Masovni prosvjedi koji već danima potresaju Iran prerastaju u jednu od najozbiljnijih unutarnjih kriza s kojima se Islamska Republika suočila u posljednjim desetljećima. Nemiri su zahvatili Teheran i više od stotinu gradova, a obilježeni su nasilnim sukobima, paljenjem državnih institucija i sve većim brojem žrtava.
Prema dostupnim podacima humanitarnih organizacija, u sukobima je poginulo najmanje 42 ljudi, dok su tisuće privedene. Točne brojke, međutim, ostaju nepoznate zbog gotovo potpunog prekida internetskih i mobilnih komunikacija koje su vlasti uvele kako bi spriječile širenje informacija i koordinaciju prosvjednika.
Iranski državni mediji nastoje umanjiti razmjere pobune, dok se na društvenim mrežama, unatoč blokadama, pojavljuju snimke koje svjedoče o ozbiljnosti situacije. Prosvjedi su po intenzitetu usporedivi s najvećim valovima nezadovoljstva iz ranijih desetljeća, ali imaju jednu ključnu razliku.
Nije od jučer
Geopolitički stručnjak Denis Avdagić ističe kako aktualni nemiri nisu primarno političke, već duboko socioekonomske naravi. “Ovo nisu klasični politički prosvjedi kakvi se često prezentiraju. Ovdje je stanje u novčaniku ljude natjeralo na ulice. Jednostavno više ne mogu preživjeti”, naglašava Avdagić.
Inflacija u Iranu, dodaje, ne može se uspoređivati s onom u zapadnim državama. Riječ je o situaciji u kojoj prosječna plaća više ne omogućuje ni osnovnu egzistenciju. “Kad se od plaće ne možeš prehraniti, to su onda prosvjedi koji postaju iznimno opasni”, upozorava.
U takvim okolnostima, tvrdi Avdagić, represija gubi učinak. Glad i očaj brišu strah. “Ogromna je razlika kad ste gladni. Onda vam je svejedno i nema te batine koja će vas otjerati s ulice”, kaže, naglašavajući da upravo to čini aktualni val nemira potencijalno najopasnijim dosad.
Posebnu zabrinutost izaziva i geografska raspodjela prosvjeda. Najžešći sukobi bilježe se u područjima s velikom kurdskom populacijom, što dodatno destabilizira zemlju koja, kako Avdagić ističe, nikada nije bila monolitna. “Iran je duboko heterogena država. Kad se nemiri intenziviraju u etnički osjetljivim regijama, to je recept za ozbiljnu katastrofu. Govorimo o mogućnosti da se zemlja počne urušavati sama u sebe”, upozorava.
U cijelu krizu snažno su upleteni i vanjski akteri. Prosvjede je javno podržao prognani princ Reza Pahlavi, dok je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio vojnom intervencijom ako iranske vlasti krenu s masovnim ubijanjem civila. “Ako počnu ubijati ljude, udarit ćemo ih vrlo snažno”, poručio je Trump, dodatno zaoštrivši već napete odnose između Washingtona i Teherana. Njegov ministar financija Scott Bessent ocijenio je da je iransko gospodarstvo “na koljenima” te da se svijet nalazi u iznimno osjetljivom trenutku.
Iranski vrhovni vođa Ali Hamenei uzvratio je oštrim optužbama na račun SAD-a i Izraela, optužujući ih za poticanje nereda. Upravo ta dimenzija, upozorava Avdagić, razlikuje Iran od drugih kriznih žarišta poput Venezuele.
Nema prostora za kompromis
“Ovdje nema prostora za kompromis. Pozicija ajatolaha prema SAD-u i Izraelu je jasna – oni su zakleti neprijatelji. Ovo nije samo sukob građana i režima, nego i dio šireg geopolitičkog obračuna”, kaže Avdagić. Prema njegovim riječima, u destabilizaciji Irana nisu sudjelovale samo Sjedinjene Američke Države. “Treba biti realan – tu nisu prste imali samo Amerikanci. Izrael je također duboko involviran, uključujući i operativnu prisutnost na terenu, a veza Kurda s Izraelom dodatno komplicira situaciju. Sve je povezano”, ističe.
Avdagić upozorava da se trenutačno pred očima svijeta odvija preslagivanje globalnih savezništava. Dok SAD pokušava privući nove partnere iz globalnog juga i istoka, s nekim starim režimima, poput iranskog, ulazi u otvoreni sukob.
Unatoč svemu, iranski režim ima dugogodišnje iskustvo u brutalnom gušenju prosvjeda. Povijest pokazuje da vlasti neće oklijevati posegnuti za ekstremnim nasiljem kako bi zadržale kontrolu. “Neće biti nikakvo iznenađenje ako sigurnosne snage krenu s otvorenom vatrom na prosvjednike”, upozorava Avdagić, podsjećajući na prethodne valove pobuna koji su završili stotinama mrtvih.
U korijenu cijele krize, zaključuje, leže ambiciozni geopolitički snovi iranskog vodstva. Težnja da Iran postane lider Bliskog istoka i islamskog svijeta imala je visoku cijenu. “Sve te ambicije netko mora platiti. Platili su ih građani. Danas su gladni, iscrpljeni i ogorčeni – i zato su na ulicama”, zaključuje Avdagić.
Iran se tako nalazi na prekretnici. Hoće li režim preživjeti novi val nezadovoljstva ili će socioekonomski očaj, uz snažan vanjski pritisak, dovesti do najdublje krize od Islamske revolucije, pitanje je koje će u nadolazećim danima imati posljedice daleko izvan granica te zemlje.
