Sveti Josip nema nijednu riječ zabilježenu u Svetom pismu i dok nam evanđelja pruža malo informacija o svetom Josipu, objave koje su primile časne sestre nebeskim zahvatom pokazuju čudesnu sliku o ovom premoćnom svecu, zemaljskom ocu Isusa Krista čiji blagdan slavimo 19. ožujka.
U jednoj od svojih objava sestra Marija Agredska je zapisala da je sveti Josip izražavao svoje divljenje i hvalu Gospodinu zajedno s Djevicom Marijom kad ga je Isus pogledao i rekao:„Oče moj, došao sam s neba na zemlju da budem svjetlo svijeta i da ga otkupim od tame grijeha; da tražim i poznajem svoje ovce kao dobri pastir, da im dam pašu i hranu za život vječni, da ih naučim putu do tamo i da im otvorim vrata koja su bila zatvorena zbog njihovih grijeha. Stoga želim da oboje budete djeca svjetla, budući da vam je tako blizu”. (681).
Ove su riječi preplavile srce svetoga Josipa ljubavlju, poštovanjem i radošću. Zatim je ponizno kleknuo pred Djetetom Isusom i zahvalio mu jer je prva riječ koju je čuo bila “Oče”. Kroz suze je tada zamolio Gospodina da ga obasja njegova božanska svjetlost i vodi ga u ispunjenju njegove savršene volje. “Sveti Josip nije bio prirodni otac djeteta Boga, nego pretpostavljeni; međutim, ljubav koju mu je nosio, bez mjere je nadilazila sve ono čime su rođeni očevi ljubili svoju djecu, jer su u njemu milost i narav bile jače nego u drugih, dapače više nego u svih očeva zajedno” (682), napisala je Marija Agredska.
Odobrene objave o životu sv. Josipa
Sestra Marija Agredska nije jedina koja je imala privatne objave o životu sv. Josipa i njegove svete obitelji na zemlji.
I meditacije talijanske redovnice iz 18. stoljeća pružaju priliku da zamislimo pojedinosti svakodnevnog života Svete Obitelji kakav je mogao biti iz perspektive Isusova udomitelja.
Osobno otkrivenje Službenice Božje Majke Marije Cecilije Baij, opisano u knjizi “Život svetog Josipa”, pruža intiman portret života molitve, patnje i radosti unutar Svete obitelji.
Kao što bi umjetnik mogao popuniti detalje na slici koja prikazuje scenu iz Kristova života iz Biblije, upravo izvješće ove redovnice omogućuje čitatelju da se zadrži na scenama koje su mogle činiti Josipov život s Isusom i Marijom, s posebnim fokusom na njegov unutarnji život.
Započinje Josipovim rođenjem i na 75 stranica opisuje njegov život prije susreta s Marijom, s fokusom na to kako ga je Bog milošću pripremio za privilegiju susreta s budućom Majkom Božjom.
Odatle čitatelj prati Josipa dok se raduje utjelovljenju u Marijinu krilu, podnosi kušnje na putu do Betlehema, plače od radosti dok drži Spasitelja svijeta u naručju, pjeva hvalospjeve Bogu s Marijom, radi s djetetom Isusom u svojoj radionici i neprestano se prepušta Božjoj volji pred neizvjesnostima.
Iako Crkva ne smatra obaveznim vjerovati privatnim objavama kao pitanje vjere, knjiga je dobila imprimatur i nihil obstat od Vatikana, službeno je proglašavajući slobodnom od doktrinarnih i moralnih pogrešaka.
Posljednje riječi sv. Josipa na Zemlji otkrio je sv. Franjo Saleški: Ovo potresa svijet
Josip i Marija rastu u krepostima
Maria Cecilia Baij rođena je 1694. u Montefiasconeu, gradiću na brdu oko 60 milja sjeverno od Rima smještenom na obalama jezera Bolsena. U dobi od 20 godina položila je redovničke zavjete u benediktinskoj zajednici Montefiascone. Imenovana je opaticom 1743. i ostala je na toj dužnosti do svoje smrti u dobi od 72 godine.
U svojim molitvama u samostanu Baij je primala kako napade đavla tako i mistične objave o životu Krista, svetog Josipa, Svete Obitelji i svetog Ivana Krstitelja, koje je zapisivala u dugačkim rukopisima u poslušnosti svom ispovjedniku.
Njezin benediktinski samostan, Sveti Petar, i danas je aktivan više od 250 godina nakon njezine smrti. Sestre pozdravljaju hodočasnike koji hodaju Via Francigena, srednjovjekovnom hodočasničkom stazom koja prolazi kroz njihov grad. Sestre još uvijek posjeduju sve Baijeve originalne rukopise.
Vjeruje se da je Baij dovršila svoj izvještaj o životu svetog Josipa u prosincu 1736. U cijelom tekstu, Josip je često prikazan u molitvi, govoreći hvale Bogu sam i zajedno s Djevicom Marijom i Isusom.
Baij je napisala: “Ponekad bi, kada bi Josip radio vrlo naporno, prišao svojoj supruzi i zamolio je da otpjeva za njega himnu u slavu Boga i tako bi ublažila njegov umor. Sveta bi djevica spremno udovoljila njegovim zahtjevima.
“Jednom je rekao Mariji: ‘Sama tvoja pjesma je dovoljna da doneseš utjehu svakom napaćenom srcu!’ Kakva je to radost za mene!
„Za Presvetu Djevicu, ove su riječi bile prilika za davanje dodatne hvale Bogu, izvoru svega što je dobro… ‘Bog je izlio ove milosti u moje srce,’ rekla mu je, ‘kako bi se ti mogao utješiti i dobiti olakšanje u tvojim nevoljama.’ Svečeva ljubav i zahvalnost Bogu stalno su rasle i on se nastavio čuditi kreposti svoje presvete zaručnice.”
Moćna poruka svetog Josipa za sve obitelji svijeta: ‘Ono što ćeš napisati dovest će nebrojene duše u novi život’
