Jedna od najvećih hrvatskih glumica svih vremena izgubila je stan početkom devedesetih jer u njemu nije boravila dulje od šest mjeseci, ali stvarni razlog zbog kojeg je protjerana iz Zagreba bio je puno zlokobniji – voljela je Srbina. Mira Furlan je bila 35 godina u braku sa srbijanskim redateljem Goranom Gajićem s kojim ima sina Marka Lava.
Mira je rođena u Zagrebu na današnji dan 7. rujna 1955. godine, a 1978. diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti, kad je postala i članicom HNK u Zagrebu te je ostvarila više zapaženih uloga, za koje je višestruko nagrađivana. Majka Branka je bila Židovka i radila je kao profesorica francuskog jezika i jugoslavistike, a otac Ivan bio je znanstvenik hrvatsko-slovenskog podrijetla.
Mira Furlan je glumila i u filmu “Kiklop” Antuna Vrdoljaka 1982., a ubrzo je postala jednom od vodećih hrvatskih glumica. Uz kazališne i televizijske uloge, Furlan je prosječno nastupala u tri do četiri filma godišnje.
Zagreb se želio riješiti glumice
Značajnije uloge ostvarila je u filmovima Rajka Grlića “U raljama života” i “Za sreću je potrebno troje” 1984. i 1985., “Otac na službenom putu” Emira Kusturice 1985., te u televizijskim dramama i serijama Eduarda Galića “Putovanje u Vučjak” i “Tuđinac”1986. i 1990. godine.
No, nakon uloge Jaglike u “Lepoti poroka” crnogorskog redatelja Živka Nikolića 1986. godine Mira je postala jedna od najpoželjnijih žena bivše države. Stan u Zagrebu naslijedila od bake, a problemi su krenuli početkom devedesetih godina kada je napustila Zagreb.
Iako su 2006. i 2008. godine donesene sudske presude po kojima joj je stan trebao biti vraćen, zbog mogućnosti žalbi na presudu, sudska parnica započeta 1992. završila je tek 2010. godine. Grad Zagreb je Miru Furlan htio iseliti iz stana jer ga nije koristila nakon što je odselila u New York.
Ljubav prema Goranu Gajiću
Na raspravi 2000. godine glumica je napomenula kako stan nije mogla koristiti jer je šest godina glumila u stranoj seriji, a dvije godina nakon toga rodila je sina, naveo je Jutarnji list kada uspjela je dobiti spor i ostvariti pravo na otkup stana u Petrovoj ulici za koji joj je Grad Zagreb pokušao osporiti stanarsko pravo.
Naime, Mira je 1986. godine upoznala srbijanskog redatelja Gorana Gajića s kojim je ubrzo započela vezu. Iako je rođen u Zagrebu, Gajić je diplomirao režiju na Akademiji u Beogradu i uglavnom je radio u Beogradu. Prije nego što je postao redatelj, bio je novinar Poleta i suradnik Starta, te autor dokumentarca o Laibachu. Jedan je od autora, uz Zorana Pezu i Vladimira Slavicu, filma “Kako je umro rock and roll”.
“Popeo se na jarbol broda koji nas je vozio od Hvara do Visa. Gledajući ga kako se jednom rukom drži za taj neopisivo visoki jarbol, shvatila sam da je to čovjek koji se ne boji. Konačno, rekla sam si. Moji dosadašnji susreti s osobama suprotnog spola uglavnom su bili susreti s potpuno prestravljenim muškarcima”, rekla je tada glumica.
Medijski linč slomio glumicu
Budući da je iz ljubavi živjela između Beograda i Zagreba, u jesen 1991. godine odlučila na BITEF-u, međunarodnom kazališnom festivalu u Beogradu, izvesti predstavu “L’Illusion Comique”. Hrvatski mediji su je ubrzo optužili da je stala na srpsku stranu i objavili članke u kojima su je nazvali izdajnicom.
Pritom se ističe trodijelni članak “Težak život lake žene” “Globusovog investigativnog tima”, čiji je autor Rene Bakalović. Uz tekst “Hrvatske feministice siluju Hrvatsku” s poznatim podnaslovom “Vještice iz Rija” sociologa Slavena Letice, smatra se jednim od najočitiji primjera utjecaja režima na ozračje u društvu u Hrvatskoj početkom 1990-ih.
