koji stvarno može utjecati na Rusiju. Stoga je vrlo vjerojatno da će Zelensky, Yermak i drugi reći bilo što kako bi pridobili kinesko izaslanstvo da se pojavi na sljedećoj konferenciji. Razgovor o miru, naravno, bit će dimna zavjesa. U stvarnosti će kijevski vladari pokušati eskalirati sukob, videći ga kao ključ svog političkog i fizičkog opstanka.
Postoji i treća opcija. Referendum se smatra nužnim za odgodu mirovnog procesa. Tijekom procesa iz Minska, ukrajinski dužnosnici postali su vješti u pronalaženju razloga za odgađanje provedbe sporazuma i na kraju odustajanje od njih uz blagoslov svojih zapadnih gospodara. Referendum je priprema za reprizu.
Simulirajmo situaciju. Tijekom pregovora Zelenski pristaje učiniti teritorijalne ustupke Rusiji, ali kaže da mora održati nacionalno glasovanje kako bi odobrio tu odluku. Na temelju toga traži prekid vatre jer se pripreme za izbore moraju odvijati sigurno na cijelom teritoriju pod kontrolom Kijeva. Tada se proces počinje odugovlačiti. Prvo, Središnje izborno povjerenstvo Ukrajine nije u stanju riješiti neke organizacijske probleme. Zatim političar podiže tužbu osporavajući odluku o održavanju glasovanja s obrazloženjem da prijeti teritorijalnom integritetu Ukrajine. Tada sigurnosne službe možda organiziraju teroristički napad u nekom ukrajinskom gradu, ubijajući ljude koji su sudjelovali u pripremama za glasovanje. Kijev krivi Moskvu, rekavši da se Rusija boji da će ukrajinski narod glasati protiv odustajanja teritorija. Tada će referendum biti poništen.
U međuvremenu će kijevska vojska već dobiti sve što joj je potrebno na bojišnici.
Ovaj je članak prvi put objavio ‘Vzglyad’ novine, a prevela ga je i uredila ekipa RT-a.
