Carolyn Courtney Lauman ime je žene, spisateljice koja je oslobođena bolesti alkoholizma, ovisnosti o o alkoholu, po zagovoru blaženog Solana Caseyja.
On je bio je američki redovnički svećenik Reda manje braće kapucina. Za života je bio poznat kao iscjelitelj zbog svoje velike vjere i sposobnosti duhovnog savjetovanja, ali posebno zbog velike pažnje prema bolesnicima za koje je slavio posebne mise.
Također pripisuju mu se oslobođenja ljudi od alkoholizma, a koliko je njegov zagovor učinkovit kod ove ovisnosti, posvjedočila je Carolyn čije svjedočanstvo zapanjuje jer Carolyin je oslobođena – doslovno preko noći. “Od večeri koja mi je promijenila život prije četiri godine, niti jednom nisam iskusila simptome odvikavanja, niti žudnje za alkoholom,” svjedoči i priča svoju priču.
40 godina lutanja i pijanstva
“Upoznala sam blaženog Solana Caseyja 63 godine nakon njegove smrti i tri godine nakon njegove ceremonije proglašenja blaženim, održane u Detroitu u studenom 2017.
Providnosno, moj nedostatak poznavanja poniznog i čestitog fratra franjevca kapucina, čiji blagdan slavimo u srpnju 30, nije ga spriječio da čuje moje tihe, ali očajničke molbe, ili, kao što je često činio dok je bio živ, da odgovori suosjećanjem i iscjeljenjem.
Bila je jesen 2020. i nakon 40 godina samonametnutog izgnanstva, bila sam tek pomirena s Katoličkom crkvom i odlučna iskupiti se za vjeru koju sam prokockala. Usprkos mojim najiskrenijim željama i najboljim namjerama, ostao je veliki kamen spoticanja mom potpunom predanju Bogu i njegovoj Crkvi: prepreka koja mi je postala idol i koja me polako, i sasvim sigurno, ubijala – idol imena crno vino.
Počela sam jako piti kao brucoš na koledžu, a kad sam diplomirala, moja je ovisnost bila u punom izražaju. U desetljećima koja su uslijedila, koja su za sobom povlačila previše ponižavajućih epizoda, uključujući prometnu nesreću u kojoj sam zamalo poginula, nikada nisam željela prestati piti.
Tri svetca koja su pobijedila teške ovisnosti: doslovno su iščupani iz ralja sotone
Mučno razdoblje
Jednostavno sam željela moć da se reguliram, da uživam u jednoj ili dvije čaše, a zatim ostavim bocu preko noći. Nažalost, nisam bila sposobna moderirati sepukom snagom volje. Do svoje 60. godine bila sam stalni putnik na mučnoj klackalici koja me tjerala da pijem do opijenosti ili da se potpuno odreknem alkohola.
Nakon mog povratka u Crkvu, redovito sam ispovijedala svoje napade pijanstva u sakramentu pomirenja, ali moje tjelesno i emocionalno zdravlje i dalje je trpjelo. Živjela sam u gotovo neprestanom stanju straha i tjeskobe: straha da ću se toliko napiti da ću zaboraviti – ili, još gore, požaliti zbog nečeg što sam učinila, i tjeskobe da bih, ne pijući, mogla propustiti lažna obećanja ponuđena u boci vina.
Unatoč mojim naizgled nepremostivim nedostacima, i dalje sam nastojala u potpunosti povratiti svoju vjeru proučavajući Bibliju i čitajući druga duhovna djela koja su govorila o Božjoj bezgraničnoj ljubavi i milosrđu. Nadajući se protiv nade da, kako je napisao Oscar Wilde, “svaki svetac ima prošlost, a svaki grešnik ima budućnost”, potražila sam inspiraciju i utjehu u pričama svetaca.
Kroz Međugorje oslobođeni ovisnosti o heroinu, danas su roditelji desetero djece
Večer koja je sve promijenila
Navečer 22. listopada 2020., koji je poznat po tome što je bio blagdan pape svetog Ivana Pavla II., otvorila sam knjigu Patricije Treece Nothing Short of a Miracle: God’s Healing Power in Modern Saints.
Poglavlja 3 i 4 detaljno prikazuju priču o Solanusu Caseyju, uključujući priču o Lukeu Leonardu, “propasnom alkoholičaru” koji je izliječen nakon susreta s tadašnjim ocem Solanusom.
Dok sam čitala kako je Solanus pitao čovjeka: “Kada si prebolio svoju bolest?” srce mi je počelo bjesomučno kucati i preplavio me osjećaj optimizma punog nade. Ako je Blaženi Solanus izliječio Lukea Leonarda, zašto ne bi mogao izliječiti mene?
Tek što se ta misao materijalizirala, čula sam glas koji me pita: “Carolyn, kada si preboljela svoju bolest?” Primorana odgovoriti, šapnula sam: “Večeras.”
I jesam. Baš tu noć. Samo tako.
Prošle su gotovo četiri godine od te večeri, čiji su detalji zabilježeni u mojim mahnitim zapisima u dnevniku iz sati i dana koji su uslijedili, a nisam niti jednom iskusio simptome odvikavanja od alkohola ili žudnju za alkoholom.
Nije bilo osjećaja gubitka ili propuštanja. Želja za opuštanjem nakon dana punog izazova više me ne vodi na dno vinske boce. Ja sam — zahvaljujući Božjoj milosrdnoj ljubavi i zagovoru blaženog Solana Caseyja — čista, trijezan i napokon ozdravljena. Ako Bog da, ostat ću tako dok me ne pozove kući.
Imprimatur:
prečasni Allen H. Vigneron nadbiskup Detroita, svibanj 2017.
Crkva će alkoholičara proglasiti svetim? Nevjerojatna priča zbog koje se događaju čuda na grobu
