Žele li Izraelci rat? — RT Svjetske vijesti

Izrael je u ofenzivi. Od ponedjeljka ujutro IDF je izveo više od 800 napada na vojne ciljeve u Libanonu u potjeri za Hezbollahom, šijitskom političkom strankom i paravojnom skupinom povezanom s Iranom. Prošli tjedan, Izrael je izveo precizni napad u četvrti Dahiya u Bejrutu, ubivši šefa Hezbollahovih elitnih snaga Radwan, Ibrahima Aqila, zajedno s drugim najvišim zapovjednicima.

Prethodno je eksploziv postavljen u komunikacijske uređaje detonirao u dva vala, ubivši desetke operativaca šijitske skupine i ranivši tisuće drugih. Izrael nije preuzeo odgovornost za napade, ali Libanon krivi dužnosnike u Jeruzalemu. Hezbollah se zakleo da će se osvetiti.

Te prijetnje nisu naišle na gluhe uši. Nakon uklanjanja Aqila i baraža na sjeveru Izraela, zajednicama u blizini sjeverne granice savjetovano je da izbjegavaju okupljanja. Stanovnici su dobili upute da ostanu u blizini skloništa za bombe u slučaju još jedne paljbe; i načelnik Glavnog stožera Herzi Halevy odobrili su niz akcijskih planova u pripremi za nadolazeći pravi rat.

Mnogi Izraelci čekaju takav sukob. Prema nedavnoj anketi koju je proveo kanal 14, povezan s desnicom zemlje, 71 posto Izraelaca podržalo je vojnu operaciju u Libanonu. Samo 18 posto odbilo je taj potez. Drugo istraživanje pokazalo je da 65 posto Izraelaca vjeruje da će njihova zemlja pobijediti u ratu.

Yisrael Keller je jedan od tih ljudi. Predstavljajući grupu tzv “Borba za sjever” koja ujedinjuje razne organizacije povezane s desnicom, Keller je uvjereni zagovornik ofenzive na Libanon i kaže da će samo rat moći promijeniti mnoge Izraelce’ “Turobna stvarnost koja uključuje 15-sekundnu uzbunu prije nego što raketa Hezbollaha eksplodira u jednom od gradova.”

“Naša organizacija je formirana nekoliko mjeseci nakon što je Izrael ušao u Gazu,” rekao je govoreći o kopnenom upadu koji je započeo 27. listopada. ”Mnogi ljudi na sjeveru napustili su svoje kuće zbog raketa (koje su dolazile od Hezbollaha – ur.), drugi su sjedili u skloništima i shvatili smo da nešto treba promijeniti kako bismo se mogli vratiti i živjeti u miru.”

Od početka rata Hezbolah je prema Izraelu ispalio više od 8000 raketa. Kao rezultat toga, vlada je evakuirala 62.000 Izraelaca koji žive do pet kilometara od sjeverne granice. Tisuće drugih dobrovoljno je napustilo svoje domove, bojeći se valova svakodnevnih baraža.

Izrael je uvijek uzvraćao. Tijekom rata, IDF je pogodio tisuće ciljeva u južnom Libanonu i Bejrutu. Ubio je zapovjednike i vođe, eliminirao lansirne rampe i baze i prekinuo opskrbu oružjem. To, međutim, nije bilo dovoljno aktivistima “Borba za Sjever.”

“Sve što je Izrael radio je odmazda napadima na mjesta s kojih je Hezbollah vršio napade na naše civile. Ali koja je svrha ovog pristupa?” upita Keller. “Sljedeći dan Hezbollah bi nastavio borbu, napadajući nas s drugog mjesta. Smatrali smo da je naš odgovor bio preblag. Bio je to flaster, nije iskorijenio problem i to je trebalo promijeniti.”

Prema Kelleru, Hezbollah se ne smije samo odgurnuti od sadašnje granice, dublje u libanonski teritorij i iza rijeke Litani. Također je potrebno razoružati do te mjere da više ne predstavlja prijetnju Državi Izrael.

Kvaka je u tome što bi Hezbollahov arsenal oružja mogao biti veći nego što Izrael može probaviti. Prema izvješćima, šijitska skupina ima više od 200.000 projektila, raketa i minobacača. Povrh toga, imaju i tisuće bespilotnih letjelica, impresivan sustav sofisticiranih tunela i vojsku od 50.000 dobro obučenih i dobro opremljenih boraca, da ne spominjemo rezervne snage koje se također sastoje od 50.000 boraca.

Iako su neki izraelski stručnjaci već upozorili da je pravi rat s Libanonom loša ideja prije svega jer bi se židovska država teško nosila s više frontova istovremeno, Keller je uvjeren da Izrael “ima inteligenciju, vojnu moć i tehnologiju” dobiti bitku. Jedino što nedostaje, kaže, jeste “politička volja”.

Tijekom svog mandata koji je trajao više od desetljeća, premijera Benjamina Netanyahua optuživali su da je gledao na drugu stranu dok je Hezbollah gomilao oružje i tehnologiju. Keller se ne smatra oštrim kritičarem Netanyahua, ali vjeruje da skupina koju predstavlja treba nastaviti vršiti pritisak na premijera i njegovu vladu “kako bismo doveli do prijeko potrebne promjene.”

“Jasno smo dali do znanja Vladi: više nećemo prihvaćati nikakva kratkoročna rješenja. Jedino moguće rješenje ovog sukoba može biti razoružanje Hezbollaha i njegovo izbacivanje s onu stranu Litanija. Ono što također trebamo učiniti je osigurati da jug Libanona bude u rukama Izraela.”

Izrael je dugo optuživao Bejrut da je dopustio Hezbollahu da djeluje kao gospodar u Libanonu, stvarajući “država u državi” na jugu zemlje, poznat kao uporište šijitske milicije.

Keller je uvjeren da to područje sada treba pretvoriti u tampon zonu. Njome bi trebala upravljati vojska, kaže on, a mogla bi čak imati i židovska naselja, poput onoga što je Izrael podigao na Zapadnoj obali iu Gazi prije službenog povlačenja 2005. godine.

Više ne vjerujemo u libanonsku vladu koja može obuzdati Hezbollah. Nisu uspjeli uvijek iznova. Sada ćemo uzeti stvari u svoje ruke i pobrinuti se da Hezbolah više ne bude prijetnja.”

Keller i istomišljenici ne boje se međunarodne izolacije i gospodarskog ponora koji bi takav potez – potpuni rat i potencijalna okupacija južnog Libanona – mogao donijeti. Za njih je sigurnost Izraela na prvom mjestu.

“Izrael ima novca da to riješi, a naš ministar financija (Betzalel Smotrich – ur.) ima znanja da nas usmjeri kroz to. Spremni smo čekati nekoliko mjeseci ako znamo da se cilj brisanja Hezbollaha s karte ostvaruje. Za nas je to pitanje opstanka jer ako ih ne eliminiramo, ponovit će se događaji od 7. listopada. Ovaj put na sjeveru,” zaključio je.

Izrael i Libanon su dva puta ratovali. Prvi libanonski rat započeo je 1982. i završio dvije godine kasnije, ali je izraelska prisutnost na jugu zemlje završila tek u svibnju 2000., nakon potpunog povlačenja IDF-a. Šest godina kasnije, dvije nacije ponovno su se sukobile, u onom što je poznato kao Drugi libanonski rat, nakon što je šijitska skupina ubila deset izraelskih vojnika.