„Pet je do 12“, poručile su žene oboljele od karcinoma dojke okupljene u Udruzi Renesansa, simbolično upozoravajući da je krajnje vrijeme za promjene u sustavu onkološke skrbi u Bosni i Hercegovini. Traže ukidanje lista čekanja, reviziju liste lijekova i dostojanstveno liječenje, no čini se da, unatoč njihovim apelima, stvarnih pomaka još nema.
„Liste čekanja su liste smrti. Onkološki pacijenti svakodnevno umiru jer ne mogu dobiti adekvatnu terapiju“, poručile su članice udruge tijekom emotivnog performansa koji je prikazao agoniju žena oboljelih od raka dojke, prenosi N1.
Već 12 godina svoju borbu vodi Azra Babajić – nakon karcinoma dojke uslijedio je karcinom kostiju, brojne terapije i zračenja. Danas, metastaze su se proširile na cijelo tijelo, a pomoć države izostala.
„Dobili smo odgovor da se liječimo samofinancirajuće. Lijek koji mi treba košta 6300 eura svakih 21 dan. To si ne mogu priuštiti. Odustala sam, čekam pomoć Boga i liječnika, možda država napokon nabavi lijek koji nam treba“, kazala je Babajić.
Mnoge žene nisu dočekale tu priliku. Umrle su čekajući terapiju. Takva je bila i sudbina sestre Imele Kašibović, koja i sama danas vodi istu borbu, zajedno s majkom Besimom.
„Teško je, ali borimo se“, kaže Besima, dok Imela dodaje:
„Tražimo da se revidira lista lijekova, da se ukinu liste čekanja i osigura redovna terapija. Nadam se da će netko imati empatije i reći: dosta je, vrijeme je da se pomogne i ovim ljudima.“
S njima se složila i Jadranka Prljić iz Renesanse, koja je rak preživjela dvaput:
„Došla sam podržati žene koje umiru bez lijekova. Želim da država shvati da mi oboljeli nismo građani drugog reda. Zapostavljeni smo, nitko nas ne čuje.“
Lista onkoloških lijekova u BiH nije revidirana od 2019. godine, iako bi se to trebalo činiti barem jednom godišnje. Iako se najavljuje dolazak novih lijekova, pacijentice upozoravaju da među njima ima i onih koji nisu odobreni u EU ni SAD-u.
„Imamo informacije da se uvoze lijekovi koji nisu međunarodno odobreni. Ako se na svakom tenderu bira najjeftiniji lijek, pacijentu bi se pri svakoj kontroli mogao propisati drugi lijek. Tko će pratiti njegove nuspojave i učinkovitost?“ upozorava Enida Glušac iz udruge.
Dok državne institucije šute, Vlada Kantona Sarajevo poduzela je korake i osigurala sredstva za liječenje onkoloških pacijenata.
„Učinili smo sve što smo mogli u okviru naših nadležnosti. Ali je li to dovoljno? Nije. Jesmo li zadovoljni? Nismo. Da svi učine ono što mogu, ovo bi bilo mnogo bolje mjesto za život“, poručio je ministar zdravstva KS-a Enis Hasanović.
Ipak, udruge smatraju da mnogi nisu učinili ni minimum. U Bosni i Hercegovini i dalje ne postoji jedinstveni registar oboljelih od raka – jedini takav slučaj u Europi. Bez tog temeljnog podatka, teško je govoriti o bilo kakvoj sustavnoj borbi protiv bolesti koja svaki dan odnosi ljudske živote.
