ŽESTOKA BORBA U CETINSKOJ KRAJINI Stanovnici u velikom prosvjedu protiv dalekovoda: „Žele raseliti i ovo malo ljudi što je ostalo, uništit će nam zdravlje i njive“

Kod škole u Potravlju u subotu ujutro se okupilo oko 180 mještana iz toga sela i susjednih Satrića i Maljkova kako bi  prosvjedovali protiv izgradnji planiranog 400-kilovoltnom dalekovodu Peruća – Konjsko. Odlučni su u tome da energetski objekt kroz njihova naselja neće proći.

Naime, dalekovod je ucrtan u prostorne planove Splitsko-dalmatinske županije i općine Hrvace još prije desetak godina, kada se pripremala gradnja plinske termoelektrane kod brane na Perući i reverzibilne hidroelektrane Vrdovo. A mještani su za izmjenu ovog prostornog plana doznali tek nedavno i to sasvim slučajno.

Trasa dalekovoda presjeca Potrvlje na pola te prolazi između zaseoka Majići i Knezovići. Mještani kažu, trasa je sasvim nelogična. Logično bi bilo da ide pravo najkraćom trasom koja je nenaseljena i gdje je najvećim dijelom državno šumsko zemljište, a on ide u naseljena mjesta, pored obiteljskih kuća, njiva i zemljišta.

Tako su mještani već po drugi put prosvjedovali, a u velikom broju okupili su se na poziv mladog fizičara dr. sc. Mislava Cvitkovića.

Cvitković prije organizacije prosvjeda pojasnio problem dalekovoda Hrvace-Konjsko.

„1. LOKALNI LJUDSKI PROBLEM:

dalekovod je ucrtan točno preko sredine naselja i preko nekoliko zaseoka u selu Potavlju.

Žice s naponom od 400 kV stvaraju velika elektromagnetska polja za koja je dokazan ŠTETAN UTJECAJ NA LJUDSKO ZDRAVLJE, POGOTOVO TRUDNICA – i zato je međunarodna norma propisala minimalnu udaljenost čovjeka od tog dalekovoda na 100 m.

Uz to, poznati su, a ne do kraja ispitani psihosomatski utjecaji zvučnih artefakata (zujanje) na zdravlje ljudi. Konačno, sve čestice preko kojih ide – a to je 100 m lijevo i desno od dalekovoda – i SVE PRIVATNE ČESTICE u inače građevinskom području, dugoročno GUBE PRAVO GRAĐENJA.

Zato je dalekovod šaka u oko svima koji se misle, i koji su se taman POČELI VRAĆATI u ovaj ruralni kraj, a baš pod tim dalekovodom više ljudi i trenutno gradi ruralnu kuću za odmor i PLANIRA SE VRATITI živjeti od agroturizma, a neki se već time točno na trasi dalekovoda i bave.

2. PROBLEM ZDRAVOG RAZUMA:

Dalekovod iz nekog razloga ide apsurdnom i nelogičnom trasom, od polazišta (Peruća) do cilja (Konjsko) ide okolo (crvena linija na karti), kroz naselje i privatnom zemljom, a ne ide direktno prečim putem koji nije naseljen, i većinom je državna zemlja (i kojim već ide manji dalekovod – vidi žutu liniju na karti).

Koji je to razlog ne znamo, ali očito je neko pogodovanje (izvođačima? nekom interesu na toj očito logičnoj trasi? vlasniku budućih vjetroelektrana na ucranom polju na Ogorju kojim slučajno ovaj dalekovod prolazi?)

“Pokažimo da im neće proći”

3. ŠIRI PROBLEM:

Na planu se vidi da ovaj dalekovod ide izravno u polje vjetroelektrana Ogorje, kao i da s druge strane ide prema Bosni u Livno. Zašto RH ulaže u ovoliki projekt tako da pogoduje privatnom proizvđaču s vjetroelektranama?

Zašto bi građani PLAĆALI DVOSTRUKO DULJU TRASU za potrebe PRIVATNOG proizvođača?

Zašto RH gradi ogromni novi dalekovod prema Livnu? Je li to priprema za famozni energetski sustav Dinara i termoelektranu na ugljen u Livnu, koja će spržiti cijelu Srednju Dalmaciju?  Zašto bi hrvatski građani plaćali dalekovod za uvoz struje, opet od privatnog proizvođača u Bosni?

4. PROBLEM DEMOKRACIJE:

Za ovolike izmjene prostornog plana, i ovolike projekte od nacionalnog značenja, sve se ovo provelo i ucrtalo bez da itko zna, već godinama, a Općina Hrvace JAVNU RASPRAVU OTVARA NA 2 TJEDNA (!). Zašto se uporno radi u pozadini, zašto se jasno ljudima ne kaže i stvarno ih se informira što se događa na njihovoj zemlji i u njihovu mjestu? Kako s ovakvim pristupom ne sumnjati u čiste namjere?

