Kad im je na cesti u Crnoj Gori prišao pas lutalica, par iz Hrvatske nije ni slutio koju će emocionalnu buru zbog svega što se dalje događalo morati proći. Pomazili su psa, nahranili ga, primili u svoj dom. Okupan i zbrinut, bio je tako zahvalan, a njihova srca već osvojena.
No, bliži se vrijeme povratka u Hrvatsku, pa su psa mješanca, u nadi da će riješiti sve papire, odveli lokalnom veterinaru, želeći ga pregledati, čipirati i cijepiti. Tamo ih je dočekao ‘hladan tuš‘ – psa ipak ne mogu povesti sa sobom u Europsku uniju. Mogu, ali najranije za nekoliko mjeseci, a toliko vremena za ostanak nemaju.
Štancanje i šverc
Uvoz pasa iz nekoliko zemalja iz našeg okruženja je, naime, u najblažu ruku rečeno vrlo kompliciran. Razlog je tome, naravno, zaštita od bolesti koje štanceri i šverceri ne prezaju prenositi radi zarade. Današnje popularne pasmine vrlo su tražene i dosežu od 300 do 3.000 eura za štene na tržištu, pa nije čudo da su mnogi od ovog trenda napravili unosan ilegalan biznis. Iako se javnost često upozorava da ne kupuju ljubimce od ljudi koji nisu registrirani uzgajivači, mnogi se često oglušuju u želji da uštede par stotina eura pa dobiju štene koje naraste u psa s puno zdravstvenih problema. Poslije onda svakako potroše taj, na prvu, ušteđeni novac ili psa jednostavno izbace na cestu. Štanceri, naime, ne biraju kako doći do podmlatka pa pare pse u srodstvu, drže ih u nehumanim uvjetima, a kujice služe samo da se što više puta oštene.
Uvoz psa je i od registriranih uzgajivača iz, primjerice, Srbije i Crne Gore otežan jer su te dvije države na popisu zemalja s visokim rizikom pojavnosti bjesnoće, baš kao i Albanija, Kina, Brazil, Turska i cijeli niz drugih zemalja. Kako su ovi popisi podložni promjenama, valja ih provjeriti na vrijeme.
Sedam mjeseci
Uvoz psa, odnosno njegovo komercijalno ili nekomercijalno kretanje iz države s visokim rizikom pojavnosti bjesnoće u EU općenito nije moguć ako je pas mlađi od sedam mjeseci. Pas, naime, mora biti obilježen mikročipom, cijepljen cjepivom protiv bjesnoće koje ne može dobiti prije 12 tjedana starosti, a mora imati i nalaz titra protutijela nakon cijepljenja. Taj se uzorak uzima 30 dana nakon cijepljena protiv bjesnoće i mora biti stariji od 3 mjeseca prije izdavanja certifikata za uvoz. Iz ovih razloga i vremenskih ograničenja dolazimo do 7 mjeseci starosti psa, koji je većini kupaca tada već ‘prestar‘ za kupnju. Zato se mnogi psi u Hrvatsku i općenito EU švercaju raznim kanalima dok su još vrlo mali. No, ni tu problemi za kupca ne prestaju jer odlaskom kod veterinara dužan je pojasniti odakle mu pas.
Provjerite popis
Da se par s početka priče odlučio na prolazak cijele procedure, dočekao bi ga još jedan problem, a to je da u Crnoj Gori ne postoje ovlašteni laboratoriji za titar test antitijela na bjesnoću za kućne ljubimce. To znači da vlasnici ljubimaca koji putuju taj test moraju napraviti u nekom od ovlaštenih laboratorija u zemljama EU ili drugim odobrenim državama. Test neutralizacije protutijela određuje titar protutijela koji mora iznositi najmanje 0,5 IJ/ml, a ako rezultat nije zadovoljavajući, cijepljenje se mora ponoviti, a s njim i cijela procedura. Test nije potrebno ponavljati ukoliko je životinja bila redovito docijepljivana. Potvrda dobivena od EU odobrenog laboratorija s rezultatima testa titra protutijela mora biti priložena veterinarskom certifikatu i njegov je sastavni dio, nalaže zakon.
Bosna i Hercegovina nije na popisu zemalja s visokim rizikom pojavnosti bjesnoće, pa je uvoz nešto jednostavniji. Ulazak psima iz država s niskim rizikom pojavnosti bjesnoće dozvoljen je najranije u dobi od 15 tjedana (u dobi od 12 tjedana prvo cijepljenje protiv bjesnoće plus 21 dan). Status država u pogledu bjesnoće lako se mijenja pa prije puta morate sami provjeriti trenutačni status države iz koje dolazite. Također, ulazak u Republiku Hrvatsku pasa mlađih od tri mjeseca i necijepljenih, pa i iz niskorizičnih država, nije dozvoljen. Ne zaboravite ni da je ulazak pasa dozvoljen samo preko odobrenih graničnih prijelaza, čiji popis također možete pronaći na internetu.
Tragedija štanceraja
Par s početka priče trudi se pronaći udomitelja za pronađenog psa na području Crne Gore, što je, kako nam je rekla dubrovačka veterinarka Sunčica Oštrić, za njega u nastalim uvjetima i najbolje rješenje.
– Uvoz pasa u Hrvatsku iz trećih zemalja je kompliciran, ali s razlogom – istaknula je. – Ima puno švercera i tako mora biti jer je to jedini način kontrole. Kad zaprimim psa koji je tako došao u Hrvatsku, ne smijem odbiti veterinarsku pomoć, ali nemam ni mogućnosti takvog psa upisati u centralni upisnik za cijepljenje. Vlasnika uputim veterinarskoj inspekciji i veterinarski inspektor izdaje rješenje kojim određuje mjere koje pas treba proći.
– Iz Bosne i Hercegovine uvoz je lakši jer su na popisu niskorizičnih država prisutnosti bjesnoće. Naravno, pas mora biti mikročipiran i cijepljen, ali ne treba imati titar test za uvoz. Iz zemalja koje su na popisu visokorizičnih na pojavnost bjesnoće, u EU ne može ući pas mlađi od 7 mjeseci zbog svih preduvjeta koje mora ispuniti – pojasnila je.
– Uvijek je najisplativije nabaviti životinju unutar Europske unije, a osobno sam uvijek za udomljenje. Sad su atraktivne pasmine koje se štancaju po divljim leglima iz kojih su štenci van granica jeftiniji. No, tzv. štanceraji nose veliki rizik od genetskih i drugih oboljenja. Onda se čude kako im je pas cijeli život bolestan jer štanceri rade takva genetska križanja unutar srodstva da je to tragedija – kazuje veterinarka Sunčica Oštrić.
– Sve što se radi po zakonima je postupak sprječavanja štanceraja. Uzgoji moraju biti kontrolirani. Moje je mišljenje da je najbolje udomiti jer nema zdravijeg psa od križanca, a i spasio si nekome život – njezina je poruka na kraju.