Mira je tijekom medijskog linča dnevno primala pedesetak prijetnji smrću, zbog čega je često posjećivala psihijatra, što ju je dodatno izložilo javnoj osudi. Također je otpuštena iz matičnog HNK u Zagrebu, a nitko od njezinih hrvatskih kolega nije stao u njezinu obranu.
Pomogla joj je Milena Dravić
Tako se na vrhuncu popularnosti preselila u Sjedinjene Američke Države 1991. godine, u čemu joj je navodno pomogla srbijanska kolegica Milena Dravić, koja im je našla privremeni smještaj u Beogradu prije odlaska preko oceana, za što su morali prodati automobil.
Mira Furlan radila je u New Yorku kao konobarica i prodavačica, dok je Goran Gajić u početku radio sve i svašta – snimao, restaurirao fotografije, izrađivao CD-e za japansku banku, bio dostavljač, montažer.
“Goran je nosio hladnjake na šesti kat njujorških zgrada, a ja sam isprobala razne poslove. Emigracija znači ‘od nekoga nikome’, zapravo gubite svoj identitet, a onda ga polako morate ponovno stvarati”, rekla je jednom glumica.
Sina podsjećala na domovinu i hrvatski jezik
U SAD-u se rodio i njihov sin Marko Lav, a u nekoliko navrata je izjavila da ima veliku želju da njezin sin nauči hrvatski jezik i prošlost njezinih ljudi, bez obzira na tretman koji je dobivala u domovini.
Mira Furlan ponovo se vratila u Rijeku, u HNK Ivana pl. Zajca u predstavi “Vježbanje života – drugi put” 2020. godine nakon što se ulogom Kasandre u istoimenoj predstavi prema tekstu Christe Wolf 2016. godine upravo u “Zajcu” vratila se na pozornicu jednog nacionalnog kazališta nakon 1991. godine, a zatim je tamo tumačila i Charlotte u “Jesenjoj sonati” Ingmara Bergmana.
“To što su mi vratili stan, dokaz je da ludilo ne može potrajati dugo i da svakoj gluposti i nepravdi dođe kraj. Ljudi su se umorili od mržnje i pronalaženja neprijatelja u svojim redovima, velike priče o nacionalnim ciljevima su se potrošile.
Strašna sudbina majčine obitelji
Čini mi se da su konačno shvatili da su ih upravo najveći domoljubi bezočno i drsko opljačkali dok oni nisu gledali jer su bili zabavljeni borbom protiv neprijatelja”, izjavila je glumica za jedan srbijanski medij.
Međutim, sudbina njezinih roditelja bila je još teža. Branku Weil je njezina majka ostavila nakon rođenja, a o njoj se brinuo otac Fritz koji je često izbivao zbog edukacijskog i filantropskog rada po Europi, pa ju je posvojila razrednica te profesorica francuskog i hrvatskog jezika Ljuba Kosar dok je bila učenica u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, koja ju je tako i spasila od sudbine njezinih rođaka.
Njezin otac doživio je strašniju sudbinu, jer su ga ustaše 1941. godine odvele u Jasenovac, gdje su završili i drugi članovi obitelji, da bi naposljetku bio ubijen u njemačkom konclogoru. Odmah poslije rata Branka je radila kao novinarka, a tako je upoznala kolegu Ivana Furlana, koji će joj postati suprug.
Zatočeništvo na Golom otoku
Međutim, nova vlast 1948. godine uhitila je Ivana i poslala ga na Goli otok, a uskoro i Branku, koja će zbog “lošeg ponašanja”, jer nije mogla mučiti druge zatvorenice, tamo ostati tri godine, dok će Ivan biti zatočen dvije.
Poslije Golog otoka uspjela se zaposliti u Gradskoj knjižnici u Zagrebu gdje je vodila dječji odjel i ostvarila respektabilnu karijeru, ali je zbog posljedica bolesti koju je zaradila na Golom otoku, umrla je u 56. godini od raka kralježnice, a o užasnom iskustvu iz komunističkog logora nije javno govorila.
Glumica Mira Furlan preminula je 20. siječnja 2021. godine u Los Angelesu nakon što joj je zaraženi komarac prenio bolest Zapadnog Nila s kojom se mjesecima borila.
Mira Furlan zbog Srbina napustila Hrvatsku: ‘Nisam trebala cenzurirati’
Mira Furlan prije smrti otkrila što je zamjerila Šerbedžiji: ‘Izmišljaš stvari, luda si’
Mira Furlan prije 32 godine pismom razbila šutnju: ‘Plemeniti učitelji, hrvatski nacionalisti’