Zašto nitko građanima nije rekao zašto se javnim novcem gradi ovoliki dalekovod? Zašto nitko nije obrazložio uopće smisao i namjenu ovoga projekta?

Zaključno, znajući sve to – što napraviti? Onaj tko je ovo ucrtao ovuda računao je da će to jednostavno “proći”.

JEDNOSTAVNO SVI VI I MI TREBAMO POKAZATI DA NEĆE PROĆI, i to konstruktivno (nismo protiv dalekovoda, nego za drugu trasu, nismo protiv uvoza energije nego za svoju energiju, itd.), istunoljubivo (samo točne činjenice), pošteno (argumentima o problemu, a ne stavovima o ljudima) i dobrohotno (za opće dobro sviju, a ne partikularni interes pojedinaca na račun općeg dobra).

Zato pozivam sve koji su spremni za to stati da dođu na prosvjed da čuju što se već radi i da se dogovori što će biti”, pojasnio je Cvitković.

Mještani na ‘nogama’

Ispred škole, na velikom organiziranom prosvjedu, branitelji su jasno i glasno rekli da će se boriti do kraja,

„Branitelji smatraju da prostorni plan mora biti transparentan, a dalekovod koji je planiran, ne dolazi u obzir, svim silama ćemo se boriti da to spriječimo.

Ovo nas podsjeća na prošla vremena, 50-ih godina potopili su polja, raselili stanovništvo sve do Slavonije, Prvi svjetski rat, Domovinski rat, puno je štete učinjeno.

Najveći problem je što su planirali trasu s dalekovodom blizu škole, 150 m kroz naselja, a čuvali su to u tajnosti. Nitko nam nije objasnio, za dalekovod smo sasvim slučajno saznali i to nas je uznemirilo.

Kako su ga nacrtali, tako će ga izbrisati. Pozivam načelnika i župana da smire i riješe ovu situaciju. Žele raseliti i ovo malo ljudi što je ostalo, ako ovdje prođe dalekovod kao što su ga i zamisli, nitko u našem kraju neće ostati“, odlučno će Marko.

„Nitko neće moći imati miran život, ljudi će se raseliti“

Kristina pak živi u Splitu, ali ovo selo je njena djedovina, mjesto koje joj pruža mir i odmor bez kojeg ne želi ostati.

„Ovo je velika šteta, Hrvatska nije toliko naseljena da stavlja dalekovode kako bi štetili ljudima, a ima mjesta gdje se to može napraviti. Kako će netko za par godina ovdje doći, nešto napraviti i ostaviti svoje ime i potomke možda?

Ja živim u Splitu, ali ovo je moje mjesto i djedovina i bilo bi mi žao da ne mogu doći u svoj mir. Ovo je gubitak jer nitko ovdje neće moći imati miran život ako mu je stroj kraj kuće“, navodi Kristina.

Martina je 17-godišnjakinja koja za razliku od većine svojih vršnjakinja ne sanja o urbanom životu u gradu, već u miru i jednostavnosti sela.

„Ovdje sam odrasla, možda me život pri upisu na fakultet i odvede u veći grad, ali ovo je moj dom i želim da ostane takav kakav je. Upravo mir je čar koje pruža selo, a sad nam to žele oduzeti“, kazuje nam.

Jednakog je mišljenja i Ante koji je vlastima uputio oštru poruku.

„Mi se borimo da bi mogli dobiti zemlju na kojem bi radili kuće, a ovim dalekovodom se osjećamo izdanim jer je dokazano da je štetan za ljude. Ne razumijemo kako su vlasti dozvolile da se ucrta ova trasa, skupili smo se ovdje, da nas vlasti poslušaju i izmjene trasu. Nama nitko nije objavio da dolazi do izmjene plana, nisu ni pokušali objasniti ljudima trasu koja prolazi kroz naše mjesto.

Zato poručujemo vlastima da nas poslušaju sada, neka promjene trasu koju su ucrtali kako bi selo moglo opstati“, zaključio je Ante.

Ima nade

Nakon prosvjeda, mještani su se sastali s načelnikom Dinkom Bošnjakom i predsjednikom Općinskog vijeća Antom Prolićem.

„Oko puno stvari se nismo složili, pogotovo ne oko toga da smo bili na vrijeme obavješteni i da nije bilo potrebe za okupljanjima i slično., ali na izričit upit da li će prihvatiti i uvažiti zahtjeve mještana za izmještanjem trase odgovor je bio potvrdan.

Pristali su ići s nama na sastanak sa županom Bobanom (za koji je podnesen zahtjev) i podržati nas u tim zahtjevima uz uvjeravanja da im je interes građana na prvom mjestu“, izvijestili su u nadi za sretnim ishodom situacije.